Ričard Karapaz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ričard Karapaz
Karapaz 2022. godine
Lični podaci
Puno imeRičard Antonio Karapaz Montenegro
Datum rođenja(1993-05-29)29. maj 1993.(30 god.)
Mesto rođenjaTulkan, Ekvador
Državljanstvo Ekvador
Visina1,70 m[1]
Masa62 kg[2]
Timske informacije
Trenutni tim
EF edukejšon—izipost
Disciplinadrumski
Tip vozačabrdaš
Juniorska karijera
2011Panavial—korahe karčense
2013RPM Ekvador
2014Panavial—GAD karči
2015Strogman—kampanjolo
2016Lizarte
Profesionalna karijera
2016Strogman—kampanjolo—vilijer
2016Movistar (pripravnik)
2017—2019Movistar[3]
2020—2022Ineos[4]
2023—EF edukejšon—izipost[5]
Uspesi
Điro d’Italija
Điro d’Italija1 (2019)
Vuelta a Espanja
Brdska klasifikacija1 (2022)
Glavne etapne trke
Tur de Svis1 (2021)
Prvenstva
Nacionalni šampion
(drumska trka)
1 (2023)
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)
1 (2022)
Druge trke
Vuelta a Asturijas 2 (2018, 2019)
Ažurirano: 23. jun 2023.

Ričard Antonio Karapaz Montenegro (šp. Richard Antonio Carapaz Montenegro; Tulkan, 29. maj 1993)[6] ekvadorski je profesionalni biciklista od 2016. godine, koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim EF edukejšon—izipost. Osvojio je Điro d’Italiju 2019. i drumsku trku na Olimpijskim igrama 2020. dok je po jednom završio na drugom mjestu na Điro d’Italiji i Vuelta a Espanji, gdje je osvojio jedanput brdsku klasifikaciju, kao i na trećem mjestu na Tur de Fransu. Dva puta je osvojio Vuelta a Asturijas trku, dok je po jednom osvojio Tur de Svis i prvenstvo Ekvadora u drumskoj i u vožnji na hronometar.

Profesionalnu karijeru počeo je 2016. u Kolumbiji, ali je iste sezone prešao u Movistar, gdje je vozio kao pripravnik, dok je 2017. potpisao ugovor sa Movistarom. Prve sezone završio je Rute di Sud trku na drugom mjestu, nakon čega je debitovao na Vuelta a Espanji. Godine 2018, vozio je Điro d’Italiju, gdje je pobijedio na osmoj etapi i postao prvi Ekvadorijanac koji je osvojio etapu na Điru.[7] Završio je trku na četvrtom mjestu, dok je pet dana bio lider klasifikacije za najboljeg mladog vozača. Godine 2019, osvojio je Điro d’Italiju, uz dvije etapne pobjede, postavši tako prvi Ekvadorijanac koji je osvojio neku grand tur trku.[8]

Godine 2020. prešao je u Ineos Grenadirs. Iste godine, debitovao je na Tur de Fransu, koji je završio na 13 mjestu, a nosio je tačkastu majicu, za lidera brdske klasifikacije na dvije etape, nakon čega je završio Vueltu na drugom mjestu, gdje je bio lider na pet etapa. Godine 2021. bio je lider tima na Tur de Fransu, zajedno sa Gerentom Tomasom i Teom Gejgan Hartom i završio je na trećem mjestu, čime je završio sve tri grand tur trke na podijumu, nakon čega je osvojio zlatnu medalju u drumskoj trci na Olimpijskim igrama. Godine 2022. završio je na drugom mjestu na Điro d’Italiji, preko minut iza Džaja Hindlija, nakon što je roze majicu izgubio na etapi 20. Pred početak Vuelta a Espanje, potpisao je trogodišnji ugovor sa timom EF edukejšon—izipost od 2023. godine.[9] Na Vuelta a Espanji, bio je jedan od lidera tima, zajedno sa Teom Gejganom Hartom i Karlosom Rodrigezom. Nakon što je izgubio dosta vremena i ispao iz borbe za generalni plasman, osvojio je brdsku klasifikaciju, uz tri etapne pobjede. Godine 2023. osvojio je prvenstvo Ekvadora u drumskoj vožnji po prvi put, nakon čega je bio lider tima na Tur de Fransu, gdje je pao na prvoj etapi zajedno sa Enrikom Masom, ali je nastavio i završio etapu.[10] Zbog povreda dobijenih u padu nije startovao drugu etapu.[11]

Juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Juniorsku karijeru počeo je 2013. godine, kada je završio deveti u generalnom plasmanu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[12] U maju osvojio je zlato na Pan američkom prvenstvu za vozače do 23 godine, završivši trku minut i 50 sekundi ispred Kolumbijca Isaka Bolivara.[13] Naredne dvije sezone nije ostvario pobjedu, a na Pan američkom prvenstvu 2015. godine, završio je četvrti drumsku trku, sekundu iza Kolumbija Džonatana Restepa;[14][15] dok je trku na hronometar završio na šestom mjestu, minut i 22 sekunde iza Meksikanca Ignasija Prada.[16][17]

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2016.[uredi | uredi izvor]

Profesionalnu karijeru počeo je 2016. godine, u kolumbijskom timu Strogman—Kampanjolo. Sezonu je počeo na Tur de San Luis trci, koju je završio na 78 mjestu u generalnom plasmanu, 35 minuta iza pobjednika — Dajera Kintane.[18] U julu 2016, prešao je u španski profesionalni tim Movistar, na probu.[19] U novom timu vozio je devet trka 2016; Tur de l’Ain završio je na 70 mjestu, 31 minut iza pobjednika — Sema Omena;[20] dok je Điro dela Toskanu završio je na 32 mjestu, sedam sekundi iza Danijelea Benatija, uz treće mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača.[21]

2017.[uredi | uredi izvor]

Na kraju sezone 2016, potpisao je profesionalni ugovor sa Movistarom i tako postao prvi Ekvadorijanac koji je potpisao ugovor sa vorld tur timom.[22] Sezonu je počeo u Portugaliji, na trci Volta ao Algarve, sa koje se povukao tokom poslednje etape.[23] Na klasiku Gran pri Industrija i Artiđanato završio je drugi. Na 20 km do cilja, Karapaz je napao zajedno sa Adamom Jejtsom, Rigobertom Uranom i još tri vozača; međusobno su se napadali, ali su se Jejts, Uran i Karapaz odvojili tek u finišu i Jejts je bio najbolji u sprintu.[24] Na prvoj etapi trke Vuelta siklista komunidad de Madrid, bio je u bijegu koji je na cilj došao dva i po minuta ispred glavne grupe, u sprintu je završio treći.[25] Trku je završio na šestom mjestu, sedam sekundi iza Oskara Sevilje, koji je na trećoj, poslednjoj etapi uzeo deset sekundi bonifikacija i osvojio trku.[26] Na drugoj etapi Vuelta a Kastilja i Leon trke završio je četvrti, zahvaljujući čemu je došao do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu.[27] Poslednju etapu završio je u grupi i trku je završio na četvrtom mjestu.[28] Na Kriterijumu di Dofine radio je za Alehandra Valverdea, koji je trku završio na devetom mjestu, dok je Karapaz završio na 44 mjestu, 37 minuta iza pobjednika — Jakoba Fuglsanga.[29]

