Japanska laka krstarica Oi
Japanska laka krstarica Oi | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | |
Kobilica postavljena | 24. novembar 1919. |
Porinut | 15. jul 1920. |
Završetak gradnje | 3. oktobar 1921.[1] |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 5.100 tona standardni deplasman 5.832 tona puni deplasman |
Dužina | 162.10 metara |
Širina | 14.20 metara |
Gaz | 4.80 metara |
Pogon | 12 kotla Kanpon, snage 90.000 KS |
Brzina | 36 čvora |
Posada | 450 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 7 × 140 mm, 2 × 80 mm, 6 × 13 mm Torpeda 8 × 533 mm Avioni: 1 |
Krstarica Oi (jap:大井 軽巡洋艦,) je bila laka krstarica klase Kuma, i služila je u japanskoj mornarici tokom Drugog svetskog rata. Ime je dobila po reci Oi, koja protiče kroz prefekturu Šizuoka, Japan.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Oi je bila četvrti od pet brodova serije japanskih lakih krstarica klase Kuma. Kao i ostali brodovi ove klase, ona je trebalo da služi kao brzi izviđački brod, ili komandni brod flotila razarača i podmornica.
Služba[uredi | uredi izvor]
Rani period[uredi | uredi izvor]
Krstarica Oi je građena u Kavasakijevom brodogradilištu u Kobeu, i kompletirana je 3. oktobra 1921. godine. U periodu od 1928. godine do 1931. godine, ona je služila kao trenažni brod za pitomce japanske pomorske akademije u Etađimi, Hirošima. U vreme Šangajskog incidenta, 1932. godine, Oi je uključena u patroliranje duž kineske obale, ali se vraća svojoj trenažnoj ulozi krajem 1933. godine. Od avgusta 1937. godine, kako je Drugi kinesko-japanski rat nastavio da eskalira, Oi je uključena u zaštutu iskrcavanja japanskih trupa na obale centralne Kine, ali se vratila trenažnoj službi decembra 1937. godine, i tu ulogu vrši sve do kraja 1939. godine.
Dana, 25. avgusta 1941. godine, krstarica Oi odlazi u bazu Maizuru radi prepravke u „torpednu krstaricu“, sa deset četvorocevnih torpednih aparata Tip-92, za torpeda velikog dometa Tip-93. Japanci su planirali da oforme specijalne „Noćne udarne snage“, koje je trebalo da čine torpedne krstarice. Modifikacija je završena 30. septembra 1941. godine, i krstarica Oi je zajedno sa brodem blizancem, krstaricom Kitakami, uvrštana u 9-tu diviziju krstarica kontraadmirala Fukuđi Kišia, iz sastava Prve flote.
Rana faza Pacifičkog rata[uredi | uredi izvor]
Tokom napada na Perl Harbor, 8. decembra 1941. godine, krstarica Oi je eskortovala snage bojnih brodova Kombinovane flote, iz njihove baze Haširađima u zalivu Hirošima, do Boninskih ostrva i nazad.
Dana, 12. januara 1942. godine, kontraadmiral Matome Ugaki vrši inspekciju krstarice Oi, i izražava jako negodovanje na plan mornarice za upotrebu nedavno prepravljene torpedne krstarice, i zahteva ispravljanje mornaričke taktike. Dok je japanski admiralštab raspravljao o izveštaju, Oi je uključena u zaštitu transporta između Hirošime i baze Mako na Peskadirskim ostrvima, u periodi od kraja januara do sredine aprila 1942. godine.
Tokom bitke za Midvej, krstarica Oi se nalazila u satavu snaga viceadmirala Takuse (operacija „AL“), i bezbedno se vraća u bazu Jokosuka, 17. juna 1942. godine.
