FK Željezničar Sarajevo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
FK Željezničar
Puno imeFudbalski klub Željezničar
NadimakŽeljo,
„Manijaci”, „plavi”
Osnovan15. septembar 1921.
StadionStadion Grbavica, Sarajevo
Kapacitet13.146 sedećih mesta
PredsednikEdis Kovačević
TrenerNermin Bašić
LigaPremijer liga BiH
2021/22.Premijer liga BiH, 6.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

FK Željezničar je bosansko-hercegovački fudbalski klub iz Sarajeva, Federacija BiH. Trenutno se takmiči u Premijer ligi BiH (od njenog osnivanja 2002), prvom stepenu takmičenja u BiH.

Istorija kluba[uredi | uredi izvor]

Početak: Prvi radnički klub u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Željezničar je osnovan 15. septembra, 1921. godine od strane radnika „Željezničke radionice” na inicijativu Dimitrija Dimitrijevića. Zajedno sa Ludvigom Lepleom, Stjepanom Katalinićem i ostalim radnicima iz Željezničke radionice skupljaju novac za kupovinu lopte i dresova na kojima je bila kao grb izvezena lokomotiva, a zatim i za registraciju kluba kod Sarajevskog podsaveza. Kao tada jedini radnički klub među ostalim, nacionalno orijentisanim, klubovima Željezničar se susreo sa mnogim teškoćama. Prva javna utakmica odigrana je sa SAŠK-om 17. septembra u 16 sati. Na igralištu je prisustvovalo 500 navijača, a SAŠK je bio bolji, pobedivši sa 5:1.

Takmičenje u okviru Sarajevskog podsaveza[uredi | uredi izvor]

Prvu takmičarsku sezonu Željezničar je igrao u drugom razredu Sarajevskog podsaveza, gde su još igrali klubovi: Troja, Šparta, Barakohba. Ekipu je vodio Silvio Alkalaj, a prva Željina utakmica u službenom takmičenju odigrana je 2. novembra 1921. protiv Troje. Rezultat je bio 1:1. Prvu pobedu u službenim utakmicama „plavi” su zabelježili u proletnjem delu prve sezone protiv Barakohbe. Rezultat je bio 7:0. Napokon u sezoni 1925/1926 Željezničar uspeva ući u Prvi razred Sarajevskog podsaveza. Nadmoćno, sa 4 pobede nad konkurentima i gol-razlikom 18 — 4 Željo se dokopao dugo željenog cilja. Sezonu pre ostvarena je i rekordna pobeda u dosadašnjoj istoriji Željezničara 18-0. Ova pobeda ostvarena je u sezoni 1924/25 nad ekipom Barakohoba, u drugom razredu Sarajevskog podsaveza.

Prvi stadion na kojem je Željezničar igrao svoje utakmice je bilo vojno vežbalište na Čengić Vili — Egzercir. Egzercir je korišten jer Željo kao radnički „Željezničarski sportski klub” nije imao novca za iznamljivanje nekog od gradskih terena kojima su gazdovali SAŠK, Hajduk i Slavija.

Većinu svog ligaškog staža Željezničar je proveo u Sarajevskoj ligi, dok je takmičenje u prvoj ligi Jugoslavije bilo rezervisano za tada bolji SAŠK.

Oduzimanje najboljih igrača[uredi | uredi izvor]

Početkom Drugog svetskog rata zaustavlja se rad kluba. Nakon završetka rata klub se obnavlja i nastupa u prvoj ligi Bosne i Hercegovine koju osvaja i tako se plasira u prvu ligu Jugoslavije. Međutim nakon što je gradska vlast formirala novi klub „Torpedo” (kasnije Sarajevo) koji je trebalo da predstavlja najbolje iz BiH, Fiskulturni savez Bosne i Hercegovine je zatražio da većina igrača Željezničara pređe u novi klub. Tom Odlukom Željezničar je novoformiranom klubu Torpedo morao ustupiti svoje najbolje igrače: Lovrića (kapiten), Alajbegovića, Konjevoda, Lazarevića, Rajlića, Golca i Šilića. Jedini igrač koji je uspio odoljeti svim ucenama je Joško Domorocki. Takav sled događaja bio je poguban po Željezničar koji ispada iz prve lige, a period konsolidacije trajao je do sezone 1953/54 kada se plavi ponovo vraćaju u Prvu ligu Jugoslavije.