Nedelju dana nakon Dofinea vozio je Ruta di Sud trku. Na kraljevskoj, drugoj etapi, završio je treći, u sprintu trojice vozača koji su na cilj stigli 40 sekundi iza Pjera Rolana; Karapaz je tako došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, sekundu iza Silvana Dilijera.[30] Na poslednjoj etapi, grupa se u finišu razdvojila, Karapaz je ostao u drugoj grupi i izgubio je šest sekundi; završio je trku na drugom mjestu, sedam sekundi iza Dilijera, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[31] Zahvaljujući dobrim vožnjama, ušao je u sastav tima za Vuelta a Espanju,[32] postavši tako prvi Ekvadorijanac koji je vozio Vueltu i bilo koju grand tur trku.[19] Na sedmoj etapi bio je u bijegu sa još 14 vozača, Matej Mohorič se odvojio na spustu sa poslednjeg uspona i došao do solo pobjede, dok je Karapaz završio na 12 mjestu, minut i po iza.[33] Na etapi 11 Alberto Kontador je napao na 10 km do cilja, grupa se razdvojila, Karapaz je završio na 13 mjestu, minut i 20 sekundi iza pobjednika — Migela Anhela Lopeza.[34] Najbolji rezultat ostvario je na etapi 20, kada je Alberto Kontador došao do velike pobjede na Angliruu, poslednje u karijeri; Karapaz je završio na 11 mjestu, minut i 46 sekundi iza Kontadora.[35] Vueltu je završio na 34 mjestu, sat i 46 minuta iza Krisa Fruma, koji je osvojio i Tur de Frans i Vueltu.[36] Nakon Vuelte, trebalo je da učestvuje na Bolivijskim igrama, gdje je bio favorit za zlato, ali je uhvaćen zajedno sa Džonatanom Narvaezom i Džonatanom Kaisedom, da pije nakon ceremonije otvaranja i sva trojica su poslata kući, od strane Ekvadora.[37]

2018.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2018 počeo je na Vuelta a San Huan trci, koju je završio na 75 mjestu u generalnom plasmanu.[38] U martu vozio je Pariz—Nicu. Hronometar na četvrtoj etapi završio je dva minuta iza Vauta Pulsa;[39] Na sedmoj etapi, Sajmon Jejts je napao četiri kilometra do cilja, Karapaz je završio 54 sekunde iza i došao do 16 mjesta u generalnom plasmanu.[40] Na poslednjoj, osmoj etapi, Karapazov suvozač — Mark Soler je napao na 40 km do cilja i osvojio je trku, dok je Karapaz završio na osmom mjestu, 35 sekundi iza, ali je nadoknadio vrijeme u odnosu na druge vozače i završio trku na 11 mjestu u generalnom plasmanu.[41] Na ekipnom hronometru na trci Setimana Kopi i Bartali Movistar je završio na 11 mjestu;[42] Karapaz je na drugoj etapi završio peti na usponu i došao je do šestog mjesta u generalnom plasmanu.[43] Na trećoj etapi završio je peti u sprintu i došao je do trećeg mjesta u generalnom plasmanu;[44] hronometar na poslednjoj etapi završio je na devetom mjestu, 52 sekunde iza Jana Tratnika i trku je završio na trećem mjestu.[45] Na drugoj, kraljevskoj etapi, ostvario je solo pobjedu i preuzeo lidersku majicu,[46] koju je sačuvao na poslednjoj etapi i osvojio je svoju prvu etapnu, profesionalnu trku.[47]

