Arhitektura Slovačke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bratislava, Stare mesto, Stari most, pogled na Toranj 115

Arhitektura Slovačke ima dugu, bogatu i raznovrsnu istoriju. Pored rimskih ruševina (kao u vojnom logoru Gerulata), u Slovačkoj se nalazi i nekoliko romanskih i gotičkih zamkova i crkava, naročito dvorac Spiš, koji su sagrađeni u vreme Kraljevine Ugarske. Renesansna arhitektura bila je od posebnog značaja na trgovima gradskih kuća, kao što su Bardjejov i Ljevoča. Bogata arhitektura u narednim vekovima koristila je barokni, rokoko i neoklasični, neorenesansni i neogotički stil, dok je narodna arhitektura na selu razvila specifičan stil drvenih kuća i drvenih crkava. U 20. veku Slovačka je imala secesiju i modernu arhitekturu, uključujući socijalistički modernizam, i na kraju savremenu arhitekturu.

Praistorija i antika[uredi | uredi izvor]

Gerulata

Gerulata je bio rimski vojni logor smešten u blizini današnjeg naselja Rusovce, četvrti Bratislave u Slovačkoj. Bio je deo rimske provincije Panonija i izgrađen je u 2. veku kao deo graničnog odbrambenog sistema. Napušten je u 4. veku, kada su se rimske legije povukle iz Panonije. Pored ostataka rimskog foruma, u muzeju su prikazani fragmenti građevina i nadgrobnih spomenika, predmeti od bronze, gvožđa, keramike i kamena koji prikazuju svakodnevni život. Najočuvaniji objekat je četvorougaona zgrada dugačka 30 i široka 30 metara, sa zidovima debelim 2,4 metra.

Romanska arhitektura[uredi | uredi izvor]

Dvorac Spiš

Dvorci iz visokog srednjeg veka još uvek se prostiru na vrhovima brda Slovačke. Najistaknutiji je dvorac Špiš, u istočnoj Slovačkoj, koji datira iz 1209. godine.[1] :38

Među najstarijim crkvama u Slovačkoj su:

  • Crkva Svete Margarete Antiohijske, Kopčani, jedna od najstarijih crkava u Slovačkoj, predromanska građevina za koju se smatra da potiče iz Velikomoravske kneževine. Crkva je sagrađena verovatno u 9. ili 10. veku i prvi put se pominje 1329. godine.
  • Crkva Svetog Arhanđela Mihajla u Dražovcu (Njitra), tipična građevina rano romanske arhitekture, jednobrodna, sa debelim zidovima i malom okruglastom apsidom, datira iz 11. veka.

U Slovačkoj je sačuvano samo nekoliko romanskih građevina, ali one uključuju najmanje tri crkvena spomenika visokog statusa, uključena u mrežu TransRomanica: [2]

  • Uprava i katedrala Sv. Martina u Spiškoj Kapituli (Spiške Podhradje): katedrala je sagrađena početkom 13. veka za biskupa regije Spiš, tada važnog kulturnog i ekonomskog centra. Trobrodna crkva ima fasadu sa romanskim kulama od naizmeničnog peščara i belog krečnjaka. Od 1993. godine, Spišska Kapitula je uključena na UNESKO-v spisak svetske baštine.[2]
  • Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Binja: oko 1217. Plemićka porodica Hont-Pazmani osnovala je manastir u ovom malom selu pored reke Hron, u dunavskoj niziji, uključujući monumentalnu romansku crkvu manastira, to je ono što je ostalo do danas. Dizajnirana po uzoru na katedralu Ostrogon, to je jednobrodna crkva sa fasadom sa dva tornja i ulaznim holom. U blizini se nalazi i romanska rotonda posvećena dvanaestorici apostola sa tragovima freski.
  • Crkva Uspenja Device Marije, Djakovce: primer romanske arhitekture od cigli, tipične za jugoistočnu Slovačku, ova dvospratna crkva (sagrađena 1228. godine) nekada je bila deo benediktinske opatije koju su u 11. veku osnovali monasi Panonhalma. Trobrodna crkva ima dve kule i tri priprate uz apsidu, gde fragment romanske freske još uvek prikazuje Hristosa u svetiteljskom oreolu. Na fasadama se nalaze frizirani pilasteri.

