Ivan Morđin Crni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ivan morđin
Ivan Morđin Crni
Lični podaci
Datum rođenja(1911-06-03)3. jun 1911.
Mesto rođenjaSmokovljani, kod Stona, Austrougarska
Datum smrti18. februar 1944.(1944-02-18) (32 god.)
Mesto smrtiuvala Prapratna, kod Stona, ND Hrvatska
Profesijaopančarski radnik
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od14. decembra 1949.

Ivan Morđin Crni (Smokovljani, kod Stona, 3. jun 1911 — uvala Prapratna, kod Stona, 18. februar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 3. juna 1911. godine u selu Smokovljani kod Stona. Posle očeve smrti, napustio je rodno selo i s majkom Katom otišao u Janjinu, gde je završio šest razreda osnovne škole. Godine 1927. otišao je u Zagreb na izučavanje opančarskog zanata, koji je ubrzo nastavio u Beogradu. Morđin se u Beogradu upoznao s naprednim radnicima. Aktivno je učestvovao u radu naprednih sindikata, demonstracijama i štrajkovima.

Posle uvođenja Šestojanuarske diktature, 1929. godine se vratio u Janjinu i organizovao omladinsko sportsko društvo „Iskra“, u kome razvija aktivan politički rad. Polovinom iste godine, uhapšen je prvi put i odveden u istražni zatvor u Orebiću, odakle je, posle nekoliko meseci, pušten. Zbog aktivnog rada, ponovo je uhapšen 1. maja 1933. godine, ali se ubrzo spasao iz zatvora. Kada je, 1934. godine, u Janjini osnovana prva ilegalna partijska ćelija, postao je njen član, a nešto kasnije izabran je i za sekretara. Na Pelješcu je 1936. godine provaljena partijska organizacija, pa se Morđin ponovo našao u zloglasnom zatvoru „Termoterapija“ u Rijeci Dubrovačkoj. Posle nekoliko meseci, pušten je na slobodu.

Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla ga je u Mostaru, kao vojnika. Vratio se na Pelješac i počeo odmah da prikuplja oružje i vrši pripreme za ustanak. Ustaše su ga uhapsile, ali je uspeo da pobegne i prebacio se na Korčulu, a zatim u Split, gde se povezao s Pokrajinskim komitetom KPJ. Primivši direktive, otišao je na teren Metkovića i Pelješca, i već avgusta 1941. godine, organizovao je prve partizanske grupe. Kao sekretar Mesnog komiteta KP Hrvatske za Pelješac, nastavio je rad na širenju ustanka. Postao je sekretar Okružnog komiteta KPH Dubrovnik, pa pristupio organizovanju ustanka u dubrovačkom kraju.

Početkom januara 1942. godine, s lažnom legitimacijom krenuo je u Hercegovinu zbog uspostavljanja veze s tamošnjim partijskim rukovodstvom. U vozu su ga uhapsile ustaše i vezanog sprovele za Ravno. Pokušao je da pobegne skakanjem kroz prozor, ali je u padu polomio nogu, pa je ponovo uhvaćen i prebačen u mostarsku bolnicu. Partijska organizacija Mostara uspela je da ga otme iz bolnice i prebacila ga na slobodnu teritoriju u dolini Neretve. Iako neizlečen, posle dva meseca vratio se na Pelješac, gde je nastavio da radi na širenju ustanka i stvaranju prvih narodnooslobodilačkih odbora. Pod njegovim rukovodstvom ustanak se širio i veliki broj Pelješčana je odlazio u partizane. Organizovao je izdavanje lista „Naš tjednik“, glasilo Mesnog komiteta KPH za Pelješac, a kasnije organ Okružnog komiteta KPH za Dubrovnik.

Krajem januara 1943. godine, u Livnu je učestvovao u osnivanju Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora Dalmacije, gde je izabran za njegovog člana. Početkom marta vratio se na Pelješac i sazvao Prvu okružnu konferenciju KPH za Dalmaciju, na kojoj je izabran za političkog sekretara Okružnog komiteta. Juna 1943. godine izabran je za većnika ZAVNOH-a.

Kada je kapitulirala fašistička Italija, s grupom boraca razoružao je celi garnizon u Trpnju i Gornjoj Vrućici. Rukovodio je razoružanjem italijanske vojske na Lastovu, Mljetu i Šipanu. Organizovao je novu narodnu vlast, sprovodio opštu mobilizaciju i učestvovao u formiranju Trinaeste dalmatinske brigade. Posebno se istakao u borbama protiv Nemaca u odbrani ostrva. Posle zauzimanja Korčule od strane Nemaca, kao član Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, otišao je na Biokovo, pružao pomoć tamošnjim partizanskim jedinicama i prebacio se na Vis. Početkom februara 1944. godine, s Visa se, brodom preko Lastova, prebacio na Pelješac zbog sastanka Okružnog komiteta.

Uveče, 8. februara, kod Mljeta, upao je u zasedu nemačkih desantnojurišnih čamaca. Skočio je u more i pokušao da se spase plivanjem, ali je uhvaćen i odveden u zatvor u Korčulu. Posle nekoliko dana, Nemci su ga vezanog sproveli u Dubrovnik. U toku plovidbe, pored obale Pelješca, Morđin se oslobodio okova i spasao se skakanjem u more. Posle kratkog odmora i okrepljenja u selu Kobaš kod Stona, nastavio je put, ali 18. februara 1944. godine naišao je na nemačku zasedu iznad uvale Prapratne, gde je i ubijen.

Odlukom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije 14. decembra 1949. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]