Karapaz je ušao u sastav tima za Điro d’Italiju 2018, postavši tako prvo Ekvadorijanac na Điru.[48] Điro je startovao hronometrom u Jerusalimu, koji je Karapaz završio na 71 mjestu, minut iza pobjednika — Toma Dimulena.[49] Na šestoj etapi, do Etne, Sajmon Jejts je napao na 1,5 km do cilja, niko nije pratio, Karapaz je završio sedmi, u grupi koja je stigla 27 sekundi iza Jejtsa i tako preuzeo bijelu majicu, za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača.[50] Na osmoj etapi, Aleksandar Ženije je napao u finišu, Karapaz je pratio, a zatim otišao od njega; poslednji kilometar vozio je solo i došao do najveće pobjede u karijeri, sedam sekundi ispred Davidea Formola.[51] Karapaz je tako ijedno postao prvi Ekvadorijanac koji je osvojio etapu na nekoj grand tur trci.[52] N devetoj etapi, do Gran Saso d’Italije, Mičelton—Skot tim je radio na čelu. Domeniko Pocovivo je napao na 600 m do cilja, pratili su Jejts, Tibo Pino, Esteban Čavez i Karapaz; u samom finišu Karapaz je distanciran i završio je etapu na petom mjestu, četiri sekunde iza.[53] Na etapi 11, Sajmon Jejts je napao na 2 km do cilja i došao do solo pobjede, dok je Karapaz gubio vrijeme od većine konkurenata i završio etapu na 11 mjestu, 23 sekunde iza Jejtsa, ali je ostao na petom mjestu u generalnom plasmanu.[54] Na etapi 14, do Monte Zonkolana, Kris Frum je napao na 4,5 km do cilja, Karapaz je gubio vrijeme i završio je etapu na 13 mjestu, dva minuta iza Fruma; izgubio je bijelu majicu, koju je preuzeo Migel Anhel Lopez, završivši minut i 45 sekundi ispred Karapaza, koji je pao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[55] Na etapi 15, Sajmon Jejts je napao na 17 km do cilja i ostvario treću etapnu pobjedu u roze majici, 41 sekundu ispred grupe u kojoj je završio i Karapaz; Migel Anhel Lopez je završio drugi i uzeo šest sekundi bonifikacije ispred Karapaza.[56] Na etapi 16 vožen je hronometar, koji je Karapaz završio na 52 mjestu, dva minuta i 57 sekundi iza pobjednika — Roana Denisa; dok je izgubio dodatnih deset sekundi od Lopeza. Pao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu, šest minuta iza Jejtsa, a 30 sekundi iza Lopeza.[57] Na etapi 18, Maksimilijan Šahman je pobijedio. Lopez je iz glavne grupe napao na 2 km do cilja, Karapaz nije reagovao; Frum i Tom Dimulen su kasnije distancirali Jejtsa, Karapaz nije mogao ni njih da prati i završio je 35 sekundi iza Lopeza, koji je povećao vođstvo u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača.[58] Na etapi 19 vođena je velika borba za generalni plasman. Kris Frum je napao na 80 km do cilja, Dimulen i Pino su radili na dostizanju, Karapaz im se pridružio pokušavajući da distancira Lopeza, ali Bezuspješno.[59] Do kraja etape, Lopez i Karapaz su se vozili na začelju, otpadali i vraćali se do Dimulena i Pinoa;[59] u finišu je Karapaz napadao, ali je Lopez pratio svaki napad.[59] Na poslednjih nekoliko stotina metara, Karapaz se odvojio i završio je etapu na drugom mjestu, 18 sekundi ispred Lopeza, sa bonifikacijom.[59] Zahvaljujući ogromnom gubitku vremena drugih vozača, koji su završili pet minuta iza Karapaza, Pinoa, Lopeza i Dimulena, Karapaz je došao do petog mjesta u generalnom plasmanu.[59] Na etapi 20, poslednjoj brdskoj, Tibo Pino nije imao snage, otpao je rano od grupe i završio 48 minuta iza.[60] Karapaz je pokušavao da distancira Lopeza i uzme bijelu majicu, ali nije uspio.[60] Zahvaljujući ogromnom gubitku vremena Tiba Pinoa, koji je bio treći, Karapaz je došao do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu.[60] Poslednja etapa bila je neutealisana za generalni plasman, Karapaz je tako ostvario najbolji rezultat u karijeri, završio je Điro na četvrtom mjestu, pet minuta i 44 sekunde iza Fruma; u borbi za bijelu majicu završio je drugi, 47 sekundi iza Lopeza.[61] Nakon Đira, priređen mu je doček u glavnom gradu Ekvadora — Kitu, gdje su ga kao nacionalnog heroja dočekale hiljade navijača.[62]

