Baničina

Koordinate: 44° 17′ 17″ S; 20° 55′ 28″ I / 44.288166° S; 20.9245° I / 44.288166; 20.9245
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Baničina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
OpštinaSmederevska Palanka
Stanovništvo
 — 2011.Pad 948
Geografske karakteristike
Koordinate44° 17′ 17″ S; 20° 55′ 28″ I / 44.288166° S; 20.9245° I / 44.288166; 20.9245
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina198 m
Baničina na karti Srbije
Baničina
Baničina
Baničina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj026
Registarska oznakaSP
Grob i spomenik Stanoja Glavaša

Baničina je naselje u Srbiji u opštini Smederevska Palanka u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 948 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo leži južno od Smederevske Palanke. Ime sela Baničina je ostatak davnijeg geografskog pojma Baničina planina - venac brda između reka Rače i Jasenice (prema rečniku Vuka Karadžića, „baniti se“ znači, gordo se uzdizati). Selo se pod imenom Košarnja javlja u istorijskim spisima prvi put 1426. ili 1427. godine, kada ovo stočarsko selo, zajedno sa stočarskim selom Hajlaj (današnji Cerovac) despot Stefan Lazarević poklanja čelniku Radosavu - Radu Oblačiću. Pominje se prvih desetina 19. veka u aračkim spiskovima pod imenom „Kašarina“ i 1822. god. imala je samo 11 kuća. U Košarni je bilo carskih dobara koja je, posle oslobađanja, Porta preko Beogradskog Veliki vezira izdavala pod zakup Srbima. Od početka 1826. god. Sva su ova dobra prešla u zakup na kneza Miloša. I knez je ovde imao trla i koševe, po čemu je nastala novija legenda da je selo dobilo ime Košarnja. Zaselak Košarnje je bio Viševac u vreme kada je u njemu rođen Karađorđe. Posle odvajanja Viševca i Mramorca, ostatak Košarnje je preuzeo nekada širi pojam Baničina kao ime sela. I posle odvajanja zaseoka Stojačka, selo spada među prostorno najveća sela u okolini.

Godine 1846. ovo se naselje ne zove više Košarnja, već Baničina i tada je imalo 57 kuća. Po popisu iz 1921. god. U Baničini je bilo 456 kuća sa 2424 stanovnika (sa zaseokom Stojačkom).[1]

Crkva Sv. Arhangela Gavrila [2]je sagrađena 1892. i bogato je oslikana freskama, sa velikim ikonostasom. U temelj crkve je ugrađen kamen od ostataka starije crkve, koja se nalazila u dolini potoka Maskar ispod današnje škole. U blizini crkve (na mestu starog groblja u dolini potoka ispod škole, kraj današnjeg fudbalskog igrališta) je mesto gde je poginuo Stanoje Glavaš, obeleženo spomen pločom, a u crkvenoj porti je grob sa spomenikom[3], u kojoj su smeštene njegove kosti, prenete 20. maja 1920. godine. [4]

Osnovna škola u Baničini je veoma lep primer „škole iz Bukvara“ - tipskog rešenja škole, jedna od oko 120 takvih škola, koje je kralj Aleksandar izgradio između dva svetska rata (ovakva škola se nalazi na slikama u Bukvaru iz pedesetih i šezdesetih godina proteklog veka). U blizini je i Kraljeva spomen-česma, podignuta 1926. godine. U crkvenoj porti je podignut spomenik sa oko 85 upisanih poginulih boraca u Oslobodilačkim ratovima 1912. do 1918. godine. Na seoskom groblju je spomenik posvećen petnaestorici srpskih vojnika, poginulih u bici na brdu Karaula prilikom povlačenja 1915. godine.

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Najstarije porodice u selu smatraju se Stanojevići, Mijanovići i Blagojevići (Radonjići). Blagojevići pričaju da su starinom od Soko Banje, da su bežali „preko“ (u Banat) i da ih je, pri povratku za „Đokovinu“, zadržao knez Miloš i ovde naselio. Vele da je tada ovde bila alija i pusto i da su u prvo vreme čuvali stoku kneza Miloša.

Ostale porodice doseljene i po poreklu se mogu ovako rasporediti: ima 7 porodica sa 55 kuća doseljenika nepoznatog porekla, 33 porodice sa 161 kučom dinarskih doseljenika, 1 porodica sa 6 kuča kosovsko-metohiskih doseljenika, 3 porodice sa 22 kuće moravsko-vardarskih doseljenika, 6 porodica sa 28 kuća šopskih doseljenika i 7 porodica sa 39 kuća timočko-braničevskih doseljenika. ([5]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Baničina živi 940 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (39,9 kod muškaraca i 43,6 kod žena). U naselju ima 332 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,52.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 1.843
1953. 1.840
1961. 1.755
1971. 1.528
1981. 1.357
1991. 1.288 1.211
2002. 1.169 1.247
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
1.164 99,57%
Crnogorci
  
2 0,17%
Mađari
  
1 0,08%
Makedonci
  
1 0,08%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Monografija Podunavske oblast 1812-1927"NapredakPančevo"(1927)
  2. ^ „Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo/Crkva Svetog arhanđela Gavrila”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2014. g. Pristupljeno 19. 11. 2014. 
  3. ^ „Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo/Grob i spomenik Stanoja Glavaša”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2014. g. Pristupljeno 19. 11. 2014. 
  4. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja,, Knj.13. (Dr. B. M. Drobnjaković: Jasenica)
  5. ^ "Letopis“ Mesta Srbije i običaji Marina (Beč 1999).
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]