Kornelija Sende-Popović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
kornelija sende-popović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. avgust 1911. |
Mesto rođenja | Bačalmaš, Austrougarska |
Datum smrti | 19. septembar 1941.30 god.) ( |
Mesto smrti | Jajinci, kod Beograda, Srbija |
Profesija | student medicine |
Porodica | |
Supružnik | Vladeta Popović Pinecki |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1937. |
Učešće u ratovima | Španski građanski rat Narodnooslobodilačka borba |
Kornelija Neli Sende-Popović (Bačalmaš, 29. avgust 1911 — Jajinci, kod Beograda, 19. septembar 1941), student medicine, učesnica Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 29. avgusta 1911. godine u Bačalmašu, u južnoj Mađarskoj. Potiče iz jevrejske porodice Ferdinanda Sendea i Zelme Sende, rođene Kraus, koja se posle Prvog svetskog rata preselila u Jugoslaviju.
Osnovnu školu i nižu gimnaziju Kornelija je završila u Apatinu, a više razrede gimnazije u Somboru. Godine 1932. upisala je Medicinski fakultet u Zagrebu, a 1934. godine je prešla na Medicinski fakultet u Beogradu. Tu se uključila u revolucionarni studentski pokret, koji je tih godina bio veoma aktivan na Beogradskom univerzitetu.
U članstvo tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1937. godine. Zajedno sa svojom suprugom Vladetom Popovićem, takođe studentom medicine i drugim studentima Beogradskog univerziteta, krajem novembra 1937. godine se uputila u Španiju. Tamo je na strani Republikanske armije, kao bolničarka učestvovala u građanskom ratu.
Posle poraza Španske republike, 1939. godine, zajedno sa stotinama drugih boraca internacionalnih brigada, nalazila se kraće vreme u koncentracionom logoru Sen Zahar u Francuskoj. Odatle je zbog bolesti bila puštena i krajem septembra se vratila u Jugoslaviju.
Odamh po dolasku na granicu Kraljevine Jugoslavije, bila je uhapšena i sprovedena u Beograd. Tada je u pritvoru provela oko mesec dana. Posle izlaska iz pritvora, nastavila je sa partijskim radom. Godine 1940. još dva puta je hapšena - prvo u januaru, kada je zadržana dva meseca, a potom ponovo u julu. Tokom drugog hapšenja, bila je izložena policijskoj torturi, a puštena je decembra 1940. godine.
Početkom 1941. godine ponovo je bila uhapšena i puštena je tek posle vojnog puča, 27. marta. Tada je bila proterana u Apatin. Vratila se ilegalno u okupirani Beograd, gde je učestvovala u pripremama oružanog ustanka. Bila je sekretar jedne ulične partijske ćelije.
Uhapšena je polovinom avgusta 1941. godine i kao poznata komunistkinja i španski borac, od starne Specijalne policije upućena u Banjički logor. Streljana je u prvoj grupi od 20 žena, na strelištu u Jajincima, 19. septembra 1941. godine. Zajedno sa njom tada su streljane — Marijana Gregoran, Rašela Baruh-Simić, Jovanka Radaković i dr.
Posle rata njeni posmrtni ostaci su sahranjeni u Aleji streljanih rodoljuba 1941—1944. na Novom groblju u Beogradu.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marjanović, Jovan (1964). Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi — Beograd. Beograd: Nolit/Prosveta. COBISS.SR 144402183
- Žene Srbije u Narodnooslobodilačkoj borbi (PDF). Beograd: Prosveta/Nolit. 1975. COBISS.SR 162155015
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941—1945 — Žrtve genocida i učesnici Narodnooslobodilačkog rata. Beograd. COBISS.SR 144402183
- Beograd u ratu i revoluciji 1941—1945. Beograd: Istorijski arhiv Beograda. 1984. COBISS.SR 37352711