Rezultati na Grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2017 2018 2019 2020
Điro d’Italija 4 1
Tur de Frans 13
Vuelta a Espanja 36 18 2
Legenda
Nije učestvovao
DNF Nije završio trku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Richard Carapaz – Team INEOS Grenadiers”. ineosgrenadiers.com. Pristupljeno 28. 12. 2020. 
  2. ^ „Richard Carapaz”. eurosport.com. Pristupljeno 28. 12. 2020. 
  3. ^ Wynn, Nigel (30. 9. 2016). „Movistar sign De La Parte and Carapaz”. cyclingquotes.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  4. ^ „Carapaz To Join Team Ineos In 2020”. ineosgrenadiers.com. 2. 9. 2016. Pristupljeno 28. 12. 2020. 
  5. ^ Ostanek, Daniel (19. 8. 2022). „Richard Carapaz signs with EF Education-EasyPost”. efprocycling.com. Pristupljeno 19. 8. 2022. 
  6. ^ „Richard Carapaz”. museociclismo.it. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  7. ^ Farrand, Stephen (12. 5. 2018). „Giro d’Italia: Richard Carapaz wins stage eight while Simon Yates retains lead”. theguardian.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  8. ^ Brown, Gregor (2. 6. 2019). „‘No one believed I could do it’: Richard Carapaz makes history with Giro d’Italia 2019 victory”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  9. ^ Ostanek, Daniel (19. 8. 2022). „Richard Carapaz signs for EF Education-EasyPost”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 19. 8. 2022. 
  10. ^ „Mas crashes out of Tour as fellow podium contender Carapaz takes a hit”. Reuters. 1. 7. 2023. 
  11. ^ Farrand, Stephen (1. 7. 2023). „Richard Carapaz abandons Tour de France”. cyclingnews.com. Pristupljeno 3. 7. 2023. 
  12. ^ „Vuelta a Guatemala 2013”. procyclingstats.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. [mrtva veza]
  13. ^ „Pan American Championships - Road Race U23 (CC)”. procyclingstats.com. 5. 5. 2013. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  14. ^ „Colombia es campeón Panamericano con Jonathan Restrepo”. El Mundo. 10. 5. 2015. Arhivirano iz originala 21. 12. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  15. ^ „2015 PanAmerican Championship U23 - road race”. procyclingstats.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. [mrtva veza]
  16. ^ „2015 PanAmerican Championship U23 - TT”. procyclingstats.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. [mrtva veza]
  17. ^ „Ignacio Prado se consagra en Panamericano”. Federación Mexicana de Ciclismo. 10. 5. 2015. Arhivirano iz originala 21. 12. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  18. ^ Frattini, Kristen (24. 1. 2016). „Dayer Quintana wins Tour de San Luis”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  19. ^ a b „Interview - Richard Carapaz: Ecuador's pioneer in Europe”. cyclingpub.com. 24. 4. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  20. ^ „Oomen wins overall title at Tour de l'Ain”. cyclingnews.com. 13. 8. 2016. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  21. ^ „Bennati wins Giro della Toscana”. cyclingnews.com. 21. 9. 2016. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  22. ^ „Movistar adds Carapaz and De la Parte - News Shorts”. cyclingnews.com. 30. 9. 2016. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  23. ^ „Roglic seals Volta ao Algarve title as Amaro Antunes wins final stage”. cyclingnews.com. 19. 2. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  24. ^ „Adam Yates wins GP Industria & Artigianato”. cyclingnews.com. 5. 3. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  25. ^ „Alarcon claims Madrid opener”. cyclingnews.com. 5. 5. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  26. ^ „Sevilla wins Vuelta a Madrid”. cyclingnews.com. 7. 5. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  27. ^ „Vuelta a Castilla y Leon: Hivert wins stage 2”. cyclingnews.com. 20. 5. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  28. ^ „Hivert wins Vuelta a Castilla y Leon”. cyclingnews.com. 21. 5. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  29. ^ „Jakob Fuglsang wins Criterium du Dauphine”. cyclingnews.com. 11. 6. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  30. ^ „Rolland claims queen stage of Route du Sud”. cyclingnews.com. 17. 6. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  31. ^ „Dillier seals overall Route du Sud victory”. cyclingnews.com. 18. 6. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  32. ^ „Movistar name Soler and Betancur in youthful Vuelta a Espana line-up”. cyclingnews.com. 14. 8. 2017. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  33. ^ Fletcher, Patrick (25. 8. 