Zlatan Ibrahimović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zlatan Ibrahimović
Ibrahimović 2018. godine
Lični podaci
Nadimak Ibra,
Ibrakadabra (Ibracadabra)[1]
Datum rođenja (1981-10-03)3. oktobar 1981.(42 god.)
Mesto rođenja Malme, Švedska
Visina 1,95 m[2]
Masa 95 kg
Pozicija napadač
Juniorska karijera
1989—1991
1991—1995
1995—1999
Malme BI
FBK Balkan
Malme
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1999—2001 Malme 40 (16)
2001—2004 Ajaks 74 (35)
2004—2006 Juventus 70 (23)
2006—2009 Inter 88 (57)
2009—2011 Barselona 29 (16)
2010—2011Milan 29 (14)
2011—2012 Milan 32 (28)
2012—2016 Pariz Sen Žermen 122 (113)
2016—2018 Mančester junajted 33 (17)
2018—2019 LA galaksi 56 (52)
2019—2023 Milan 64 (34)
Reprezentativna karijera
1999 Švedska U18 4 (1)
2001 Švedska U21 7 (6)
2001—2023  Švedska 120 (62)

Zlatan Ibrahimović (Malme, 3. oktobar 1981) bivši je švedski fudbaler i reprezentativac. Igrao je na poziciji napadača.[3][4][5]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Ibrahimović je rođen u Švedskoj u porodici emigranata iz bivše Jugoslavije. Njegov otac Šefik je iz Bijeljine, a majka Jurka Gravić iz Zadra. Zlatan je počeo da trenira fudbal u ekipi Malme BI, a igrao je još i u mlađim kategorijama ekipe FBK Balkan. Prvi profesionalni ugovor je potpisao 1996. sa ekipom Malmea. Za prvi tim je počeo da igra od 1999. Te sezone je Malme prvenstvo završio na trinaestom mestu na tabeli koje je vodilo u niži rang takmičenja. Posle samo jedne sezone provedene u drugoj ligi, ekipa Malmea se vratila u prvu. Ibrahimovićeve dobre partije su skrenule pažnju Arsena Vengera, koji je pokušao da ga dovede u Arsenal. Leo Benhaker, tadašnji tehnički direktor Ajaksa je bio brži i uspeo je da postigne dogovor 22. marta 2001. sa upravom Malmea. Prema tom dogovor Ibrahimović je u narednom letnjem prelaznom roku prešao u Ajaks uz obeštećenje od 7,8 miliona evra.

Po dolasku u Ajaks nije puno dobijao šansu da igra kod trenera Ko Adrijansea. Adrijanse je nekoliko meseci posle dolaska Ibrahimovića u klub, krajem novembra 2001. dobio otkaz zbog loših rezultata. Na mesto trenera je postavljen Ronald Kuman koji je odmah uvrstio Ibrahimovića u startnih jedanest. U toj prvoj njegovoj sezoni Ajaks je došao do titule. Naredne sezone, na svom debiju u Ligi šampiona 17. septembra 2002. Ibrahimović je postigao dva gola protiv Olimpik Liona za pobedu od 2-1. U svojoj poslednjoj sezoni u klubu, bio je strelac neverovatnog gola protiv NAC Brede 22. avgusta 2004. Taj gol je kasnije proglašen za najlepši gol 2004. godine u izboru gledalaca Eurosporta. Samo nekoliko dana posle tog postignutog gola, prešao je u Juventus uz obeštećenje od 16 miliona evra.

Po dolasku u Juventus iskoristio je povredu do tada standardnog Davida Tezegea i izborio se za mesto u startnoj postavi. U prvoj sezoni bio je strelac 16 golova za svoj klub. Njegov menadžer je krajem te sezone izjavio da je Juventus odbio ponudu Real Madrida od 70 miliona evra za Ibrahimovića. Naredne sezone je igrao u znatno slabijoj formi. Na to je uticalo i to što mu je trener promenio poziciju pa je više igrao po boku nego u špicu napada. Zato je postigao manje golova a češće bio asistent. Te sezone je Juventus zbog skandala Kalčopoli kažnjen izbacivanjem u Seriju B. Klub je pokušao da zadrži Ibrahimovića ali on nije želeo da igra u drugoj ligi.

U Inter je prešao 10. avgusta 2006. uz obeštećenje od 24,8 miliona evra i pri tome je potpisao četvorogodišnji ugovor. Transfer je dogovoren samo nekoliko dana nakon što je i Patrik Vijera otišao u istom smeru. Prvi gol postigao je u prvenstvu protiv Fjorentine, a na tom meču bio je i asistent. Prvu sezonu u Interu završio je kao najbolji strelac ekipe sa 15 postignutih golova. Te sezone je Inter uspeo da osvoji prvu titulu prvaka Italije nakon 17 godina.

