Jasmina Mitrović Marić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jasmina Mitrović Marić
Lični podaci
Datum rođenja(1965-09-10)10. septembar 1965.(58 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFR Jugoslavija
DržavljanstvoRepublika Srbija
Religijapravoslavlje
ObrazovanjeOsnovna škola Jovan Popović u Beogradu; Trinaesta beogradska gimnazija; Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu
Profesijafilolog, kulturolog, diplomata
Porodica
SupružnikDragan Marić
Deca2 sina
Ambasador u Kraljevini Danskoj Republike Srbije
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 2018.
PredsednikAleksandar Vučić

Jasmina Mitrović Marić (Beograd, 10. septembar 1965) srpski je kulturolog, filolog i diplomata.[1] U periodu od 2018. do 2023. godine obavljala je funkciju ambasadorke Srbije u Kraljevini Danskoj.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Godine 1980. je završila Osnovnu školu „Jovan Popović” u Beogradu, a 1984. i usmereno obrazovanje na kulturološkom smeru Trinaeste beogradske gimnazije i stekla zvanje diplomirani organizator programa kulturnih aktivnosti u pozorištu, na filmu, radiju i televiziji. Godine 1990. odbranom diplomskog rada na temu „Epska pesma i savremena srpska drama - problemi građe i umetničke transpozicije na primeru drama Ljubomira Simovića” je završila osnovne studije na grupi Jugoslovenska književnost i opšta književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Dve decenije kasnije završava i master studije na temu „Od istorijske ličnosti do epskog junaka”. Doktorirala je 2013. godine na modulu Savremene studije kulture na Filološkom fakultetu u Beogradu. Odbranila je doktorsku disertaciju na temu „Biblioteka, škola, mediji sa osvrtom na sinkretizam medijske slike, probleme dekodiranja medijskih poruka, jezika medija, mediologije, uloge biblioteke i škole u digitalnom dobu i inovacijama u programima i metodologiji nastave”.

Član je, između ostalog, Međunarodne naučne komisije za elektronske biblioteke i digitalnu humanistiku; Međunarodne naučne komisije za slovenske zemlje i kulture na putu svile (MSC); Upravnog odbora Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i Umetničkog saveta Međunarodnog festivala monodrame i pantomime u Beogradu. Udata je za prof. mr Dragana Marića (1966) profesora filmske i TV kamere na Akademiji umetnosti u Beogradu i direktora DKCB sa kojim ima dva sina: Matiju (1994) MD lekar sa licencom, student doktorand i Andriju (†1997-2013). Tečno govori engleski jezik.

Naučno-istraživački rad (izbor)[uredi | uredi izvor]

Godine 1990. u izdanju Matice srpske iz Novog Sada u okviru Letopisa Matice srpske izlazi njen rad „Kuda će žena koje nema - narator, forma, poezija u delu Iva Andrića”. Godine 1997. za Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu piše rad na temu „Kako je Kventin Tarantino čitao Aristotela - problem tri jedinstva u filmu „Petparačke priče””. Godine 1998. je bila priređivač dve knjige za decu: knjige kratkih priča „Tajni vrt” Hoddžsona, Berneta i Frensisa i „Oliver TvistČarlsa Dikensa. Od 2000. do 2003. ima svoju kolumnu  „Kamerografija” u magazinu „Jefimija” u okviru koje su izašli njeni tekstovi (izbor): „Srpska šifra”, „Sve što je srpsko nije mi strano”, „Simpsonovi iz komšiluka”... Od 2002. do 2009. je bila urednik monografije „Nagrada Braća Karić”. Godine 2003, u ime koizdavača, bila je jedan od urednika „Sabranih drama Aleksandra Popovića” koju su izdali Vojno-izdavački zavod i Karić fondacija iz Beograda. Zajedno sa Nebojšom Jovanovićem bila je 2004. godine kourednik multimedijalne monografije „Narodne pesme i igre Kosova i Metohije” autora Miloja Milojevića u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva i Karić fondacije iz Beograda.

Vukova zadužbina iz Beograda je u časopisu „Danica” iz 2006. godine objavila njen separat „Amaterizam: strategija formiranja publike”. Sledeće godine objavljen je još jedan njen separat „Tapija u kamenu”. Godine 2011. zbornik „Digitalizacija kulturne i naučne baštine, univerzitetski repozitorijum i učenje na daljinuFilološkog fakulteta u Beogradu je, između ostalih, uvrstio u svoju zbirku i jedan njen separat. Ona je pomenuti separat o razlikama između tradicionalnog, linearnog i novog, digitalnog čitanja predavala na Međunarodnom naučnom skupu o menadžmentu u obrazovanju. Iste godine, u okviru monografije „Pesniče naroda mog” o višedecenijskom pokretu recitatora i republičkom takmičenju u oblasti umetničkog kazivanja poezije, posvećeno je poglavlje  ambasadorki Mitrović-Marić i Studiju za kulturu govora i umetničko recitovanje „Poetska radionica” čiji je ona idejni tvorac i dugogodišnji rukovodilac. U tekstu je dat poseban naglasak njenom pedagoškom radu na prostoru cele zemlje.

Časopis Društva za srpski jezik i književnost „Interdisiplinarnost i multimedijalni pristup nastavi” objavljuje jedan od njenih separata 2012. godine. Iste godine je Godišnjak Fakulteta za kulturu i medije Univerziteta Megatrend u Beogradu objavio njen naučni rad na temu „Linerano i digitalno čitanje”. Zbornik radova sa Međunarodnog naučnog simpozijuma „Srpska književnost i Prvi svetski rat” 2015. godine objavljuje njen naučno-istraživački rad na temu „Veliki rat kapetana Manojla i redova Tanaska - pouke i poruke”. Zbornik je izdao Andrićev institut u Višegradu, BiH. Iste godine je bila i kourednik izdanja „Dva veka Takovskog ustanka”. Godine 2018. magazin „Stefanos”, naučni žurnal „Elektronski projekat” i Filološki fakultet Moskovskog državnog univerziteta „M.V.Lomonosv”, Ruska Federacija zajednički objavljuju njen rad „Grafema i piksel: kultura čitanja u digitalnom dobu”.

