Silvira Tomazini
silvira tomazini | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 2. decembar 1913. |
Mesto rođenja | Trst, Austrougarska |
Datum smrti | 13. avgust 1942.28 god.) ( |
Mesto smrti | Kosovska Mitrovica, Srbija |
Profesija | profesor nemačkog jezika |
Delovanje | |
Član KPJ od | pre rata |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Silvira Tomazini (Trst, 2. decembar 1913 — Kosovska Mitrovica, 13. avgust 1942) bila je profesor nemačkog jezika, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 2. decembra 1913. godine u Trstu, od oca Italijana i majke Slovenke. Posle završetka Prvog svetskog rata, njena porodica se preselila u Maribor, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju. Za vreme studija na Filološkom fakultetu u Ljubljani prišla je studentskom revolucionarnom pokretu i postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a potom i Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Posle završenih studija, 1938. godine, dve godina je čekala zaposlenje.
Oktobra 1940. godine primljena je za profesora nemačkog jezika u gimnaziji u Kosovskoj Mitrovici. U novoj sredini se brzo snašla, stekla prijatelje i poznanike i odmah se uključila u partijski rad. U školi je bila naklonjena siromašnoj deci, pomagala im u radu i učenju i obilazila njihove roditelje. Na njenu inicijativu i uz njenu pomoć u gimnaziji je bila osnovana kuhinja za siromašnu decu.
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941, aktivno je učestvovala u organizivanju Narodnooslobodilačkih pokreta u Kosovskoj Mitrovici i okolini. Postala je sekretar jedne partijske ćelije u gradu, svoj stan je pretvorila u tajni punkt partijske tehnike za umnožavanje letaka i drugog materijala, bazu za prihvat i slanje ljudi u Kopaonički partizanski odred. Bila je član Narodnooslobodilačkog odbora i predsednik odbora Antifašističkog fronta žena u Kosovskoj Mitrovici.
Okupator je primetio njenu aktivnost i uhapsio je maja 1942. godine. Posebno je mučena u Gestapou, a u njen dosije je zabeleženo sledeće:
Tomazini Silvira, bivša jugoslovenska državljanka, rođena 2. decembra 1913. godine u Trstu, sa stanom u Kosovskoj Mitrovici, Slovenka... rukovodilac komunističke organizacije žena... Ona je kazala svojim drugaricama da svu krivicu prebace na nju, jer ona ni u kom slučaju neće ništa odati. Budući da je se time sama označila kao nepopravljiva komunistkinja, i da je i dalje ostala na liniji KPJ, ona se mora smatrati za naročito opasnu osobu.[1]
Gestapo je, 13. avgusta 1942. godine, 17 uhapšenih, među kojima i Silviru, prebacio do železničke stanice u Kosovskoj Mitrovici, u nameri da ih sprovede centrali Gestapoa za Srbiju, u Beogradu. Silvira je uspela da se u jednom trenutku otrgne od gestapovaca i albanskih žandarma i njeni pokliči su se zaorili železničkom stanicom. Klicala je slobodi i borbi protiv okupatora, Komunističkoj partiji i Sovjetskom Savezu. Gestapovci i albanski žandarmi su skočili na nju i odveli je nazad u zatvor, a potom istog dana ubili.
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašena je za narodnog heroja.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Narodni heroji 2 1982, str. 283.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Žene Srbije u Narodnooslobodilačkoj borbi (PDF). Beograd: Prosveta/Nolit. 1975. COBISS.SR 162155015
- Bijelić, Krste (1980). Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. COBISS.SR 49275399
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167