2017). „Vuelta a Espana: Mohoric wins in Cuenca”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Arhivirano iz originala 21. 5. 2018. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  34. ^ O'Shea, sadhbh (30. 8. 2017). „Vuelta a Espana: Miguel Angel Lopez nabs stage 11”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 3. 10. 2017. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  35. ^ Westemeyer, Susan (9. 9. 2017). „Vuelta a Espana: Contador conquers the Angliru”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 13. 11. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  36. ^ „Chris Froome completes Tour de France - Vuelta a Espana double”. cyclingnews.com. 10. 9. 2017. Arhivirano iz originala 16. 11. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  37. ^ „Ecuador sends "drunk" cyclists - including Movistar pro Richard Carapaz - home from Bolivarian Games”. road.cc. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  38. ^ Malach, Pat (28. 1. 2018). „Gonzalo Najar wins Vuelta a San Juan”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  39. ^ Ryan, Barry (7. 3. 2018). „Paris-Nice: Poels wins stage 4 time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  40. ^ „Simon Yates wins Paris-Nice stage 7”. cyclingnews.com. 10. 3. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  41. ^ „Soler takes Paris-Nice as Yates runs empty”. cyclingnews.com. 11. 3. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  42. ^ „Coppi e Bartali: Team Sky win stage 1b TTT”. cyclingnews.com. 22. 3. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  43. ^ „Mollema wins stage 2 of Coppi e Bartali”. cyclingnews.com. 23. 3. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  44. ^ Frattini, Kristen (24. 3. 2018). „Coppi e Bartali: Lawless wins stage 3”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  45. ^ „Rosa wins Coppi e Bartali”. cyclingnews.com. 25. 3. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  46. ^ „Vuelta a Asturias: Clasificaciones completas de la etapa 2”. esciclismo.com (na jeziku: španskom). 28. 4. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  47. ^ „Movistar's Carapaz gets first pro win at Vuelta a Asturias - News Shorts”. cyclingnews.com. 29. 4. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  48. ^ „Movistar Team unveils young roster for 2018 Giro”. movistarteam.com. 27. 4. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  49. ^ „Giro d'Italia: Tom Dumoulin wins stage 1, Chris Froome out of the top 20”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  50. ^ Farand, Stephen (10. 5. 2018). „Giro d'Italia: Chaves wins on Mount Etna”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  51. ^ Ostanek, Daniel (12. 5. 2018). „Carapaz makes history with Giro d'Italia stage win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  52. ^ „Richard Carapaz claims Giro d'Italia eighth stage and becomes the first Ecuadorian to win a Grand Tour stage”. dailymail.co.uk. Press Association Sport Staff. 12. 5. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  53. ^ „Simon Yates wins at Gran Sasso d'Italia”. cyclingnews.com. 13. 5. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  54. ^ O'Shea, Sabbad (16. 5. 2018). „Giro d'Italia: Yates wins again in Osimo”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  55. ^ „Giro d'Italia: Chris Froome conquers Monte Zoncolan”. cyclingnews.com. 19. 5. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  56. ^ Ostanek, sfn (20. 5. 2018). „Giro d'Italia: Simon Yates takes his third stage win in Sappada”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  57. ^ Benson, Daniel (22. 5. 2018). „Giro d'Italia: Dennis wins stage 16 time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  58. ^ „Giro d'Italia stage 18: Simon Yates' lead halved atop Prato Nevoso”. cyclingnews.com. 24. 5. 2018. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  59. ^ a b v g d Fletcher, Patrick (25. 5. 2018). „Giro d'Italia stage 19: Chris Froome steals maglia rosa with 80km solo attack”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  60. ^ a b v Ostanek, Daniel (26. 5. 2018). „Giro d'Italia: Chris Froome secures overall victory at Cervinia”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  61. ^ Ostanek, Daniel (27. 5. 2018). „Giro d'Italia: Chris Froome takes a third straight Grand Tour victory”. cyclingnews.com. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  62. ^ „Ecuador cyclist Richard Carapaz gets hero’s welcome for fourth place finish in the Giro d’Italia”. cuencahighlife.com. 1. 6. 2018. Arhivirano iz originala 02. 09. 2019. g. Pristupljeno 4. 6. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]