Godine 2019. na Međunarodnom naučnom simpozijumu u Kopenhagenu (Kraljevina Danska), izlaže naučni separat „Zatvaranje krugova od drevnog Puta svile do Inicijative Pojas i put - savremeni vrednosni sistemi kao posledica kulturoloških i socioloških uticaja na Putu svile“. Po pozivu 2020. godine, kao specijalni gost-naučnik, priređuje multimedijalni naučni separat „ Da li je medicina postala nova religija: mali razgovori sa Ernestom Sabatom - doktori od „Časa anatomije prof. Nikolasa Tulpa” do pop arta i industrije zabave”, međunarodni simpozijum hemo-onkologa, Flensburg, Nemačka

Karijera – novinarska, naučna, politička[uredi | uredi izvor]

Od 1987. do 1994. je bila urednik na TV Politika. Prvo je uređivala i vodila jutarnji program, a potom i program za kulturu. U to vreme je bila autor i reditelj nekoliko dokumentarnih filmova i tok-šou projekata.

Od 1992. do 1993. je predavala srpski jezik i književnost sa eksperimentalnim programom medijske pismenosti i kulture govora u OŠ „Miloš Crnjanski” u Beogradu. Od 1994. do 2001. je bila urednik za kulturu, obrazovanje i specijalne emisije na RTV BK Telekom. Na tom kanalu je bila i voditelj informativne emisije „BK Parlament” kada je sa gostima i publikom uživo razgovarala o sociološkim fenomenima. Od 2001. do 2012. godine bila je direktorka Karić fondacije.

Od 2001. do 2004. godine bila je predavač na predmetu Kultura govora i poslovna komunikacija na Fakultetu za preduzetni menadžment Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Pokret snaga Srbije (PSS) je 2004. godine kandiduje za grdonačelnika Beograda. Na Zimskom seminaru profesora jezika i književnosti osnovnih i srednjih škola u zajedničkoj organizaciji Filološkog fakulteta u Beogradu i Društva za srpski jezik i književnost 2012. godine je održala stručno predavanje „Interdisciplinarnost i multimedijalni pristup nastavi”.

Od 2012. do 2017. je bila savetnica predsednika Republike Srbije Tomislava Nikolića.[3] Od 2013. do 2018. je bila predsednik Nadzornog odbora „Politika AD” i član Organizacionog odbora Šesnaestog međunarodnog kongrasa slavista.[4] Do decembra 2017. je bila odbornik u beogradskoj skupštini i predsednik Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica Grada Beograda.[5]

Godine 2014. je u Andrićevom institutu u Višegradu, u okviru Međunarodnog simpozijuma „Srpska književnost i Prvi svetski rat” održala stručno predavanje na temu „Veliki rat kapetana Manojla i redova Tanaska - pouke i poruke”. Sledeće godine je u Zagrebu u organizaciji Mitropolije zagrebačko-ljubljanske SPC u Hrvatskom narodnom pozorištu u Zagrebu, održala naučnoesejističku besedu na temu „O učenosti i prosvećenosti, poučenija Svetoga Save” u okviru akademije „Dva veka od osnivanja Srpske škole u Zagrebu”.

Godine 2017. je doktorandima na modulu Kultura Filološkog fakulteta u Beogradu održala predavanje i radionicu na temu „Kosovo između mita i stvarnosti ili „Ne daj vuku ovce na čuvanje”. Godine 2018. je postala član Međunarodne komisije za elektronske biblioteke i digitalnu humanistiku koja broji 61 člana iz 15 država, kao i Međunarodne naučne komisije za slovenske zemlje i kulture na putu svile.

Mandat u Komisijama traje do 2023. godine, odnosno do novog svetskog slavističkog kongresa za koji priprema naučni separat.

Godine 2018. je postavljena za ambasadora u Danskoj, gde ostaje na funkciji do 2023. godine.

Nagrade i priznanja (izbor)[uredi | uredi izvor]

Ambasadorka Mitrović-Marić je nosilac brojnih nagrada i priznanja. Godine 1984. je pobedila na republičkom „Pesniče naroda mog” (Srbija), a potom i na državnom takmičenju u umetničkom recitovanju „Goranovo proleće” (SFRJ). Iste godine dobija Oktobarsku nagradu Grada Beograda u kategoriji učenika i studenata za širenje kulture govora i umetničko recitovanje. Za esej „Kuda će žena koje nema - narator, forma, poezija u delu Iva Andrića” je 1990. godine Matica srpska iz Novog Sada je nagrađuje prestižnom nagradom „Branko Miljković”.

Na Martovskom festivalu 1993. (u to vreme Festival jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma, jedan od najuglednijih u Evropi) osvaja nagradu za režiju u kategoriji TV ostvarenja za dokumentarni filmKatarza pre i posle” u produkciji TV Politika. I naredne godine osvaja nagradu za režiju za dokumentarni film „Lutalice i sanjari” u produkciji iste televizije.

Za doprinos od nacionalnog značaja u kulturi i obrazovanju je 2000. godine dobila Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Za trajni doprinos kulturi Beograda je 2012. godine dobila Zlatni beočug Kulturno-prosvetne zajednice Beograda.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]