Prva titula[uredi | uredi izvor]

Bile su to najslavnije godine tima sa Grbavice. Željezničar je u sezoni 1971/72. osvojio titulu prvaka nekadašnje Jugoslavije. Bila je to godina u kojoj su izabranici Milana Ribara sakupili 51, ostavišvi FK Crvenu zvezdu sa 49 bodova. U poslednjem prvenstvenom kolu Željezničar je u gostima, na stadionu JNA, savladao Partizan, rezultatom 4:1, u meču koji je ujedno predstavljao i oproštaj Ivana Ćurkovića od crno — belih. U tom prvenstvu Željo je doživio samo četiri poraza, dok su 9 puta igrali nerešeno i pobedili u 21 utakmici. Impozantntna gol-razlika govori sama po sebi o snazi tadašnjeg Želje. Postignuto je 55 pogodaka, što je bilo dovoljno za treće mjesto rang-liste najefikasnijih ekipa, a da je odbrana odigrala veliku ulogu govori podatak da je primljeno samo 20 golova (najmanje u ligi). Postignuta je i velika pobeda protiv slovenačkog Maribora od 8:0. Gradski derbi u dva susreta zavrsen je nerešeno. Na Grbavici je bio bolji Željezničar rezultatom 2:1, a na Koševu protivnik je bio bolji identičnim ishodom. Kao sto je spomenuto stručni štab je predvodio Milan Ribar, a na klupi su još sedili Sulejman Kulović i Fadil Požegija. Najbolji strijelac Želje u ovoj sezoni bio je legenda sa Grbavice, Josip Bukal sa postignutih 14 pogodaka, a Božo Janković dao je 13, dok je Josip Katalinski 12 puta pogađao mreže protivničkih golmana.[1] Slobodan Janjuš, golman „plavih” je u toj godini postao rekorder po do tada najmanjem broju primljenih golova u svim odigranim šampionatima, svega 20. Šampionsku generaciju činili su: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branislav Jelušić, Božo Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Serbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić. U dresu najbolje reprezentacije Jugoslavije u toj sezoni debitovali su igrači Željezničara: Josip Katalinski, Edin Sprečo i Boško Janković.

Stadion[uredi | uredi izvor]

Posle osnivanja prvi stadion na kojem je Željezničar igrao svoje utakmice je bilo vojno vežbalište na Čengić Vili — Egzercir. Egzercir je korišten jer Željo kao radnički „Željezničarski sportski klub” nije imao novca za iznamljivanje nekog od gradskih terena kojima su gazdovali SAŠK, Hajduk i Slavija.

Željezničar od 1953. godine svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica u istoimenom sarajevskom naselju. Stadion je od 1953. godine pretrpeo tri veća renoviranja. Prvo od 1968. do 1976. kada je uklonjena atltska staza i napravljena severna tribina. Stdion je mogao da primi 17.000 gledalaca. Obnavljan je posle 1995. kada je ponovo izgrađena drvena tribina na zapadnoj strani i pred sezonu 2004/05 kada su na severnu i južnu tribinu postavljena sedišta, čime je kapacitet stadiona smanjen na 12.000 mesta. Za evropske utakmice je zatvorena istočna tribina koja ne ispunjava Uefine kriterijume.

Navijači kluba se zovu Manijaci. Ova navijačka grupa je nastala 1987.