Brzi transportni brod[uredi | uredi izvor]
Tokom avgusta i septembra 1942. godine, krstarice Oi i Kitakami su prepravljene u brze transportne brodove. Od njihovih deset četvorocevnih torpednih aparata, odstranjena su četiri (ostalo je 24 torpednih cevi). Na njima su postavljena po dva „Daihatsu“ transportna čamca, i po dva trocevna protiv-avionska topa od 25 mm. Takođe su na krmi postavljene i šine za dubinske bombe. Nakon konverzacije, Kitakami i Oi ukrcavaju 4. Maizuru specijalnu mornaričku desantnu jedinicu, koju prevoze do atola Truk, Karolinska ostrva, i ostrva Šortlend, Solomonova ostrva.
Od kraja oktobra, pa do kraja decembra 1942. godine, Oi prebacuje trupe i snabdevanja iz baza Truk i Manila do Rabaula na Novoj Britaniji, i Buina na Bugenvilu. Dana 21. novembra 1942. godine, 9. divizija krstarica je rasformirana, i Oi je direktno uvrštena u Kombinovanu flotu, a 24. decembra se vraća u bazu Kure, radi remonta.
Od 12. januara 1943. godine, Oi učestvuje u operaciji dostavljanja pojačanja japanskim snagama na Novoj Gvineji. Krstarica Oi se tokom januara nalazila u satavu konvoja, koji je prebacivao 20-tu pešadijsku diviziju iz Pusana do Vevaka na Novoj Gvineji, preko baze Palau, a februara je bila sastavni deo konvoja, koji je prebacivao 41-vu pešadijsku diviziju, iz Cingtaoa do Vevaka.
Krstarica Oi je 15. marta 1943. godine uvrštena u Flotu Jugozapadne oblasti, pod komandom admirala Širo Takasua i učestvuje u eskortovanju dva konvoja; aprila meseca, od Surabaje do Kaimana, Nova Gvineja, a maja meseca, od Surabaje do Ambona i Kaimana. Dok se nalazila u bazi Makasar, 23. juna 1943. godine, Oi je napadnuta od američkih bombardera B-24 Liberator, iz sastava 319. puka, 5 vazdušne armije, ali prolazi bez oštećenja.
Dana, 1. juli 1943. godine, Oi je priključena 16. diviziji kratarica, iz sastava Flote Jugozapadne oblasti, i bazira u Surabaji kao stražarski brod. Nakon završenog patroliranja po Javanskom moru, avgusta meseca, Oi odlazi u Singapur, radi remonta.
Operacije po Indijskom okeanu[uredi | uredi izvor]
Od kraja avgusta 1943. godine, do kraja januara 1944. godine, krstarice Oi i Kitakami su izvršile četiri trupne transportne misije iz Singapura i Penanga do Andamanskih i Nikobarskih ostrva.
Od 27. februara 1944. godine, krstarice Oi i Kinu, zajedno sa razaračima Uranami, Amagiri, Šikinami, su angažovane u eskortovanje teških krstarica Tone, Čikuma i Aoba, radi prepada na trgovačke plovne rute u Indijskom okeanu, ali do kraja aprila, generalno ostaju u blizini Singapura, i Balikpapana i Tarakana na Borneu. Tokom meseca maja, Oi je prvobitno angažovana u transportnim operacijama između Tarakana, baze Palau i Soronga (Zapadna Papua), a od juna je vraćena patroliranju Javanskim morem.
Dana, 6. jula 1944. godine, krstarica Oi napusta Surabaju i kreće ka Manili, međutim, ona je 19. jula opažena u Južnom Kineskom moru, na oko 570 nautičkih milja od Hongkonga, od američke podmornice Flešer. Kada se krstarica približila na oko 1.300 metara, podmornica Flešer ispaljuje 4 torpeda, od kojih dva pogađaju krstaricu Oi, sa leve strane, prema krmi. Jedno torpedo ne eksplodira, dok drugo eksplodira i izaziva prodor vode u kotlovsko odeljenje. Podmornica Flešer ponovo ispaljuje četiri torpeda, sa daljina od oko 3.200 metara, ali sva promašuju. Međutim, u 17:25 sati, krstarica Oi se naginje i tone. Razarač Šikinami spašava kapetana Šibu i 368 članova posade, dok je ostalih 153 članova posade poginulo. Kapetan Šiba, će kasnije biti jedan od članova japanske mornaričke delegacije, koja je potpisala kapitulaciju u Tokijskom zalivu na bojnom brodu Misuri, 2. septembra 1945. godine.
