Stara vodenica u Despotovcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stara vodenica
Stara vodenica u Despotovcu
Opšte informacije
MestoDespotovac
OpštinaDespotovac
Vrsta spomenikaNepokretno kulturno dobro - spomenik kulture
Vreme nastankaXIX vek
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac

Stara vodenica u Despotovcu jedina je preostala vodenica u Despotovcu. Izgrađena je u prvoj polovini XIX veka. Zaštićena je kao spomenik kulture od 2001. godine.

Položaj i izgled[uredi | uredi izvor]

Stara vodenica je poznata i kao manastirska vodenica. Tačna godina izgradnje nije poznata, ali se na osnovu raspoloživih podataka pretpostavlja da je nastala do 1835. godine. Najverovatnije su je zajedno gradili knez Đorđe i porodica Staić, imajući u vidu njenu veličinu od pet vitla.

Nastojatelj manastira Manasija, arhimandrit Evgenije Simonović je 1855. godine obnovio vodenicu i tom prilikom joj je dodao još jedno vitlo. Ovakav izgled vodenica je zadržala i danas, uz manje pregradnje i uvođenje električnog mlina.

Sve do šezdesetih godina XX veka, vodenica je aktivno radila uz čestu promenu vlasnika. Jedan deo vodenice je pripadao i manastiru Manasija, ali je manastir bio prinuđen da svoj deo proda. Ipak, danas je vodenica poznata kao manastirska vodenica.

Prestanak rada vodenice je vodio ka njenom propadanju sve do 1996. godine kada su na njoj izvršeni veći radovi. Tom prilikom vodenica je obnovljena i uređena.

Vodenica je pravougaone osnove veličine 7,8 m x 18,5 m. Izgrađena je od lomljenog kamena čiji su uglovi obrađeni od pravilnih blokova peščara.

Na bočnim, užim stranama građevine nalaze se po jedna vrata, dok se na nizvodnoj, podužnoj fasadi nalazi četiri prozora. Takođe, u koritu jaza izvedeni su lučni otvori, po dva na nizvodnoj i po tri na uzvodnoj strani. Svi zidovi su sa spoljne strane dersovani malterom.

Nad jazom je postojala i drvena podna konstrukcija koja je bila sačinjena od hrastovih stubova i greda. Osam hrastovih greda se nekada nalazilo, sa ulogom nosača dvovodne krovne konstrukcije koja je bila pokrivena ćeramidom.

Danas je u vodenici od šest sačuvano četiri vitla. Takođe, očuvan je i veliki drveni sanduk za meljavu- ušur. Vodenička postrojenja se nalaze na masivnim podužnim gredama uz uzvodni zid. Zbog različitih intervencija originalna vitla i korube nisu sačuvani. U vodenici je postojalo i ognjište, ali i soba za vodeničara.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grković, Marko; Munjić, Jelena; Stefanović, Aleksandra; Tomić, Milica; Đorđević, Slavica (2017). Kaličanin-Krstić, Marija, ur. Pregled nasleđa. Kragujevac: Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. str. 29. ISBN 978-86-907841-9-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]