Stadion Grbavica sa 12.601 gledalaca u proljeće 2017. godine.[2]

Klupski uspesi[uredi | uredi izvor]

(1997/98), (2000/01), (2001/02), 2009/10, 2011/12, 2012/13.
(1999/00), (2000/01), 2002/03, 2010/11, 2011/12, 2017/18.
1971/72.
1980/81.

(1997/98), (1999/99), (2000/01).

Napomena: Od sezone 2002/2003. ujedinjen je fudbal u BiH, i od tada se igra zajednička liga klubova iz Federacije BiH i Republike Srpske. U zagradi su rezultati u Ligi BiH prije tog perioda.

FK Željezničar u evropskim takmičenjima[uredi | uredi izvor]

Sezona Takmičenje Kolo Država Klub Rezultat
1963 Mitropa kup četvrtfinale Austrija FK Rapid Beč 0-2, 4-1
polufinale Mađarska MTK Budimpešta 1-1, 0-1
1964 Mitropa kup čertvrtfinale Češka FK Slovan Bratislava 2-1, 0-3
1968 Mitropa kup osmina finala Češka FK Jednota Trenčin 0-0, 1-0
četvrtfinale Češka FK Spartak Trnava 1-2, 2-2
1969 Mitropa kup osmina finala Mađarska FK Honved 1-0, 1-0
četvrtfinale Češka FK Banjik Ostrava 1-1, 4-0
polufinale Češka FK Sklo Union Teplice 1-1, 1-2
1970/71 Kup sajamskih gradova 1 kolo Belgija FK Anderleht 3-4, 4-5
1971/72 UEFA kup 1 kolo Belgija FK Klub Briž 3-0, 1-3
2 kolo Italija FK Bolonja 1-1, 2-2
osmina finala Škotska FK Sent Džonston 0-1, 5-1
četvrtfinale Mađarska FK Ferencvaroš 2-1, 1-2 (4-5 pen)
1972/73 Liga šampiona 1 kolo Engleska FK Darbi kaunti 0-2, 1-2
1984/85 UEFA kup 1 kolo Bugarska FK Sliven 0-1, 5-1
2 kolo Švajcarska FK Sion 2-1, 1-1
osmina finala Socijalistička Republika Rumunija FK Univerzitatea Krajova 0-2, 4-0
četvrtfinale Sovjetski Savez FK Dinamo Minsk 2-0, 1-1
polufinale Mađarska FK Videoton 1-3, 2-1
1998/99 UEFA kup 1 kv. Škotska FK Kilmarnok 1-1, 0-1
2000/01 UEFA kup kv Poljska FK Visla Krakov 0-0, 1-3
2001/02 Liga šampiona 1 kolo kv Bugarska FK Levski Sofija 0-4, 0-0
2002/03 Liga šampiona 1 kolo kv. Island FK Akranes 3-0, 1-0
2 kolo kv Norveška FK Lilestrem 1-0, 1-0
3 kolo kv. Engleska FK Njukasl junajted 0-1, 0-4
2002/03 UEFA kup 1 kolo Španija FK Malaga 0-0, 0-1
2003/04 UEFA kup kv. Kipar FK Anortozis 1-0, 3-1
1 kolo Škotska FK Harts 0-0, 0-2
2004/05 UEFA kup 1 kv. San Marino FK Penarosa 5-1, 4-0
2 kv. Bugarska FK Liteks Loveč 1-2, 0-7
2010/11 Liga šampiona 2 kolo kv. Izrael FK Hapoel Tel Aviv 0-1, 0-5
2011/12 Liga Evrope 2 kolo kv. Moldavija Šerif Tiraspol 1-0, 0-0
3 kolo kv. Izrael Makabi Tel Aviv 0-2, 0-6
2012/13 Liga šampiona 2 kolo kv. Slovenija NK Maribor 1-2, 1-4
2018/19 Liga Evrope 1 kolo kv. Estonija Narva 2-0, 3-1
2 kolo kv. Kipar Apolon -

Poznati igrači[uredi | uredi izvor]

Poznati treneri[uredi | uredi izvor]

Rekordi kluba[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]