Prekrštavanje
Deo serije o hrišćanstvu |
Hrišćanstvo |
---|
Portal Hrišćanstvo |
Prekrštavanje je naziv za ponovno krštenje koje se vrši u određenim slučajevima, prilikom verskih prelaza iz jedne u drugu hrišćansku zajednicu. Iako krštenje predstavlja jedinstven i neponovljiv čin,[1] podele među raznim hrišćanskim zajednicama su tokom istorije dovele do međusobnog osporavanja i nepriznavanja valjanosti krštenja. Stoga je prilikom verskih prelaza iz jedne u drugu zajednicu ponekad vršeno i prekrštavanje, odnosno ponovno krštenje koje je smatrano valjanim, dok je prethodno krštenje proglašavano ništavnim.
Pojam prekrštavanje se ponekad koristi i u širem kontekstu, za označavanje prelaska iz jedne u drugu hrišćansku zajednicu nezavisno od pitanja da li je tom prilikom izvršeno i ponavljanje obreda krštenja. Međutim, takvom upotrebom se odstupa od osnovnog značenja ovog pojma, što može dovesti do nepreciznosti i zabuna, pogotovo prilikom prevođenja na strane jezike.[2]
Prekrštavanje takođe ne treba mešati sa pokrštavanjem, pošto se prekrštavanje vrši prilikom verskih prelazaka unutar hrišćanstva, dok se pokrštavanje odnosi na primanje hrišćanstva u sklopu napuštanja prethodne vere.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Tokom istorije hrišćanstva, vođene su česte rasprave o valjanosti krštenja i opravdanosti prekrštavanja. Tako je tokom 4. i 5. veka u više navrata razmatrano pitanje o priznavanju ili nepriznavanju arijanskog krštenja. Po pravilu, ako je neka zajednica smatrana jeretičkom, njeno krštenje nije priznavano, a ako je dotična zajednica bila samo raskolnička, onda je krštenje u osnovi smatrano valjanim i nije ponavljano. Nakon Velikog raskola (1054) isto pitanje se postavilo i u sklopu odnosa između pravoslavlja i katolicizma. Tim povodom je došlo do znatnih razlika u postupanju prilikom prelazaka iz jedne u drugu zajednicu, tako da su prelazi ponekad vršeni putem prekrštavanja, odnosno ponovnog krštenja, dok je u drugim slučajevima zahtevano samo ispovedanje nove vere, bez ponavljanja obreda krštenja.[3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve (3): Sveta Tajna Krštenja
- ^ Uporedni pojmovi na stranim jezicima (na ruskom: perekreщivanie; na engleskom: rebaptism) odnose se isključivo na prekrštavanje kao ponovno krštenje.
- ^ Patrijarh carigradski Kirilo: Tomos iz 1756. godine
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Đurić, Veljko Đ. (1991). Prekrštavanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: Prilozi za istoriju verskog genocida. Beograd: Alfa.
- Milošević, Slobodan D. (1985). „O prekrštavanju pravoslavnog stanovništva u NDH u vreme Drugog svetskog rata” (PDF). Istorija 20. veka: Časopis Instituta za savremenu istoriju. 3 (2): 71—92.
- Simić, Sima (1958). Prekrštavanje Srba za vreme Drugog svetskog rata. Titograd: Grafički zavod.