Stoti meč u Seriji A je odigrao 16. septembra 2007. Nakon toga je produžio ugovor sa Interom do 2013. Protiv PSV Ajndhovena je u Ligi šampiona 2. oktobra 2007. postigao dva gola, što su bili njegovi prvi golovi u Evro kupovima od decembra 2005. a istovremeno i prvi golovi u dresu Intera na Evro sceni. U poslednjoj sezoni u Interu bio je strelac gola protiv Bolonje koji je ponovo bio izabran za gol godine.

Nakon što je Maksvel prešao iz Intera u Barselonu, ova dva kluba su otpočela pregovore i oko prelaska Ibrahimovića. Barselona je ponudila u zamenu za njega Samjuela Eta i novac. Ponuda je bila prihvaćena i Ibrahimović je predstavljen 27. jula 2009. navijačima na Kamp nou. Procenjeno je tada da je ukupna vrednost transfera iznosila 66 miliona evra.

Ibrahimović u Parizu

Debitovao je 23. avgusta 2009. u Superkupu Španije protiv Atletik Bilbaa i bio je asistent za gol Lionela Mesija. Posle ovog trofeja Barselona je i u sledećem takmičarskom meču u kojem je igrala osvojila još jedan trofej namenjen osvajač UEFA superkupa. Na svom trećem nastupu je postigao prvi gol. Bilo je to u prvom kolu prvenstva protiv Sporting Hihona. U naredna tri kola takođe je bio strelac čime je postavio klupski rekord kao jedini igrač koji je bio strelac u svakom meču u prva četiri kola. Prvi gol u Ligi šampiona za Barselonu je postigao 20. oktobra 2009. protiv Rubina. Tu sezonu je završio sa postignutih 16 golova u prvenstvu.

Milan je objavio 28. avgusta 2010. da je postigao dogovor sa Barselonom o pozajmici Ibrahimovića do kraja sezone. Prema dogovoru dva kluba nakon isteka pozajmice Milan bi mogao da otkupi njegov ugovor za 24 miliona evra. Za Milan je debitovao 11. septembra 2010. protiv Čezene. Prvi gol za novi klub je postigao 15. septembra protiv Osera u Ligi šampiona.

Zlatan Ibrahimović je šest puta zaredom (od 2007. do 2012), osvojio Zlatnu loptu u Švedskoj - nagradu za najboljeg švedskog fudbalera u jednoj godini.[6]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Ibrahimović je imao mogućnost da nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odakle potiču njegovi roditelji. Ipak je on odlučio da brani boje reprezentacije Švedske, zemlje u kojoj je rođen. Za reprezentaciju je debitovao 31. januara 2001. protiv Farskih ostrva u Vekšjou.

Bio je učesnik Svetskog prvenstva 2002. na kome je njegova reprezentacija bila eliminisana u osmini finala od Senegala. Na Evropskom prvenstvu 2004. bio je starter na svim mečevima svoje reprezentacije. U ubedljivoj pobedi protiv Bugarske od 5-0, bio je strelac jednog gola i to iz jedanaesterca. U drgoj utakmici protiv Italije je bio strelac izjednačujućeg gola pred sam kraj utakmice. Švedska je učešće na tom prvenstvu završila u četvrtini finala porazom od Holandije nakon penal serije. Ibrahimović je bio jedan od igrača koji nije bio precizan sa bele tačke.

Na Svetskom prvenstvu 2006. Švedska je ponovo eliminisana u osmini finala, ovoga puta od Nemačke. Pred kvalifikacionu utakmicu za Evropsko prvenstvo 2008. sa reprezentacijom Lihtenštajna 6. septembra 2006. Ibrahimović je zajedno sa Kristijanom Vilhelmsonom i Olafom Melbergom napustio karantin kako bi otišli u noćni klub. Selektor Lars Lagerbek ih je svu trojicu odstranio iz reprezentacije za tu utakmicu. Vilhelmsonom i Melberg su bez reči prihvatili kaznu dok je Ibrahimović smatrao da ona nije poštena te je odbijao da igra za reprezentaciju sve do marta 2007.

Nije uspeo da postigne gol za reprezentaciju pune dve godine. Taj post je prekinuo u prvoj utakmici Evropskog prvenstva 2008. protiv Grčke 10. juna 2008, a bio je strelac i četiri dana kasnije protiv Španije. Na tom prvenstvu Švedska nije uspela da prođe grupu. Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2012. Ibrahimović je postavljen za kapitena nacionalne selekcije.

U junu 2016. godine, nakon nastupa na Evropskom prvenstvu u Francuskoj, povukao se iz reprezentacije za koju je nastupao 15 godina.[7][8]

Dana 16. marta 2021, selektor reprezentacije Švedske saopštio je spisak za kvalifikacije za SP2022, na kome se našao i Zlatan Ibrahimović.