Gotska arhitektura[uredi | uredi izvor]

Dvorci iz visokog srednjeg veka još uvek se prostiru na vrhovima brda Slovačke. Najistaknutiji je dvorac Spiš, u istočnoj Slovačkoj, koji datira iz 1209. godine.[1] :38 Ostali zamkovi, navedeni na listi Nacionalnog kulturnog nasleđa Odbora za spomenike Republike Slovačke, uključuju:

  • Zamak Brekov (Brekovský hrad/Barkó vára), blizu Zemplina, datira iz druge polovine 13. veka;
  • Dvorac Jasenov (Jasenovský hrad/Jeszenő vára), blizu Zemplina, s kraja 13. veka;
  • Dvorac Šariš (Šarišský hrad/Sáros vára), iznad grada Veljki Šariš;
  • Zamak Zborov (Zborovský hrad/Zboró vára), u okrugu Bardjejov, iz 13. veka.

Slovačka sadrži nekoliko primera crkvene gotike.[1] :39 Ovi uključuju:

Renesansna arhitektura[uredi | uredi izvor]

Na starim slovačkim gradskim trgovima nekada su se nalazile gotičke građanske kuće, od kojih je većina u 16. veku preuređena renesansnim fasadama u italijanskom stilu, prekrivenim ukrasima od zgrafita. Među njima je gradski trg Bardjejov, UNESCO centar, kao i Ljevoča.[1] :39

Narodni i lokalni stilovi[uredi | uredi izvor]

Narodna i lokalna arhitektura iz slovačkih sela ostala je sačuvana u nekoliko slučajeva. Ovaj arhitektonski stil obično ima drvene konstrukcije, ponekad malterisane, još iz 18. veka.[1] :39–40

  • Čičmani sadrži rezervat narodne arhitekture, koji je osnovan 1977. U Čičmanima su sačuvane drvene kuće sa obrubljenim krovovima, galerijama i šiljastim ili linearnim zidnim ukrasima. Od posebnog interesa su vrlo specifični beli uzorci koji su naslikani na spoljnim zidovima kuća kako bi ih ukrašavali.
  • Vlkolinec, smešten u centru Slovačke, izuzetno je netaknuto naselje, koje je od 1993. godine na listi UNESKO-ve svetske baštine. To je najkompletnija grupa ovih vrsta tradicionalnih brvnara, koje se često nalaze u planinskim predelima. Selo se sastoji od više od 45 brvnara, od kojih se svaka sastoji od dve ili tri sobe. Sačuvan je i drveni zvonik iz 18. veka, kao i barokna kapela.[3]

Istočna Slovačka je posebno poznata po crkvama brvnarama, često građenim bez eksera, koje datiraju od 18. do 20. veka i uglavnom pripadaju grčkim katoličkim i pravoslavnim konfesijama, posebno rusinske manjine. Mogu se naći na području Bardjejova i Snjine.[1] :40

Barokna i rokoko arhitektura[uredi | uredi izvor]

Bogate aristokrate i trgovci u Slovačkoj 1600-ih nekada su cenili barok u bečkom stilu; Univerzitetska crkva Svetog Jovana Krstitelja u Trnavi jedan je od ranih primera. Cvetni rokoko pratio je uticaj Marije Terezije, ugarske kraljice u 18. veku, sa ukrasima od gipsa u Starom gradu Bratislavi.[1] :39 Primeri uključuju palatu Grasalkovič, izgrađenu 1760. godine (današnja rezidencija predsednika Slovačke), kao i episkopsku letnju palatu (rekonstruisanu 1761–1765) i palatu Mirbah od 1768. do 1770. godine.

Barok
Rokoko

Istorijski stilovi[uredi | uredi izvor]

Nekoliko palata i crkava izgrađeno je u istorijskim stilovima u 18. i 19. veku. Primeri neoklasične arhitekture su Bratislavska Primatova palata, Melhiora Hefelea, 1778–81, i Evangelička crkva u Košicama, Georga Kiclinga, 1816. Istočno-slovački muzej u Košicama, 1872. godine, ilustracija je neorenesansne arhitekture. Gotički preporod (neogotika) korišćen je kao stil za dvorce, poput Oravskog zamka i Bojnjičkog zamka, kao i za crkvu Svete Trojice, Mošovce, obnovljenu 1912–13.

