Pirotski grad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pirotski grad
Opšte informacije
MestoPirot
OpštinaPirot
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastankaXIV vek
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od velikog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš
www.pirot.rs

Pirotski grad ili Momčilov grad, je utvrđenje kraj Nišave u današnjem Pirotu. Podignuto je za vladavine kneza Lazara (1371—1389) tim prostorima. Osmanlije su uspele da ga zauzmu, ali ga je 1386. godine povratio vojvoda Dimitrije, što je bio jedan od povoda za Kosovsku bitku 1389. godine[1]. Tokom prve polovine XV veka nalazio se na prostoru srpsko-osmanlijskih sukoba, tako da se povremeno nalazio u posedu srpskih despota Stefana (knez 1389—1402, despot 1402—1456) i Đurđa (1427—1456), nakon čega je trajno priključen Osmanlijskom carstvu. Utvrđenje je bilo u vojnoj upotrebi sve do prve polovine XX veka. Danas je većim delom očuvano, a od 1970. do 1986. godine su na njemu vršena arheološka istraživanja, praćena restauratorsko-konzervatorskim radovima, koje su izvodili regionalni Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša i Muzej Ponišavlja iz Pirota.[2]

Srpsko srednjovekovno utvrđenje je relativno malih dimenzija[3] i sastojalo se od citadele branjene predutvrđenjem. Kasnije mu je, najverovatnije u XVIII veku[3], dograđen slabiji bedem sa puškarnicama na prostoru prema reci.

Kapija spolja i iznutra

Istorija Pirotskog grada[uredi | uredi izvor]

Pirot u sastavu Moravske Srbije kneza Lazara, 14. vek

Osnivanje Pirotskog grada[uredi | uredi izvor]

Prema predanju naroda tokom vekova ali i na osnovu srednjovekovne istorije Balkana, pirotski grad je podignut od strane čuvenog vojvode sa južnih Rodopa Momčila. Zbog ovoga se javlja i naziv Momčilov grad. O Vojvodi Močilu se zna veoma malo i to da je živeo u prvoj polovini XIV veka i da je učestvovao u vizantijskim građanskim ratovima u kojima je uspeo da dobije visoku titulu despota na osnovu svog truda i zalaganja. Njegovo despotovanje nije dugo trajalo jer je poginuo 1345.-e godine u opsadi grada Periteoriona. Istorijski nije razjašnjeno da li je sam Pirot podigao vojvoda Momčilo ili je to uradio knez Lazar usled straha da će doći do najezde Turaka. Pošto se Pirot nalazio na samom pravcu turskih prodora, Lazar je u utvrđenje smestio vojnu posadu pod komandom Stefana Musića. Pirotski kraj se u to doba nalazio na glavnom trgovačkom i vojnom putnom pravcu, kroz koji je prolazio Carigradski put.[4]

Pad Pirotskog grada[uredi | uredi izvor]

Kako je pala susedna Bugarska, pirotski kraj i deo granice oko njega postali su veoma lepa meta pljačkašima, koji su bili neka vrsta prethodnice turske najezde. Turski istoričar Mehmed Nešri pogrešno pripisuje Pirot bugarskom caru Šišmanu i govoreći o događajima vezanim za njega a detaljniji opis samog utvrđenja je sledeći:

„Pričalo se da je Šišman imao na Lazarevoj granici jedan visoki tvrdi grad kad mu je Ali-paša uzeo zemlju, a koji se zvao Sehir-Koji. Pozadi mu je bila provalija, a spreda je bila ševarika i njega beše isto tako paša, visoki beleg kome je bog pomoćnik, uzeo. Lazar dade vojsku Dimitriju Kobiliću pa mu zapovedi da ode Sahir-koji uzme ga od Turčina. Ovaj Dimitrije bio je jedan hrabar, besan prokletnik. Kažu da je sam mogao da se bori protiv deset hiljada muškaraca. Dimitrije pojaha svoga ajgira i sa nešto malo nevernika dođe u Pirot, pa se sporazume sa nevernicima koji su bili u gradu. Pirot predadoše Dimitriju.”