Statistika[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 4. juna 2023. godine.[9][10]

Klub Sezona Liga Kup Evropa1 Drugo2 Ukupno
Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi
Malme 1999. 6 1 6 1
2000. 26 12 3 2 29 14
2001. 8 3 4 0 12 3
Ukupno 40 16 7 2 47 18
Ajaks 2001–02. 24 6 3 1 6 2 33 9
2002–03. 25 13 3 3 13 5 1 0 42 21
2003–04. 22 13 1 0 8 2 31 15
2004–05. 3 3 1 0 4 3
Ukupno 74 35 7 4 27 9 2 0 110 48
Juventus 2004–05. 35 16 0 0 10 0 45 16
2005–06. 35 7 2 0 9 3 1 0 47 10
Ukupno 70 23 2 0 19 3 1 0 92 26
Inter 2006–07. 27 15 1 0 7 0 1 0 36 15
2007–08. 26 17 0 0 7 5 1 0 34 22
2008–09. 35 25 3 3 8 1 1 0 47 29
Ukupno 88 57 4 3 22 6 3 0 117 66
Barselona 2009–10. 29 16 2 1 10 4 4 0 45 21
2010–11. 1 1 1 1
Ukupno 29 16 2 1 10 4 5 1 46 22
Milan 2010–11. 29 14 4 3 8 4 41 21
2011–12. 32 28 3 1 8 5 1 1 44 35
Ukupno 61 42 7 4 16 9 1 1 85 56
Pariz Sen Žermen 2012–13. 34 30 2 2 9 3 1 0 46 35
2013–14. 33 26 2 3 8 10 3 2 46 41
2014–15. 24 19 3 4 6 2 4 5 37 30
2015–16. 31 38 6 7 10 5 4 0 51 50
Ukupno 122 113 13 16 33 20 12 7 180 156
Mančester junajted 2016–17. 28 17 1 1 11 5 6 5 46 28
2017–18. 5 0 0 0 1 1 1 0 7 1
Ukupno 33 17 1 1 12 5 7 6 53 29
Los Anđeles galaksi 2018. 27 22 0 0 27 22
2019. 29 30 0 0 2 1 31 31
Ukupno 56 52 0 0 2 1 0 0 58 53
Milan 2019–20. 18 10 2 1 20 11
2020–21. 19 15 2 1 6 1 27 17
2021–22. 23 8 0 0 4 0 27 8
2022–23. 4 1 0 0 4 1
Ukupno 64 34 4 2 10 1 0 0 78 37
Ukupno u karijeri 637 405 47 33 149 57 33 16 866 511

1 Uključuje mečeve Lige šampiona i UEFA kupa / UEFA lige Evrope.

2 Uključuje mečeve holandskog superkupa, italijanskog superkupa, španskog superkupa, francuskog superkupa, francuskog liga kupa, engleskog superkupa, engleskog liga kupa, Ju Es open kupa, UEFA superkupa i Svetskog klupskog prvenstva.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Ibrahimović u dresu Švedske reprezentacije na Evropskom prvenstvu 2012. protiv Francuske.
Nacionalni tim Godina Nastupi Golovi
Švedska
2001. 5 1
2002. 10 2
2003. 4 3
2004. 12 8
2005. 5 4
2006. 6 0
2007. 7 0
2008. 7 2
2009. 6 2
2010. 4 3
2011. 11 3
2012. 8 11
2013. 11 9
2014. 5 3
2015. 10 11
2016. 5 0
2021. 4 0
2022. 1 0
2023. 1 0
Ukupno 122 62

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Ajaks
Juventus
Inter
Barselona
Milan
Pariz Sen Žermen
Mančester Junajted

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Profil www.goal.com (jezik: engleski)
  2. ^ „Zlatan Ibrahimović #11”. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  3. ^ „Ibrahimović potvrdio da ide u Junajted”. Politika.rs. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  4. ^ „VREME JE ZA ZLATANA Ovako je Ibra potvrdio dolazak u Junajted /VIDEO/”. Blic.rs. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  5. ^ „Sada svi mogu da odahnu: Zlatan Ibrahimović je novi napadač Mančester Junajteda!”. mozzartsport.com. Arhivirano iz originala 3. 7. 2016. g. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  6. ^ RTS: Sport uživo: Nismo manekeni! (12.10.2012)
  7. ^ „Kako se Zlatan Ibrahimović oprostio od reprezentacije [VIDEO]”. economy.rs. Arhivirano iz originala 16. 08. 2016. g. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  8. ^ Robinson, Joshua. „Zlatan Ibrahimovic’s International Career Comes to an End Following Sweden Loss”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  9. ^ „IBRAHIMOVIC ZLATAN - PLAYER SHEET”. PSG.fr. Arhivirano iz originala 20. 09. 2016. g. Pristupljeno 18. 1. 2016. 
  10. ^ „'Pichichi' y centenario”. ESPN Soccernet. Arhivirano iz originala 21. 04. 2009. g. Pristupljeno 20. 4. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]