Secesija i secesijski stil[uredi | uredi izvor]

Arhitektura secesije zavladala je u Slovačkoj na početku 20. veka. Plava Crkva koju je dizajnirao Eden Lehner 1905. u stilu mađarske secesije je podvig.[1] :40 Lehner je takođe projektovao gimnaziju Gamča u Bratislavi, izgrađenu 1906–08, dok je Dušan Jurkovič izgradio Dom kulture Skalica. U Košicama, hotel Slavija ima secesijsku mozaičnu fasadu. :40

Modernistička arhitektura[uredi | uredi izvor]

U međuratnom periodu Bratislava je bila mesto za nekoliko modernističkih arhitektonskih stilova:

  • Češki kubizam očigledan je u sinagogi u ulici Hejdukova u Bratislavi, Artura Zalatnaja, 1923–26. Sinagoga je važan primer slovačke verske arhitekture 20. veka i proglašena je slovačkim nacionalnim kulturnim spomenikom. Spolja je kolonada sa sedam stubova, bez tornja. Unutrašnjost uključuje veliko svetilište u kojem se moderna konstrukcija od čelika i betona i savremeni kubistički detalji kombinuju sa istorijskim elementima.
  • Jednostavna grobnica slovačkog političara i diplomate Milana Rastislava Štefanika sagrađena je 1924–1928 u Brezovi pod Bradlom po projektu Dušana Jurkoviča.
  • Nova Sinagoga u Žilini sagrađena je 1928–1931 po nacrtu nemačkog modernističkog arhitekte Petera Berensa. Smatrana je „poslednjom slovačkom sinagogom“, obnovljena je 2011–17 da bi postala umetnički centar.
  • Kolonádový most (Kolonadni most) u Pještjani je projektovao arhitekta Emil Beluš 1930-33, u modernom stilu Ar deko, a ima staklene gravure od Martina Benka. Na zapadnom ulazu stoji statua Roberta Kuhmajera (1934). Most je uništen 1945. godine, a rekonstruisan 1956. godine.
  • Bratislavski stambeni kompleks Unitas je otvoreni stambeni kompleks galerijskog tipa koji su projektovali arhitekti Fridrih Vajnvurm i Ignjac Večei, sa strogim arhitektonskim oblicima.[4] U vreme izgradnje 1931. godine, ovaj kompleks bio je redak primer funkcionalističkih principa koji su primenjivani na stambenom projektu u Slovačkoj.
  • Imanje Nova doba izgrađeno je 1932. godine u Bratislavi prema planovima arhitekata Fridriha Vajnvurma (1885–1942) i Ignjaca Večeija (1883–1944) povezanog sa socijalističkim konceptom minimalnog stana (1932) i takođe je blisko idejama funkcionalizma. Kompleks je odličan primer novog urbanog, tehničkog i ekonomskog pristupa za rešavanje problema socijalnog stanovanja.[5]

Socijalistički modernizam takođe je ostavio nekoliko obeležja u Bratislavi, uključujući zgradu Slovačkog radija i Most SNP:[1] :40

  • Most SNP („Most slovačkog nacionalnog ustanka“) najduži je most na svetu koji ima jedan pilon i ravan sa jednim kablom. Most je izgrađen između 1967. i 1972. godine po projektu A. Tesara, J. Lackoa i I. Slamena.[6] Značajan deo Starog grada ispod zamka Bratislave, koji je obuhvatio gotovo celu jevrejsku četvrt, srušen je da bi se stvorio put do mosta.[7]
  • Slovačku zgradu radija, oblikovanu kao naopako postavljena piramida, 1967. godine projektovali su Štefan Svetko, Štefan Durkovič i Barnabaš Kisling i dovršili 1983. godine,[8] u vreme kada je socijalistički realizam bio zvanični arhitektonski stil u Čehoslovačkoj. Bila je to jedna od prvih glavnih zgrada u Slovačkoj koja je koristila čelični okvir i postala jedna od arhitektonskih znamenitosti Bratislave.

