Heba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Heba
Muzej umetnosti, Sao Paolo
Brazil
Heba
Antonio Kanova

Heba (grč. Ἥβη, lat. Hebe), je u grčkoj mitologiji bila boginja večne mladosti i nosilac pehara olimpskih bogova.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema Homeru, Heba je bila kćerka boga Zevsa i boginje Here. Međutim, većina kasnijih zapisa govori da je Heba rođena sama od sebe (slično Atini). Bila je starogrčka boginja mladosti i uživanja; na gozbama bogova je točila nektar. Za standarde koje su postavili ostali bogovi, udala se relativno kasno i to za Herakla, najvećeg junaka grčih mitova. Kao boginja večne mladosti, podarila mu je, kao svadbeni poklon, besmrtnost.[2]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Lik boginje Hebe se sačuvao na brojnim slikama na vazama, gde je ona najčešće prikazivana u društvu bogova i sa Heraklom. Vaze potiču iz 5. veka p. n. e. i nalaze se u raznim zbirkama širom sveta, naročito u američkim i italijanskim.

Pretpostavlja se da skulptura iz Arejovog hrama na Agori, koja se nalazi u Narodnom arheološkom muzeju u Atini, predstavlja lik Hebe.

U novije vreme mnogi umetnici su slikali ili vajali lik Hebe.

Neka od najpoznatijih dela su:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 124.
  2. ^ „Greek Mythological Story of Hebe and Hercules”. Greek Boston. Pristupljeno 16. 1. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]