Salacija

Neptun i Salacija prikazani na mozaiku u Herkulanum 1. vijek nove ere

Neptun i Amfitrita - Sebastijano Riči, oko 1690

Salacija je u antičkoj rimskoj mitologiji bila žensko božanstvo mora, obožavana je kao boginja slane vode koja upravlja okeanskim dubinama. Njen suprug je bio Neptun. Da je bila u braku sa Neptunom, implicira Varon, a pozitivno potvrđuju Seneka, Avgustin Hiponski i Servije. Njen pandan u grčkoj mitologiji je Amfitrita, Posejdonova supruga. Salacija je bila morska nimfa. Rimski pjesnik Vergilije je smatrao da je Amfitrita kćerka Tetije, ali nije spomenuo oca. Apulej ju je nazvao Nerejevom kćeri (u Grčkoj je Nerej Amfitritin otac).

Bog Neptun je želio da oženi Salaciju, ali ona je gajila veliko strahopoštovanje prema svom uvaženom udvaraču. Da bi sačuvala nevinost, zahvaljujući svojoj gracioznosti i brzini uspjela je da isklizne iz Neptunovog vidokruga i sakrila se od njega u Atlantskom okeanu. Ožalošćeni Neptun je poslao delfina da je potraži i ubijedi lijepu nimfu da se vrati i podijeli njegov prijesto. Salacija je pristala da se uda za Neptuna, a kralj dubina je bio toliko srećan zbog ovih dobrih vesti da je delfin dobio mesto na nebu, gdje sada čini dobro poznato sazvežđe Delfin.

Salacija je predstavljena kao prelijepa nimfa, ovjenčana morskim algama, koja se nalazi na prijestolu pored Neptuna ili se vozi sa njim u kočijama od bisernih školjki koje vuku delfini, morski konji (hipokampi) ili druga fantastična stvorenja iz dubine, a kojoj prisustvuju Triton i Nereide. She is dressed in queenly robes and has nets in her hair. Obučena je u kraljevske haljine i ima mrežice u kosi. Salacija je bila oličenje mirnog i osunčanog mora. Ime Salacia potiče od latinskog sal (lat. Salacia), što znači „so“, ime Salacija označava široko, otvoreno more, i ponekad se doslovno prevodi kao senzacionalno. Salacija je Neptunu rodila troje djece od kojih je najslavniji bio Triton, čije je tijelo bilo polu čovječije, a pola riblje.

Etimologija

Čini se da ni u antici ime ove boginje nije bilo etimološki dovoljno jasno i način na koji su antički autori raščlanili njegovo značenje malo pomaže u interpretaciji Salacijine izvorne prirode. S obzirom na to da je Salacija bila žena boga Neptuna, njezino se ime uglavnom vezalo uz so i more. Kad Pakuvije piše o žestini uzburkanoga mora, metaforički spominje Salacijin bijes. Varon i Fest ime Salacia dovode u vezu s riječju salum u značenju "široko, debelo more", "morska pučina", "more" uopšte. Sv. Augustin se slaže da njezino ime dolazi od salum, ali razlikuje dva ženska morska božanstva kao Neptunove pratiteljice, Salaciju i Veniliju. Salacija je talas koji se vraća u more, dok je Venilija talas koji dolazi na obalu. Komentator Enejide, Servije, govori o Salaciji kao o Tritonovoj majci i kaže da je nazvana prema slanoj vodi. Na drugom mjestu kaže da je nazvana prema riječi salum. O imenu Salacije raspravljalo je samo nekoliko naučnika. Pozivajući se na etimologiju Hermana Osthofa, Džordž Visovakaže da je njezino ime povezano s izbijajućom snagom izvora vode. Takvo bi porijeklo imena trebalo tražiti u jednome od značenja pridjeva salax ‘ona koja skače, poskakuje’ (od glagola salire ‘skakati’, ‘poskakivati’, ‘izbijati’) i to se vjerovatno odnosilo na vodu koja izbija iz kamena. To navodi na zaključak da Salacija u početku nije bila morsko božanstvo kao ni njen muž Neptun, nego je najvjerovatnije bila gorska nimfa u Apeninima. Paralelu za postanak vlastitoga imena Salacia od pridjeva salax autori nalaze u istim odnosima u kojima su imenice audacia i fallacia prema pridjevima audax i fallax. Simon smatra da se njeno ime mora izvesti iz riječi sal ili salum te tako povezati Neptuna s dobivanjem soli. Obzirom na to da je Neptun od božanstva vezanoga uz rijeke, polja, konje i izvore postao vrhovno morsko božanstvo, Salacija je takođe postala dio morskoga svijeta.