Krstarica Oi je obrisana iz spiska mornarice 10. septembra 1944. godine.
Lista kapetana[uredi | uredi izvor]
- Kapetan Takeši Maruo – 4. maj 1921 — 10. novembar 1922.
- Kapetan Eiđiro Hamano- 10. novembar 1922 — 1. decembar 1923.
- Kapetan Saisuke Hašimoto –1. decembar 1923 — 10. maj 1924.
- Kapetan Šigeru Macušita – 10. maj 1924 — 1. decembar 1924.
- Kapetan Jurikazu Edahara – 1. decembar 1924 — 20. novembar 1925.
- Kapetan Toraroku Akijama – 20. novembar 1925 — 15. novembar 1927.
- Kapetan Masaharu Ebino – 15. novembar 1927 — 10. decembra 1928.
- Kapetan Soiči Kasuja – 10. decembar 1928 — 1. april 1929.
- Kapetan Eikiči Katagiri – 1. april 1929 — 30. novembar 1929.
- Kapetan Nišizo Cukahara – 30. novembar 1929 — 1. decembar 1930.
- Kapetan Šuniči Okada – 1. decembar 1930. 1. april 1931.
- Kapetan Masaiči Niimi – 1. april 1931. 15. oktobar 1931.
- Kapetan Taiđi Ota – 15. oktobar 1931 — 1. decembar 1932.
- Kapetan Teizo Jamanouči – 1. decembar 1932 — 1. jun 1934.
- Kapetan Kumeiči Hiraoka – 1. jun 1934 — 15. novembar 1935.
- Kapetan Gisaburo Jamaguči – 15. novembar 1935.- 1. decembar 1936.
- Kapetan kijohide Šima – 1. decembar 1936 — 1. decembar 1937.
- Kapetan Jasuo Jasuba – 1. decembar 1937 — 10. januar 1939.
- Kapetan Isamu Takeda – 10. januar 1939 — 15. novembar 1939.
- Kapetan Senzaburo Tomomura – 15. novembar 1939 — 15. novembar 1940.
- Kapetan Jošio Kanemasu – 15. novembar 1940 — 1. septembar 1941.
- Kapetan Nobue Morišita – 1. septembar 1941.- 10. april 1942.
- Kapetan Moiči Narita – 10. april 1942 — 3. oktobar 1942.
- Kapetan Takeo Nagai – 3. oktobar 1942 — 24. decembar 1942.
- Kapetan Šinširo Soma - 24. decembar 1942 — 23. jul 1943.
- Kapetan Šigezo Kavai – 23. jul 1943 — 12. februar 1944.
- Kapetan Kacuo Šiba – 12. februar 1944 — 19. jul 1944.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lacroix 1997, str. 794.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Braun, Dejvid (1990). Warship Losses of World War Two. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-914-7.
- D'Albas, Andrieu (1965). Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9.
- Dul, Pol S. (1978). A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6.
- Ivens, Dejvid (1979). Kaigun : Strategy, Tactics, and Technology in the Imperial Japanese Navy, 1887-1941. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-192-8.
- Hovart, Stiven (1983). The Fighting Ships of the Rising Sun: The drama of the Imperial Japanese Navy, 1895-1945. Atheneum. ISBN 978-0-689-11402-1.
- Jencura, Hansgeorg (1976). Warships of the Imperial Japanese Navy, 1869-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-893-4.
- Lacroix, Eric (1997). Japanese Cruisers of the Pacific War. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-311-3.
- Vajtli, M. Dž. (1995). Cruisers of World War Two: An International Encyclopedia. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-141-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Paršal, Džon; Bob Haket, Sender Kingsep, i Alin Nevit. Krstarice klase Kuma „Imperial Japanese Navy Page” Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć). Pristupljeno 14. 6. 2006. - Lake krstarice klase Kuma
- Krstarice klase Kuma
- Istorija krstarice Oi