13 bunara u Ul. Ištvana Kizura na Kelebiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
13 bunara u Ul. Ištvana Kizura na Kelebiji
Opšte informacije
MestoKelebija
OpštinaSubotica
Država Srbija
Vreme nastankapre 1788.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituMeđuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture
www.heritage-su.org.rs

13 bunara u Ul. Ištvana Kizura na Kelebiji izgrađeni su pre 1788. godine i predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

U poslednjoj trećini 18. veka kada je Subotica postala slobodni kraljevski grad, kada se izrađuje više katastarskih karata o gradu i okolnim pustarama. U ovom periodu nastalo je nekoliko karti o pustari Kelebija. Prvu je izradio Karl L. Kovač 1778. godine. Na ovoj karti još nema naznačenih salaša, ali su na njoj zabaleženi najvažniji putevi sa toponimima, među kojima je naznačena i danas postojeća ulica (salaški šor) Krnajski put. Ovaj toponim potvrđuje da je porodica Krnajski već sredinom 18. veka živela na Kelebiji. Njihova porodična zadruga je već tada formirala salašarski šor.

Druga mapa koja potiče iz 1788. godine već naznačava i salaš i bunare. Đermovi koji i danas postoje u ulici Ištvana Kizura bušeni su tokom 18. veka, to nam potvrđuje i spomenuta karta. Bunari nisu iskopani na ledini, kao što je to obično na salašima, nego su na regulacionoj liniji ulice ili tačno ispred stambene zgrade. U 18. veku jedan bunar je vredeo više nego dva salašarska objekta. Đermovi su slične visine. Sami đermovi su visoki u proseku 7 metara, dužina soje je u proseku 4-4,5 metara, a dužina šibe zvisi od dubine bunara. Rovaš su ranije izrađivali od dasaka, a u novije vreme od betona.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „13 bunara u Ul. Ištvana Kizura na Kelebiji”. Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica. Pristupljeno 11. 2. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]