Pređi na sadržaj

Belegiš

Koordinate: 45° 01′ 11″ S; 20° 20′ 05″ I / 45.019666° S; 20.334666° I / 45.019666; 20.334666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Belegiš
Centar Belegiša
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaStara Pazova
Stanovništvo
 — 2022.Pad 2535
 — gustina70/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 01′ 11″ S; 20° 20′ 05″ I / 45.019666° S; 20.334666° I / 45.019666; 20.334666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina86 m
Površina44,2 km2
Belegiš na karti Srbije
Belegiš
Belegiš
Belegiš na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22306
Pozivni broj022
Registarska oznakaST

Belegiš je naselje u Srbiji u opštini Stara Pazova u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2535 stanovnika.

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Belegiš se nalazi u istočnom delu Srema, na desnoj obali Dunava, oko 36 km severno od Beograda. Smešteno je na teritoriji opštine Stara Pazova. Belegiški ribolovni tereni spadaju u poznatije u regionu.

Istorija

[uredi | uredi izvor]
Prostiranje Belegiške kulture

U bronzanom dobu je na ovom području postojala Belegiška arheološka kultura, nazvana po ovom naselju.

U starom veku područje Belegiša je verovatno spadalo u teritoriju Basijane. U blizini sela pronađen je velik fond praistorijske i rimske keramike.

Belegiš je nastao u XVI veku, kad su se 23 porodice doselile na desnoj obali Dunava. Sagradili su malu crkvu od pletera, pokrivenu trskom. Godine 1731. izgrađena je druga, modernija crkva. Tada je selo već brojalo 230 kuća.

Pošto je Dunav odnosio breg na kom je bila druga crkva, zidovi su počeli da pucaju i tonu u zemlju. Sadašnja crkva u Belegišu je treća koja je podignuta otkako je selo nastalo. Crkva ima dva tornja i najveća je u sremskoj eparhiji, izgrađena 1927. godine, u centru sela. Ikone u novoj crkvi je oslikao Stevan Stefanović iz Sremskih Karlovaca, i te ikone su dopune starom ikonostasu iz 1877. godine, koji je radio ikonopisac Nikola Marković.[1] Crkva je počela da propada i saniranje je počelo 1998. godine.

Crkva je posvećena prenosu moštiju svetoga oca Nikolaja i slavi se 22. maja.

Srpsko ratarsko pevačko društvo je dobilo svoj dom u maju 1939.[2]

Za vreme Drugog svetskog rata Belegiš je bio partizanska baza. A 14. marta 1944. godine u Belegišu je formiran Glavni Narodnooslobodilački odbor Vojvodine.

U Belegišu je 1925. rođena Vera Miščević, partizanka i borac Treće vojvođanske brigade. Vera je poginula oktobra 1944. godine, kod Obrenovca, tokom borbi u sklopu Beogradske operacije. Godine 1953. proglašena je za narodnog heroja, a 1974. u selu joj je podignut spomenik, ispred Osnovne škole, koja nosi njeno slavno ime.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

U naselju Belegiš živi 2521 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (39,2 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 1016 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.366
1953. 2.505
1961. 2.633
1971. 2.440
1981. 2.430
1991. 2.605 2.542
2002. 3.116 3.220
2011. 2.973
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
2.910 93,38%
Romi
  
100 3,20%
Slovaci
  
14 0,44%
Hrvati
  
10 0,32%
Makedonci
  
8 0,25%
Crnogorci
  
7 0,22%
Mađari
  
7 0,22%
Jugosloveni
  
3 0,09%
Ukrajinci
  
1 0,03%
Nemci
  
1 0,03%
Bugari
  
1 0,03%
nepoznato
  
54 1,73%
Stanovništvo prema polu i starosti[5]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 564 640 665 670 731 790 1.016


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 173 265 183 218 101 58 13 2 1 2 3,07
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 1.318 381 812 65 45 15
Ženski 1.335 237 801 238 49 10
UKUPNO 2.653 618 1.613 303 94 25
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja, popis 2002.
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 676 273 1 2 153
Ženski 369 132 0 0 66
Ukupno 1.045 405 1 2 219
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 13 24 64 8 29
Ženski 2 3 52 15 9
Ukupno 15 27 116 23 38
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 0 9 12 4 8
Ženski 4 10 7 17 35
Ukupno 4 19 19 21 43
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 9 0 0 67
Ženski 8 0 0 9
Ukupno 17 0 0 76

Prezimena

[uredi | uredi izvor]

Prisutnija prezimena u selu: Babić, Barišić, Barać, Belanović, Božić, Verenčević, Vojnović, Volarević, Vukašinac, Vuletić, Vukelić, Gradić, Grbić, Grozdanić, Dević, Đekić, Živanović, Zagorac, Zlatović, Jazić, Jelovac, Jovanov, Jovanović, Kostić, Kocić, Krivošija, Lončar, Mamuzić, Marinković, Markušević, Mijić, Milinović, Miljuš, Mirčetić, Miščević, Mutovčiev, Nenadović, Novoselac, Opačić, Peinović, Perišić, Pecinjački, Pecić, Popović, Radaković, Radinović, Radojčić, Ranković, Rastović, Rašić, Reljić, Sekanić, Stanisavljević, Stefanović, Stojić, Subotić, Tošić, Tripčevski, Cvejić, Čobanović, Čortan.

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Kada je 1853. godine proslavljan Sv. Sava u mestu, uz pucanje topova, liturgiju je držao paroh pop Svetozar Tarbuk. Nakon toga zauzimanjem trgovca Sovre Rankovića, osnovali su graničari "srpsku biblioteku", pri crkvi.[6] „Srpsko ratarsko pevačko društvo“ osnovano je 1927. godine na inicijativu učiteljice Milice Marinković. Društvo je na pevačkim takmičenjima postizalo zapažene rezultate i steklo veliki ugled. U poklonstvenoj deputaciji staropazovačkog sreza na Oplenac pevalo je u kripti na pomenu Kralju Aleksandru u novembru 1934. godine. Opelo je prenosio radio Beograd. Na pevačkom takmičenju u Novom Sadu 1936. godine Srpsko ratarsko pevačko društvo je osvojilo prvo mesto. Spasovdan, slava društva, zbog masovnog okupljanja omladine iz Belegiša i susednih mesta, postao je i ostao seoska slava.

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1931.
  2. ^ "Politika", 18. maj 1939
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  6. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1853. godine

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]