Federiko Bamontes

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Federiko Bamontes
Bamontes 2008. godine
Lični podaci
Puno imeAlehandro Martin Bamontes
NadimakOrao iz Toleda
Datum rođenja(1928-07-09)9. jul 1928.
Mesto rođenjaSanto Domingo-Kaudilja (Toledo, Kastilja-La Manča), Španija
Datum smrti8. avgust 2023.(2023-08-08) (95 god.)
Mesto smrtiValjadolid, Španija
DržavljanstvoŠpanija
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačabrdaš
Profesionalna karijera
1953—1954Splendid
1955Terot—itkinson
1956Đirardengo—ICEP
1957Mobilet
1958Fema—gvera
1959Trikofilina—Kopi
1960Fema
1961VOV
1962—1965Margnat—paloma
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans1 (1959)
Brdska klasifikacija6 (1954, 1958, 1959, 1962, 1963, 1964)
Điro d’Italija
Brdska klasifikacija1 (1956)
Vuelta a Espanja
Brdska klasifikacija2 (1957, 1958)
Prvenstva
Nacionalni šampion
(drumska trka)
1 (1958)
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)
1 (1958)
Druge trke
Vuelta a Albasete 1 (1952)
Vuelta a Asturijas 2 (1955, 1957)
Mon Faron 4 (1955, 1957, 1962, 1965)
Kriterijum Monžuik 1 (1964)
Ažurirano: 3. maj 2016.

Federiko Martin Bamontes (šp. Federico Martín Bahamontes; Santo Domingo-Kaudilja, 9. jul 1928Valjadolid, 8. avgust 2023) bio je španski profesionalni biciklista, rođen u Toledu kao Alehandro Martin Bamontes. Profesionalac je bio od 1953. do 1965. godine. Bamontes je bio poznat kao izuzetan brdaš, pobednik je Tur de Fransa 1959. godine i dva puta je završavao pa podijumu, a osvajao je šest puta brdsku klasifikaciju. Bamontes je dva puta osvajao brdsku klasifikaciju na Vuelti, a ima i jedno drugo mesto u generalnom plasmanu.

Na proslavu stote godišnjice Tur de Fransa 2013. izabran je za najboljeg brdaša na Turu svih vremena, ispred Rišara Virenka. Umro je 8. avgusta 2023. u 95 godini.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Bamontes je rođen u Toledu. Njegova porodica je razorena tokom španskog građanskog rata i njegov otac Julijan je sa njima pobegao u Madrid. Tamo je otvorio tezgu sa voćem i povrćem, a Bamontes je radio kao dostavljač.

Bamontes je počeo amatersku karijeru ’40-ih godina, a prvu trku je pobedio 1947. godine. Godine 1950. je završio drugi na nacionalnom prvenstvu za amatere, 1952. osvojio je trku Vuelta Albasete za amatere, a profesionalnu karijeru počeo je 1953. godine. Prvu pobedu kao profesionalac ostvario je na trci u Sardineru. Naredne godine osvojio je trku Nica—Mont i vozio je Tur de Frans po prvi put. Španski selektor mu je rekao „pokušaj da osvojiš”. Nije osvojio Tur, ali jeste brdsku klasifikaciju.

Bamontes je bio specijalista za uspone i dobio je nadimak „Orao iz Toleda”. 1955. je ostvario osam pobeda, a 1956. nijednu, a osvojio je brdsku klasifikaciju na Điro d’Italiji, dok je Tur de Frans završio na četvrtom mestu. 1957. je osvojio drugo mesto na Vuelta a Espanji i brdsku klasifikaciju te i naredne godine, kada je završio na šestom mestu. 1958. je osvojio i na Turu brdsku klasifikaciju po drugi put, uz dve etapne pobede, a u generalnom plasmanu je završio na osmom mestu. Pre Tura osvojio je nacionalno prvenstvo.

Godine 1959. osvojio je etapu na Vuelta a Espanji, dve etape na Turu Švajcarske i drugo mesto na nacionalnom prvenstvu. Na Tur de Fransu, Bamontes nije bio favorit, ali je stekao prednost nakon ranog bega na etapi u Pirinejima, a zatim je pobedio na brdskom hronometru. U Alpima je išao zajedno sa Šarlom Golom i povećao je svoju prednost u Grenoblu. Iako su Francuski vozači Anri Anglad i Žak Anketil smanjili svoj zaostatak, nisu uzeli dovoljno vremena da ugroze Bamontesa, koji je osvojio Tur sa četiri minuta ispred Anglada, osvojio je i brdsku klasifikaciju.

Anketil je izviždan kad je završio Tur na Parku Prinčeva, jer su gledaoci shvatili da su on i ostali vozači pustili Bamontesa radije da pobedi nego Anglada. Francuski nacionalni tim je uništavalo unutrašnje rivalstvo. Anglada je zastupao agent Rodžer Pil, a ostale Danijel Duset. Njih dvojica su kontrolisali sav biciklizam u Francuskoj. Duset je shvatio da njegovi vozači moraju da pobede Bamontesa ili da se pobrinu da Anglad ne trijumfuje. Pošto nisu mogli da pobede Anglada, odlučili su se da puste Bamontesa da pobedi.

Godine 1960. je napustio Tur tokom druge etape, a 1961. nije učestvovao na Turu, a ostvario je pet pobeda u sezoni. 1962. osvojio je brdsku klasifikaciju na Turu, uz jednu etapnu pobedu.

Godine 1963. Anketil se osvetio Bamontesu i pobedio ga na Turu. Anketil i Bamontes su pokazali dobru formu u Alpima i na jednoj etapi su bili prvi i drugi, sa tri sekunde razlike. Ipak, Bamontesov cilj da osvoji još jednu brdsku klasifikaciju sprečio ga je da ode u beg sa Anketilom na etapi do Šamonja, a nakon pobede na hronometru, Anktil je osvojio četvrti Tur, sa tri minuta ispred Bamontesa. Bamontes je izjavio da je izgubio Tur zbog dogovora Anketila i organizatora Tura — Žaka Godea.

Anketil je 1964. osvojio svoj peti Tur, 4.40 ispred Bamontesa koji je osvojio treće mesto, dok je drugi bio Remon Pulidor. Bamontes je te godine osvojio brdsku klasifikaciju šesti put.

Zadnju pobedu u karijeri, Bamontes je ostvario u Monžuiku 1965. godine, a na Tur de Fransu se mučio i odustao je na desetoj etapi.

Kraj karijere[uredi | uredi izvor]

Nakon kraja karijere, Bamontes je pokrenuo radnju bicikala i motora u Toledu, dobijao je pisma svake nedelje. Godine 2013. na proslavi stotog Tur de Fransa, proglašen je za najboljeg brdaša u istoriji Tura, ispred Rišara Virenka.[1] Nagradu mu je uručio predsednik Francuske — Fransoa Oland.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ van der Linden, Mark (8. 8. 2023). „Federico Bahamontes, Eagle of Toledo, best climber in Tour history, dies at 95.”. procyclingstats.com. Pristupljeno 2. 10. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]