Turku

Koordinate: 60° 16′ S; 22° 10′ I / 60.27° S; 22.16° I / 60.27; 22.16
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Turku
fin. Turku / šved. Åbo
Znamenitosti Turkua
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Finska
OkrugUža Finska
Osnovan13. vek
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2012.246.312
 — gustina803,86 st./km2
Urbano područje178.630
Geografske karakteristike
Koordinate60° 16′ S; 22° 10′ I / 60.27° S; 22.16° I / 60.27; 22.16
Aps. visina0-50 m
Površina306,41 km2
Turku na karti Finske
Turku
Turku
Turku na karti Finske
Pozivni broj+358 (0)2
Veb-sajt
turku.fi

Turku (fin. Turku, šved. Åbo) je treći po veličini grad u Finskoj i središte jugozapadnog dela države, ka Švedskoj. Stoga se Turku naziva i „Finska vrata na Zapad“. Turku je takođe sedište okruga Uža Finska, gde čini jednu opština.

Turku je nekadašnja prestonica Finske (1808—1812). Danas je grad poznat po luci, koja je prva po prometu u državi.

Šire područje Turkua broji blizu 250 hiljada ljudi. U samom gradu živi blizu 180 hiljada stanovnika .[1] Ovde se nalazi Aerodrom Turku.

Poreklo naziva[uredi | uredi izvor]

Poreklo naziva Turkua je vezano za praslovenski jezik. Današnji naziv grada je izveden od praslovenske reči Trgu/tǔrgǔ, u značenju trg, pijaca.

Švedski naziv grada, Obo, ima jasno objašnjenje. On znači naselje na reci, jer se sastoji od reči o/å (reka) i bo/bo (gnezdo, naselje).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Turku se nalazi u jugozapadnom delu Finske. Od glavnog grada države, Helsinkija, grad je udaljen 170 km istočno, dok se Tampere, drugi po veličini grad u državi nalazi 160 km severoistočno. Stokholm, prestonica Švedske, nije daleko - nekih 250 km zapadno, „preko mora“.

Reljef: Turku se smestio u jugozapadnom delu Finske, u istorijskoj oblasti Uža Finska. Područje grada je ravničarsko do brežuljkasto, a nadmorska visina se kreće 0-50 m.

Klima u Turkuu je oštra kontinentalna, ali opet blaža nego u većem delu Finske. Kao i većina južne Finske Turku ima topla leta sa temparaturama do 30 °C i relativno hladne zime sa čestim snegom. Najtopliji mesec je jul sa prosečnom temparaturom od 17 °C, a najhladniji je januar sa prosečnom temparaturom od -6 °C. Prosečna godišnja temperatura je 5 °C. Godišnja količina padavina je 723 mm godišnje.

Vode: Turku se razvio na ušću reke Aure u Baltičko more. Obala ispre grada je veoma razuđena, sa dva arhipelaga: Pargas i Oland. Reka Aura deli grad na dva dela, zapadni i istočni. Postoji devet mostova preko reke. Prvi most je izgrađen davne 1414. godine, ali je bio uništen. Najstariji od sadašnjih mostova je iz 1904. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Turku je kroz istoriju bio najveći finski grad i važno upravno središte, ali je u poslednja dva veka Helsinki je preuzeo ulogu glavnog grada od Turkua. Uža Finska se odnosi na područje oko Turkua.

Područje Tamperea bilo je naseljeno već u vreme kasne praistorije. Iako postoji arheoloških nalaza iz kamenog doba, Turku je postao značajno mesto tek u 13. veku. Ime mu dolazi od praslovenske reči, koja znači trg, pijaca. Katedrala u Turkuu je posvećena 1300. Dominikanski manastir je osnovan 1249. Zajedno sa zamkom Turku, građenim 1280-ih grad je postao najznačajnije mesto srednjovekovne Finske.

U srednjem veku Turku je sedište episkopije, kasnije podignute u zvanje arhiepiskopije. One je je do 17. veka pokrivala celu Finsku, koja je u to vreme bila u pokrajina u okviru Švedske. Turku je bio jedini grad u trgovini u Hanzeatskom savezu. Iako Turku nije imao zvanično zvanje glavnog grada, i vojvode i generalni guverneri Finske imali su sedišta u Turkuu. Tu je osnovan 1640. i prvi univerzitet na tlu Finske.

Posle Finskog rata u kome je Švedska 1809. predala Finsku Rusiji, ruski car Aleksandar I Romanov je osetio da je Turku predaleko od Rusije, a preblizu Švedske. Stoga je 1812. Helsinki postao glavni grad Velikog vojvodstva Finske. Uredi vlade su konačno premešteni nakon velikog požara 1827. godine, koji je gotovo potpuno uništio grad. Posle požara nemački arhitekta Karl Ludvig Engel, koji je projektovao Helsinki, napravio je za Turku plan novog i sigurnijeg grada.

Godine 1918, sa osamostaljenjem Finske, Turku postaje jedno od njenih glavnih središta. U Turkuu je 1918. osnovan jedini švedski univerzitet. Dve godine kasnije kraj njega nastaje i finski univerzitet. Turku je imao dobre veze sa zapadnim zemljama, a posebno sa obližnjim Stokholmom. Posle Drugog svetskog rata Turku se razvio u savremeni grad. Posleratni razvoj Turkua video se najviše kroz širenje grada i osnivanje predgrađa.

Posle pada komunizma u Sovjetskom Savezu mnoge istaknute ruske vođe su došle u Turku da izučavaju zapadnu poslovnu praksu, a među njima je bio i Vladimir Putin.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Središnji Turku početkom 20. veka

Prema proceni, u Turkuu je 2012. godine živelo 178.630 stanovnika. U širem gradskom području živelo je blizu 250 hiljada stanovnika 2012. godine.

Kretanje broja stanovnika
1990. 2000. 2012.
159.180 172.561 178.630

Etnički i jezički sastav: Turku je, kao grad blizu Švedske, imao jak „švedski karakter“. Šveđani su bili pretežno stanovništvo grada sve do kraja 19. veka, kada Finci postali brojniji. Od druge polovine 20. veka njihov broj je manji od 10%. Po poslednjim podacima preovlađuju etnički Finci (89,4%), značajni su i Šveđani (5,2%), dok su ostalo useljenici. Od novijih useljenika posebno su brojni Rusi (1,3%).

Privreda[uredi | uredi izvor]

Privreda Turkua je oduvek bila blisko vezana za gradsku luku. Danas je to najveća i najprometnija luka u državi. Međutim, danas se gradska privreda uglavnom zasniva na poslovanju i uslugama. Oko 86% radne snage je zaposleno u industrijama tercijarnog i kvartarnog sektora. Grad ima i čuvene naučno-tehnološke parkove.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Procene broja stanovnika”. stat.fi. 23. 03. 2007. Pristupljeno 01. 10. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]