Nešri dalje u svojim spisima opisuje kako je Murat, čuvši za ovo, poslao deset hiljada ljudi na Pirot, koje je predvodio Jahši-beg i Serudže-paša. Lazar zatim šalje u pomoć pirotskoj posadi dvadeset hiljada ljudi (što je svakako preterana cifra) koje je predvodio Lazarev sestrić. Ovde se očigledno mislilo na Musića, dok je zagonetni Dimitrije Kobilić u stvari Dimitrije Vojinović, vojvoda kneza Lazara i rođeni brat monahinje Jefimije. Prema Nešriju, neko od ove dvojice, Dimitrije ili Musić je posle kratke opsade evakuisao tvrđavu i zatim je zapalio što je razbesnelo tursku vojsku. Prema nekim istoričarima i njihovim mišljenjima ovo je bio direktan povod za Kosovsku bitku.[4]

Galerija "Pirotski grad[uredi | uredi izvor]

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pirotski grad je bio utvrđenje koje se veoma teško moglo osvojiti, a to su Turci shvatili kada su došli pred njene zidove 1386-e godine. U to vreme, Pirotski grad su činile 2 celine:

1.Gornji grad[uredi | uredi izvor]

Galerija "Gornji grad podnožje"[uredi | uredi izvor]

Gornji grad koji je bio podignut na visokoj steni pored reke Bistrice neznatno udaljen od njenog ušća u Nišavu. Osnova grada ima nepravilan, poligonalni oblik, u pravcu pružanja zapad-istok, dimenzija 50h35 metara, sa četiri kule raspoređene na sve četiri strane sveta, koje su pojačane izlomljenim pravcem pružanja veoma snažnog bedema. Ulazna kapija se nalazila na jugozapadnom prelomu bedema i tu je bila isturena peta kula. U severnom i istočnom delu trase bedema su izvedena dva ispadna ugla, veoma pogodna za strelce.

Galerija "Gornji grad unutrašnjost"[uredi | uredi izvor]

Na samom vrhu stene, u okviru severnog bedema bila je podignuta visoka donžon kula sa koje se prostirao veliki pogled na široko pirotsko polje.

Pirotsko polje 2021. godine

2. Donji grad[uredi | uredi izvor]

  • Druga celina, donji grad, stepenasto je spušten na podnožje izdvojene stene, južno, istočno i severno uz gornji grad i on je bio opasan jakim bedemima na kojima su bile kule i nadsvodna kapija. Visoko stenje i reka iza grada bili su prirodni odbrambeni mehanizam grada tako da se Pirotu moglo prići samo sa jedne strane. Čak je i taj prilaz bio ograničen zbog močvarnog zemljišta.

Galerija "Najniži nivo" 2022. godina[uredi | uredi izvor]

Galerija "Bistrica i kanali" 2022. godina[uredi | uredi izvor]

Najnižu ili prvu odbranu grada čine reka Bistrica i kanali koji opasuju tvrđavu. Fotografije su slikane posle rekonstrukcije i obnove 2022. godine

Galerija "Unutrašnjost" 2022. godina[uredi | uredi izvor]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Ove karakteristike terena i samog grada je tursku vojsku i te kako stavljalo u mnogo lošu stratešku poziciju. Postojao je i treći deo grada, slabiji bedem sa puškarnicama na prostoru prema reci ali on je izgrađen tek u XVIII veku. Nakon kosovske bitke, Pirot je menjao svoje gospodare, povremeno je bio u posedu despota Stefana i despota Đurđa. Nakon pada Smedereva i kraha srpske despotovine u XV veku, trajno pada u Osmansko vlasništvo sve do oslobođenja od Turaka.[4]
  • Delovi filma Boj na Kosovu su snimani na tvrđavi u Pirotu, kao i neke scene serije „Vuk Karadžić.”
  • Pirotski grad je obnovljen je 2018. godine.[5]

Muzej ponišavlja - Arheološka postavka[uredi | uredi izvor]

U sastavu Muzeja Ponišavlja nekoliko godina se nalazi i Arheološka postavka eksponata u zgradi u kompleksu Pirotskog grada. U ovoj zgradi muzeja nalaze se eksponati prikupljeni sa teritorije Pirotskog okruga.[6]

Muzej ponišavlja - Arheološka postavka

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]