Komunar

Koordinate: 59° 37′ 30″ S; 30° 24′ 00″ I / 59.625° S; 30.4° I / 59.625; 30.4
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Komunar
Комунар
Stambena zgrada u Ižorskoj ulici broj 12
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonGatčinjski rejon
Osnovanprvi pomen 1843.
Varošica od1953.
Status grada1993.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.21.575
 — gustina1.698,82 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate59° 37′ 30″ S; 30° 24′ 00″ I / 59.625° S; 30.4° I / 59.625; 30.4
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina60 m
Površina12,7 km2
Komunar na karti Rusije
Komunar
Komunar
Komunar na karti Rusije
Komunar na karti Lenjingradske oblasti
Komunar
Komunar
Komunar na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj188320–188322
Pozivni broj(+7) 8137165
Registarska oznaka47
OKATO kod41 218 505
OKTMO kod41 618 105 001
Veb-sajt
kommunar.spb.ru/

Komunar (rus. Коммунар) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Lenjingradske oblasti, i administrativno pripada Gatčinjskom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 21.575 stanovnika. Administrativni status grada ima od 1993. godine. Gradska teritorija obuhvata područje površine 12,7 km².

Komunar je značajan industrijski centar i važno središte u industriji celuloze i papira.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Komunar nalazi se u severoistočnom delu Gatčinjskog rejona, na području Duderhofskih brda Ižorskog pobrđa. Leži na obe obale reke Ižore. Smešten je na oko 25 km severoistočno od rejonskog centra, grada Gatčine, odnosno na oko 35 km južnije od istorijskog centra grada Sankt Peterburga.

Zbog blizine Sankt Peterburga, Komunar je važno sabraćajno čvorište, a do grada vodi i linija sanktpeterburškog metroa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Plan imanja Carska Slavjanka iz 1885. godine

POčetkom 1840-ih je osnovano naselje po imenu Grafska Slavjanka (rus. Графская Славянка) kao središte područja koje je bilo u vlasništvi grofice Julije Samojlove, koja je na tom području posedovala ogromne imanje sa dvorcem. Grofica Samojlova nasledila je imanje po naslednoj liniji, a njena porodica sa majčine strane bila je u srodstvu sa imperatorkom Katarinom Velikom (koja im je i dodelila imanje). Nakon što je grofica napustila zemlju 1846. godine, imanje je prešlo pod upravu carske porodice i preimenovano je prvo u Pavlovsku, a potom i u Carsku Slavjanku (rus. Царская Славянка). Sam lokalitet, odnosno imanje, pominje se i nešto ranije, na Topografskoj mapi sanktpeterburške bliže okoline iz 1817, a u okviru imanja nalazila se i sloboda Grafska Slavjanka sa 133 domaćinstva.[1]

Grafska Slavjanka kao naseljeno mesto prvi put se pominje 1843. godine. Prema podacima sa prvog sveruskog popisa stanovništva iz 1897. godine, u slobodi Carska Slavjanka živelo je ukupno 2.397 stanovnika.[2] Nakon što je u anselju u drugoj polovini XIX veka otvorena fabrika za proizvodnju papira u kojoj je radila većina lokalne populacije, naselje je često nazivano i Varošicom uz fabriku Rodžersa i Pejfera (rus. посёлок при фабрике Роджерса и Пейффера). Nakon Oktobarske revolucije i promene vlasti u Rusiji, naselje dobija naziv Crvena Slavjanka, a potom i 1933. godine sadašnji Komunar (u čast učesnika Pariske komune).

Odlukom Prezidijuma vrhovnog sovjeta RSFSR od 8. oktobra 1953. godine, naseljeno mesto uz fabriku Kommunar preimenovano je u radničku varošicu Komunar.[3] Zvaničan administrativni status grada ima od 28. juna 1993. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 20.211 stanovnik, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 21.575 stanovnika.[4]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
---5.2986.8548.50717.791[5]17.164[6]20.211[7]21.575

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ «Топографическая карта окружности Санкт-Петербурга» на 16 листах в масштабе 1 в. в 1 дм или 1 : 42 000, Военно-топографическое депо Главного штаба, 1817 г.
  2. ^ «Naselёnnыe mesta Rossiйskoй imperii po dannыm pervoй vseobщeй perepisi naseleniя 1897 g.» SPb, 1905, pp. 197
  3. ^ Ленинградский областной государственный архив в г. Выборге[мртва веза]
  4. ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
  5. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  6. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  7. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]