Filip Vujanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Filip Vujanović
Filip Vujanović
Lični podaci
Datum rođenja(1954-09-01)1. septembar 1954.(69 god.)
Mesto rođenjaBeograd, FNRJ
DržavljanstvoCrna Gora
NarodnostCrnogorac
ReligijaPravoslavac
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Profesijapravnik
Porodica
SupružnikSvetlana Vujanović (od 1985–danas)
Deca3
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska partija socijalista (od 1993)
22. maja 2003 — 20. maja 2018.
Izbori2003.
Reizbor(i)2008.
2013.
Predsednik vladeMilo Đukanović
Željko Šturanović
Milo Đukanović
Igor Lukšić
Milo Đukanović
PrethodnikMilo Đukanović
NaslednikMilo Đukanović
1998 — 2002.
PrethodnikMilo Đukanović
NaslednikDragan Đurović (v. d.)
2002 — 2003.
PrethodnikVesna Perović
NaslednikRanko Krivokapić

Filip Vujanović (Beograd, 1. septembar 1954) crnogorski je političar. Vujanović je bivši predsednik Crne Gore, od 2003. do 2018. godine, izabran u tri mandata.[1]

Vujanović, bivši predsednik crnogorskog parlamenta i nekadašnji premijer, postao je prvi predsednik Crne Gore posle osnivanja državne zajednice sa Srbijom. Na tu funkciju došao je posle ubedljive pobede na trećim po redu izborima održanim u šest meseci - prethodna dva puta, izbori su propali zbog nedovoljnog odziva birača.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Nikšiću. Potiče iz poznate nikšićke porodice. Njegova majka Darinka je bila prva žena hirurg u Crnoj Gori i osnivač hirurškog odeljenja pri nikšićkoj bolnici, a otac Petar ugledni advokat. Diplomirao je 1978. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Od 1978. do 1981. godine, radio je u opštinskom sudu, a zatim i kao stručni saradnik u Okružnom sudu u Beogradu.

Vujanović je 1981. prešao da živi i radi u Podgorici. Posle kratkog vremenskog perioda provedenog na funkciji sekretara Okružnog suda u Podgorici, radio je kao advokat do marta 1993. godine, kada je imenovan za ministra pravde u vladi premijera Mila Đukanovića. Vujanović je na toj dužnosti bio do maja 1995. godine, kada je imenovan za ministra unutrašnjih poslova - funkciju koju je obavljao do februara 1998. godine.

Nekoliko meseci posle pobede na predsedničkim izborima u julu 1997. godine, Đukanović je Vujanovića predložio za premijera. Vujanović je tu funkciju obavljao od februara 1998. do aprila 2002, kada je dao ostavku, za vreme krize njegove vlade zbog sporazuma sa Srbijom o preuređenju Jugoslavije u labavi savez dveju država.

Posle parlamentarnih izbora u oktobru 2002. godine, Vujanović je postao predsednik parlamenta.

Maja 2003. godine izabran je za predsednika Crne Gore. Posle pobede na predsedničkim izborima, Vujanović je rekao da su njegovi najveći prioriteti ulazak u EU i Partnerstvo za mir. „Biću predsednik svih građana, koji će Crnu Goru voditi prema EU," rekao je Vujanović, obećavši svojim pristalicama da će za tri godine raspisati referendum o nezavisnosti.

Na predsedničkim izborima, 6. aprila 2008. godine, Vujanović je pobedio u prvom krugu čime je reizabran na dužnost predsednika Republike.

Na izborima održanim 2013. godine ponovo je izabran za predsednika Crne Gore.[2]

Vujanović je oženjen i ima dve kćerke i sina.

Odnos prema spornom tekstu državne himne[uredi | uredi izvor]

Kao predsednik Republike Crne Gore, Filip Vujanović je u više navrata učestvovao u javnoj raspravi o spornim delovima državne himne (Oj, svijetla majska zoro) koja je ozvaničena 2004. godine.[3] Tom prilikom su se u zvaničnom tekstu himne našle i dve strofe (treća i četvrta) koje je svojevremeno ispevao crnogorski fašista i ratni zločinac Sekula Drljević.[4] Polemike o spornim delovima himne su tokom narednih godina dovele do otvorenih podela među građanima Crne Gore,[5] a i sam Vujanović je u raznim prilikama javno kritikovao usvajanje Drljevićevih strofa, od kojih se ogradio, založivši se za izmenu zvaničnog teksta himne.[6][7] Vujanović je u više navrata isticao da usvajanje Drljevićevih stihova nije prihvatljivo zbog toga što je njihov tvorac bio fašista, odnosno nacista, a istim povodom je upozoravao na opasnost od jačanja ekstremnog crnogorskog nacionalizma i šovinizma.[8][9]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  • Deo teksta preuzet sa sajta SET

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]