Savremena arhitektura[uredi | uredi izvor]

Nakon nezavisnosti Slovačke 1992. godine, u ekonomskoj i demokratskoj tranziciji, uoči i nakon pristupanja Slovačke Evropskoj uniji 2004. godine, izgrađeno je nekoliko modernih administrativnih i poslovnih zgrada u stilu savremene arhitekture, posebno u glavnom gradu, Bratislavi:

  • VIVO! Bratislava (do 2019. Polus Siti Center) bio je prvi moderni tržni centar u zemlji, otvoren u novembru 2000.[9] Centar, površine 38 500 m², sadrži hipermarket, bioskopski kompleks, 139 maloprodajnih objekata i nekoliko restorana i barova. Deo kompleksa su dve visoke kancelarijske kule: „Milenijumska kula I“ (80 m) i „Milenijumska kula II“ (100 m). U planu je izgradnja treće kule, „Milenijum III“.
  • Zgrada sedišta Nacionalne banke Slovačke otvorena je 23. maja 2002. godine: na visini od 111,6 metara i sa 33 sprata najviša je zgrada u Bratislavi, ne računajući visinu antene.
  • Most Apolo (slč. Most Apollo) preko Dunava izgrađen je između 2003. i 2005.[10] Njegove zakrivljene linije, kosi lukovi i praktično odsustvo pravih uglova čine geometrijski oblik mosta vrlo sofisticiranim. Čelična konstrukcija od 5.240 tona, dugačka 231 metar, rotirana je preko reke sa svog kraja na levoj obali u krajnji položaj na stubu udaljenom 40 metara od desne obale. Most Apolo bio je jedini evropski projekat koji je Američko društvo građevinskih inženjera proglasilo jednim od pet finalista za nagradu za izvanredna dostignuća u građevinarstvu za 2006. godinu (OPAL Award).
  • Gradski Poslovni centar, Bratislava je kompleks od pet zgrada u Stare Mesto (Stari grad), prve dve završene su u 2006. i 2007. godini. Izgradnja druge faze započeta je 2008. godine.
  • Komercijalni, maloprodajni i stambeni kompleks Eurovea povezuje obalu Bratislave sa centrom grada i nudi prodavnice i sadržaje za slobodno vreme, a obuhvata i preduzeća, apartmane i hotel Šeraton. Faza I kompleksa Eurovea otvorena je nakon četiri godine izgradnje 2010.[11] Eurovea faza II imaće prvi oblakoder u Slovačkoj sa projektovanom visinom od 168 metara i 46 spratova iznad zemlje[12] a ukupna investicija procenjena je na približno 300 miliona evra.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Lisa Dunford, Czech and Slovak Republics, Lonely Planet 2007
  2. ^ a b transromanica
  3. ^ Centre, UNESCO World Heritage. „Vlkolínec”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 3. 2021.  Text was copied from this source, which is available under a Creative Commons Attribution 3.0 IGO (CC BY 3.0 IGO) license.
  4. ^ „Obytný komplex Unitas”. Arhivirano iz originala 01. 03. 2012. g. Pristupljeno 05. 05. 2021. 
  5. ^ Slovak Architecture: Impulses and Reflection[mrtva veza]
  6. ^ http://slovakia.travel/en/bratislava-ufo-classed-one-of-the-craziest-places
  7. ^ http://spectator.sme.sk/articles/view/53370/8/the_changing_face_of_bratislava.html
  8. ^ „Slovak Radio | Places”. 
  9. ^ „Polus City Centre changes to Vivo!”. spectator.sme.sk (na jeziku: engleski). 2019-11-07. Pristupljeno 2019-12-15. 
  10. ^ http://structurae.net/structures/apollo-bridge
  11. ^ „Eurovea and River Park near completion”. The Slovak Spectator. Arhivirano iz originala 19. 04. 2017. g. Pristupljeno 2017-04-18. 
  12. ^ „Prvý mrakodrap v Bratislave: Eurovea 2 odhaľuje podrobnosti (First skyscraper in Bratislava: Eurovea 2 reveals details)”. Trend. 2017-05-02. Pristupljeno 2017-05-03. 

 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Hertha Hurnaus, Benjamin Konrad, Maik Novotny (auth.), Eastmodern: Architecture and Design of the 1960s and 1970s in Slovakia, Springer Vienna, 2007, ISBN 978-3-211-71531-4,978-3-211-71532-1
  • Maro Borsky, Synagogue Architecture in Slovakia, Univ. Heidelberg, 2005