Krtoli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krtoli

Krtoli su područje koje se nalazi na jugoistoku zaliva Boka kotorska, Crna Gora.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Naziv Krtoli prvi put se pominje u 14. veku.[1] Poreklo termina nije u potpunosti poznato, pa postoje različita tumačenja.[2] Jedno od njih jeste da naziv područja potiče od biljke krtole (krompir), međutim, pojedini izvori osporavaju tu činjenicu[3][4] navodeći da krompir još nije bio poznat u Evropi u tom vremenu (Španci su ga doneli tek sredinom 16. veka.).[5]

Drugo tumačenje jeste da naziv potiče od italijanske reči sartolle — „brežuljci,[4] utvrde”.[3] U prilog ovoj tezi idu brežuljkast teren i ostaci više manjih srednjovekovnih utvrđenja.[5]

Treće tumačenje jeste da naziv potiče od reči krtole — pletene korpe koje su se stavljale na konje i magarce.[2]

Četvrto tumačenje je da naziv dolazi od reči krto koja se u Dalmaciji upotrebljava u značenju „gomilica”, jer Krtoli gledani sa visine podsećaju na gomilice.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U Krtolima danas živi oko 2.000 stanovnika. Leti se taj broj poveća na preko 8.000 žitelja smeštenih u mnogobrojnim kućama za odmor, u hotelima ili odmaralištima.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Krtoli su smešteni na najužem i najnižem području poluostrva Luštica, između dva mora — otvorenog mora i zaliva — sastavljeno je od više međusobno povezanih naselja — Đuraševići, Bogišići, Radovići, Milovići, Nikovići, Kostići, Gošići, Brda, Krašići — smeštenim na niskim brežuljcima kraškog sastava.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mnoga od naselja krtoljskih nose nazive po njihovim rodonačelnicima, a prvi pomeni o naselju Krtoli javljaju se u XIII veku kada se, pored Grblja, Paštrovića i Luštice nalaze u sastavu Miholjskog zbora kao metoh čuvenog manastira Sv. Arhangela Mihaila na ostrvu Prevlaci. Naselje Krtoli se, sve do XVIII veka prostiralo duboko u kopnu, ali su s vremenom počela, kako su se smanjivale opasnosti koje su dolazile sa mora — upadi pirata i gusara, graditi i naselja na samoj obali — Bjelila, Kakrc, Donji Krašići, Kaluđerovina. 31.12.1738. Sava Petrović Njegoš se providuru žali na fratre sa otoka pod Krtole jer pravoslavnu vljeru psuju, muče hristijane i kršćane, puk mute. Objašnjava mu da tu od starine nije bilo ni jednog katolika, a sada ima i latina. Pravda se da nijesmo ni mi pogani, nijesmo Turci.[6] 1776. godine je osnovana srpska narodna škola gdje se učio srpski narodni jezik. Krtoljska narodna škola se smatra za najstariju narodnu školu na tlu današnje Crne Gore (iako taj kraj tada nije bila Crna Gora) i uopšteno jednom od najstarijih srpskih narodnih škola. U 18. vijeku, po statistici o Mletakoj Albaniji, u doba providura Frančeska Grimanija, na Luštici su zabilježna samo dva katolika i 555 pravoslavaca, a u Krtolima pored 311 pravoslavnih, nema ni jednog katolika.[7]

Naselja[uredi | uredi izvor]

Najveće naselje Krtola su Radovići u kojem je izgrađeno novo naselje, smeštena pošta, dom zdravlja, dom kulture, vatrogasna stanica, škola, pijaca… Područje Krtola zahvata više od polovine površine opštine Tivat, a u njegovom sastavu je i Soliocko polje — Solila, koja su bila čuveno još u srednjem veku po proizvodnji soli, a oko Solila su se vekovima otimali Zetski knezovi, Nemanjići, Mlečani, Turci. Području Krtola pripada i Krtoljski arhipelag — tri najveća ostrva u Boki kotorskoj (Otok Gospa od Milosti, Otok Školj ili Sv. Marko i Miholjska prevlaka ili Ostrvo cvijeća). Krtoljski arhipelag je imao važnu ulogu u predhrišćanskoj i hrišćanskoj kulturi, a to se prvenstveno odnosi na Miholjsku Prevlaku. Prema južnoj strani ka otvorenom moru prostire se prostrani zaliv Trašte u čijem je najuvučenijem delu, na plaži Pržno, bio smešten hotelski kompleks Plavi Horizonti (srušen). U uvali Oblatna je manja plaža.

Na drugoj obali Krtola, u zalivu, postoje velika novoizgrađena naselja kao što su Kaluđerovina, Kakrc, Bjelila i Krašići.

Znamenite građevine[uredi | uredi izvor]

U Krtolima se nalazi deset crkava (šest pravoslavnih i četiri katoličke) manastir i samostan. Crkve su smeštene na ostrvima, na dominantnim vrhovima bregova i u sredini samog naselja.

