Endotelin

С Википедије, слободне енциклопедије
Endotelin 1
Identifikatori
SimbolEDN1
Entrez1906
HUGO3176
OMIM131240
RefSeqNM_001955
UniProtP05305
Ostali podaci
LokusHromozom 6 p23-p24
Endotelin 2
Identifikatori
SimbolEDN2
Entrez1907
HUGO3177
OMIM131241
RefSeqNM_001956
UniProtP20800
Ostali podaci
LokusHromozom 1 p34
Endotelin 3
Identifikatori
SimbolEDN3
HUGO3178
OMIM131242
RefSeqNM_000114
UniProtP14138
Ostali podaci
LokusHromozom 20 q13.2-q13.3

Endotelini su proteini koji koji sužavaju krvne sudove i povišavaju krvni pritisak. Njihov uticaj je normalno u balansu da drugim mehanizmima. Ukoliko dođe do njihovog prekomernog izražavanja, oni doprinose visokom krvnom pritisku (hipertenzija) i bolesti srca.

Endotelini sadrže 21 aminokiselinu. Njih prvenstveno proizvodi endotel. Oni su vazokonstrikujući peptidi koji imaju ključnu ulogu u vaskularnoj homeostazi. Budući da su međi najjačim poznatim vazokonstriktorima, pokazano je da endotelini mogu da budu uzročnici vaskularnih oboljenja nekoliko organskih sistema, što obuhvata srce, opštu cirkulaciju i mozak.[1][2]

Izoforme i distribucija po organima[уреди | уреди извор]

Poznate su tri izoforme (ET-1, -2, -3) sa različitim regionima izražavanja, i dva ključna tipa receptora, ETA i ETB.

Mozak i nervi[уреди | уреди извор]

Receptori za endotelin su široko izraženi u telu. Oni su prisutni u krvnim sudovima i ćelijama mozga, horoidnom pleksusu i perifernim nervima. Kad je primenjen direktno na mozak pacova u pikomolarnim količinama kao eksperimentalni model moždanog udara, endotelin-1 uzrokuje snažnu metaboličku stimulaciju i epileptičke napade sa znatnim sniženjem dotoka krvi do tih moždanih regiona. Oba efekta su posredovana kalcijumskim kanalima.[5]

Literatura[уреди | уреди извор]

  1. ^ Agapitov AV, Haynes WG (2002). „Role of endothelin in cardiovascular disease”. J Renin Angiotensin Aldosterone Syst. 3 (1): 1—15. PMID 11984741. doi:10.3317/jraas.2002.001. 
  2. ^ Schinelli S (2006). „Pharmacology and physiopathology of the brain endothelin system: an overview”. Curr. Med. Chem. 13 (6): 627—38. PMID 16529555. doi:10.2174/092986706776055652. [мртва веза]
  3. ^ Hynynen MM, Khalil RA (2006). „The vascular endothelin system in hypertension--recent patents and discoveries”. Recent Pat Cardiovasc Drug Discov. 1 (1): 95—108. PMC 1351106Слободан приступ. PMID 17200683. doi:10.2174/157489006775244263. 
  4. ^ Barnes K, Turner AJ (1997). „The endothelin system and endothelin-converting enzyme in the brain: molecular and cellular studies”. Neurochem. Res. 22 (8): 1033—40. PMID 9239759. doi:10.1023/A:1022435111928. 
  5. ^ Gross PM, Zochodne DW, Wainman DS, Ho LT, Espinosa FJ, Weaver DF (1992). „Intraventricular endothelin-1 uncouples the blood flow: metabolism relationship in periventricular structures of the rat brain: involvement of L-type calcium channels”. Neuropeptides. 22 (3): 155—65. PMID 1331845. doi:10.1016/0143-4179(92)90158-S. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • Endothelins на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)