Siverski
Siverski Си́верский | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Gatčinjski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1857. |
Varošica od | 1938. |
Stara imena | Siversko selo |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 12.575 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 59° 21′ 00″ S; 30° 05′ 00″ I / 59.35° S; 30.083333° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 100 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 188330, 188332 |
Pozivni broj | +7 81371 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 218 569 |
OKTMO kod | 41 618 169 051 |
Veb-sajt | |
mo-siverskoe.ru/ |
Siverski (rus. Си́верский) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Gatčinjskom rejonu.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 12.575 stanovnika.
Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1938. godine.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Siverski je smeštena u jugoistočnom delu Gatčinjskog rejona, na obalama reke Oredež. Nalazi se na oko 25 kilomeatra jugoistočno od administrativnog centra rejona Gatčine, i na oko 87 kilometra južno od istorijskog centra Sankt Peterburga. Na oko 20 kilometara istočnije je varošica Virica, dok je na desetak kilometara jugoistočno Družnaja Gorka i Orlinsko jezero.
Reka Oredež je na svom delu toka kraj Siverskog specifična po svojim krutim obalama crvene boje, izgrađenim od devonskih peščara, a na istočnoj periferiji varoši, kod mesta Belogorke nalazi se zaštićeno geološko područje Devonske stene na Oredežu kod Belogorke.
Kroz naselje prolaze lokalni drumski pravac R40 Kempolovo—Šapki i deonica železničke pruge od nacionalnog značaja Sankt Peterburg—Pskov (stanica Siverskaja). Nedaleko od naselja, kod sela Mežno, nalazi se vojni aerodrom Siverski sa kasarnom u kojoj boravi oko 5.000 vojnika.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Godine 1857. osnovana je železnička stanica Siverskaja, na deonici pruge koja je Sankt Peterburg povezivala sa Varšavom, a prema podacima iz 1862. godine u naselju koje se formiralo oko stanice živela su 133 stanovnika.[1]
Seoska crkva brvnara posvećena apostolima Petru i Pavlu sagrađena je 1889. godine, a deset godina kasnije sagrađena je i crkva posvećena Tihvinskoj ikoni Majke Božije.[2]
Selo Siverski je prvo 1925. preobrazovano u odmarališno naselje, a potom 1938. i u urbano naselje u rangu varošice.[3] Po podacima iz 1933. u selu je živelo 1.267 stanovnika, dok je svega dve godine kasnije broj stanovnika udvostručen U3.624 stanovnika).
Tokom Drugog svetskog rata naselje je bilo pod okupacijom fašističkih trupa od 1. avgust. 1941. do 30. januara 1944. godine.[3][4]
Demografija
[uredi | uredi izvor]Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši su živela 11.884 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 12.216 stanovnika.[5]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
9,090 | 12,067 | 11,802 | 13,722 | 11,885[6] | 12,137[7] | 12,216[8] | 12,545 |
Znamenitosti
[uredi | uredi izvor]Zapadno od varoši, kod Belogorke na reci Oredež nalazi se zaštićeni geološki spomenik prirode Devonske stene na Oredežu kod Belogorke, površine 120 hektara. Zaštićeno područje predstavlja sklop crvenih peščara devonske i ordovičke starosti koji se u vidu visokih i strmih obala izdiži iznad korita reke Oredež, na visinama od 2 do 8 metara, i u dužinama od 15 do 55 metara. Pomenute stene u dubinu dosežu i do 78 metara. U slojevima tla se nalaze okamenjeni fosilni ostaci brojnih oklopljenih životinja iz perioda devona.
Na oko 7,5 kilometara jugozapadno od varošice, kod sela Roždestveno, nalazi se park-muzej Roždestvenski u kojem je jedno vreme živeo čuveni ruski pesnik Vladimir Nabokov. Muzej se nalazi na listi kulturnog nasleđa Ruske Federacije, gde je zaveden pod brojem 4710220000.[9]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ «Списки населённых мест Российской Империи, составленные и издаваемые центральным статистическим комитетом министерства внутренних дел». XXXVII, Санкт-Петербургская губерния. По состоянию на 1862 год. — СПб. 1864. — С. 170.
- ^ Православные храмы Ленинградской области
- ^ a b Справочник истории административно-территориального деления Ленинградской области Архивирано на сајту Wayback Machine (6. април 2015)
- ^ От Советского Информбюро, 30 января 1944 Архивирано на сајту Wayback Machine (4. фебруар 2015)
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ [http://kulturnoe-nasledie.ru/monuments.php?id=4710220000 Культурное наследие Российской Федерации, объект № 4710220000][мртва веза]
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]