  • Crkva Sv. Trojice i Manastir Sv. Mihailo su smešteni na ostrvu Prevlaka. Crkva je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i trodelnim zvonikom na preslicu. Sagrađena je novcem Katarine Vlastelinović 1883. godine. Na zapadnoj fasadi iznad portala nalazi se rozeta i fragment plastike koji potiču od manastira Sv. Arhangela Mihaila čiji se ostaci nalaze u neposrednoj blizini crkve. Manastir je iz XII veka, bio je građen u duhu romanike, a sveti Sava Nemanjić ga je 1219. ustanovio kao sedište Zetske episkopije. Južno od ostataka manastira Sv. Arhangela Mihaila u prošlom veku je sagrađen novi manastir.
  • Crkva Gospe od Milosti i Samostan Gospe od Milosti se nalaze na malom ostrvu Gospa od Milosti. Prostrana crkva i samostan nastali su u drugoj polovini XV veka. 1524. godine u samostan se useljuju franjevci koji tu deluju sve do 1800. godine, kada napuštaju Otok. Crkva, jednobrodna građevina sa zvonikom prislonjenim na nju. je obnovljena 1900. godine zaslugom kotorskog biskupa Frano Ućelini Frana Ućelinija. Crkva je posvećena začeću Sv. Bogorodice.
  • Crkva Sv. Ivana se nalazi u naselju Bogišići u neposrednoj blizini crkve Sv. Jovana. Crkva više nije u ruševnom stanju — obnovljena je i ponovo otvorena 2005. To je bila jednobrodna građevina sa pravougaonom apsidom i zvonikom na preslicu. Još u XIII veku na ovom mestu je postojala starija crkva na šta ukazuju fragmenti fresaka. Crkva je više puta prepravljana, da bi svoj konačni oblik dobila u XIX veku i zadržala ga do 1979. godine kada je stradala u zemljotresu. Bila je pravoslavna, ali im je oduzeta u korist katolika, pa pravoslavni pored sebi grade novu crkvu Sv. Jovana.
  • Crkva Sv. Jovana — Preteča se nalazi u naselju Bogišići. Jednobrodna je građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu. Podignuta je 1776. godine. Prvobitni izgled crkve je izmenjen kada je umesto zvonika na preslicu dobila visoki masivni zvonik kvadratne osnove. Zvonik je podigao Špiro Đurišić 1900. godine. U sklopu crkve je aktivno groblje. Pravoslavni su bili vlasnici crkve Sv. Ivana, ali im je oduzeta i predana katolicima, pa su zato sebi sazidali novu crkvu, odmah pored crkve Sv. Ivana.
  • Crkva Sv. Spasa — Svetovaznesenjski manastir, se nalazi u naselju Radovići. Jednobrodna je građevina sa polukružnom apsidom na istočnoj strani, ulazom na zapadu i veoma je izdužene osnove. Sazidana je 1796. godine. U okviru crkve je aktivno groblje. Crkva Sv. Spas je saborna krtoljska crkva.
  • Crkva Sv. Gospođe se nalazi u centru mesta Krtoli, u naselju Radovići. Na uklesanom natpisu iznad portala zapisano je da je crkva izgrađena 1843. godine. Sagrađena je na mestu starijeg hrama. Veća, jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, kupolom i visokim zvonikom u pročelju. Zvonik je oslonjen na dva masivna stuba između kojih su razapeti lukovi, koji ispred ulaza u crkvu grade neku vrstu otvorenog trema. Zvonik se završava osmostranim kubetom sa malim lučnim prozorima na svakoj strani. Na sredini zvonika je veliki sat. Crkva je živopisana u prošlom veku.
  • Crkva Sv. Luke se nalazi u naselju Gošići. Jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i visokim zvonikom kvadratne osnove u pročelu. Na mestu današnje crkve postojala je starija građevina, manjih dimenzija koja je 1776. godine prepravljena u današnju crkvu.
  • Crkva Sv. Bokeških Mučenika se nalazi u Donjim Krašićima i smeštena je uz obalu. Sagrađena je 1901. godine. Prema natpisu iznad ulaznih vrata, posvećena je trojici mučenika: Peru, Andriji i Lovrijencu, u spomena na Bitku kod Visa. Iznad kamene ploče sa natpisom nalazi se rozeta.
  • Skit (mali manastir) Sv. Arhangela Mihaila se nalazi u naselju Đuraševići. Jednobrodna je građevina orijentisana u pravcu istok zapad. Podignuta je u XVII veku na dominantnom položaju — na brdu iznad Soliolskog polja, na Bijelićima.
  • Crkva Sv. Nikole se nalazi u naselju Gornji Krašići. podignuta je u XVIII veku. Jednobrodna je građevina, sa ulazom na zapadnoj i pravougaonom apsidom na istočnoj strani. Crkva, parohijska kuća i aktivno groblje ograđeni su kamenim zidom i čine jednu celinu.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mujbegović, Zoran. „Liber de Belilla” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2020. g. Pristupljeno 13. 11. 2019. 
  2. ^ a b „Bjelila-Boka Kotorska-Montenegro”. Apartmani Stanjevic. Arhivirano iz originala 19. 06. 2021. g. Pristupljeno 13. 11. 2019. 
  3. ^ a b „Poluostrvo Luštica”. Montenegro. Arhivirano iz originala 19. 10. 2018. g. Pristupljeno 13. 11. 2019. 
  4. ^ a b „Tri skrivena blaga Boke Kotorske”. Vijesti. 11. 7. 2019. Pristupljeno 13. 11. 2019. 
  5. ^ a b „Krtoli, naselja i poreklo stanovništva”. Tražimo. 23. 10. 2017. Pristupljeno 13. 11. 2019. 
  6. ^ Mladenović, Aleksandar (1996). Pisma: (izbor) / vladika Danilo, vladika Sava, Vanrednom providuru Markantoniju Trevizanu, pp. 210. Cetinje: Obod. 
  7. ^ Čoralić, Lovorka (2004). Iz prošlosti Boke - tragom iseljenika s poluotoka Luštice u Mlecima (16.-18. stoljeće). Zagreb: Hrvatski institut za povijest. str. 190, 191.