Jabukovac (Negotin)

Koordinate: 44° 20′ 50″ S; 22° 22′ 51″ I / 44.34728° S; 22.38089° I / 44.34728; 22.38089
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jabukovac
Spomenici stradalima u ratovima, u centru Jabukovca
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.884
Geografske karakteristike
Koordinate44° 20′ 50″ S; 22° 22′ 51″ I / 44.34728° S; 22.38089° I / 44.34728; 22.38089
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina193 m
Jabukovac na karti Srbije
Jabukovac
Jabukovac
Jabukovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19304
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG
Dom kulture

Jabukovac je naselje u Srbiji, u opštini Negotin, u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 940 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 1413 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 1884 stanovnika, prema popisu iz 1991. bilo je 2988 stanovnika). Do 1965. ovo naselje je bilo sedište Opštine Jabukovac koju su činila naseljena mesta: Dupljane, Jabukovac, Malajnica, Plavna, Šarkamen, Štubik, Urovica i Vratna. Posle ukidanja opštine područje bivše opštine je u celini ušlo u sastav opštine Negotin.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Jabukovac se nalazi severozapadno od negotinske nizije. Nalazi se na nadmorskoj visini od 220 m između atara Dupljana i Male Kamenice na istoku, Urovice na severoistoku, Vratne na severu i sela Štubika i Malajnice na jugu.

Ovo mesto je posle Negotina najveće naselje u Krajini i Ključu. Prostire se sa obe strane srednjeg toka reke Zamne i njenih pritoka Skočke i Turije. Površ na kojoj je selo izdelile su reke, potoci i mnoge zaravni, a na zapadu su brda i kose, ogranci planine Velikog Grebena, koji ovaj kraj Krajine odvaja od Poreča. [1]

Legende o nastanku sela[uredi | uredi izvor]

Selo Jabukovac, prema legendi, nastalo je oko „sto godina posle kosovske bitke“. Ova legenda ima i naučne potpore, jer se Jabukovac prvi put pominje u potpisu iz 1530. godine, kada ima 10 kuća. Selo tada pripada Fetislam|fetislamskoj nahiji. Fetislam, grad u neposrednoj blizini Kladova, je osnovao Sulejman Veličanstveni 1542. godine, a znači u prevodu „zaštitnik islama“.

Prema kazivanjima, selo je osnovao „neki Marko“, prebeg iz Prizrena, sa sinovima Bankom i Bogojem, naselivši se pored neke jabuke. Prema tome su Bankovići i Bogojevići najstarije porodice u selu.

Bio je 1870. godine jabukovački učitelj Jovan Todorović pretplatnik jedne Vukove knjige.[2]

U Jabukovcu se 27. jula 2007. godine, dogodilo drugo po broju žrtava masovno ubistvo u modernoj istoriji Srbije kada je Nikola Radosavljević (39) hicima iz lovačke puške ubio devet meštana sela, a dvoje ranio.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Jabukovac je ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 28 km severozapadno od Negotina. Smešteno je na prosečno 176 metara nadmorske visine, na dolinskim stranama Skočke reke, leve pritoke reke Zamne. Severna geografska širina naselja je 44° 20’56”, istočna geografska dužina 22° 22’ 50”, a površina atara 9.729 hektara. Do ovog naselja se može stići asfaltnim putem od Negotina preko Jasenice i Štubika ili putem Negotin-Kladovo preko naselja Dupljane.

Istorija[uredi | uredi izvor]

O postanku naselja postoje dva tumačenja - po prvom ga je krajem 15. veka „pored neke divlje jabuke“ zaselila jedna porodica iz okoline Prizrena, a po drugom da su ga naseli „još u tursko vreme“ stanovnici turskog utvrđenja Dud koje se nalazilo na obali Dunava.

Crkva u Jabukovcu

Prvi put se Jabukovac pominje u turskim popisima 16. veka (1530 - 10 kuća, 1586 - 17 kuća), zatim na austrijskim kartama, konkretno Langerovoj, početkom 18. veka pod imenom Jabukowiz (1736 - 34 kuće), a u njegovoj blizini i Turia. Na karti Temišvarski Banat upisano je samo selo Jabucowaz. Godine 1784. zabeleženo je selo Jabukovacz, 1807. godine pominje se „knez Jabukovački“ a 1811. godine zapisano je selo Jabukovac. Selo je 1846. godine imalo 390, 1866. godine 578, a 1924. godine 873 kuće.[3]

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Po pričama meštana koje je zabeležio Kosta Jovanović selo je najpre zasnovano kod izvora Bobota, pa premešteno kod Neznanog groblja, a posle doseljavanja i priraštaja zauzelo je sadašnji prostor. Priraštaju Jabukovca doprinele su porodice koje su se odavno premestile iz rasturenog sela Turije, a još više one što su došle sa mesta Duda i obrazovale čitav jedan kraj Jabukovca. Kosta Jovanović beleži da se za mnoge sadašnje rodove nije moglo utvrditi tačno poreklo, jer su u Jabukovcu 1736. godine postojale samo 34 kuće, dok su mnoga sadašnja manja naselja imala dva puta, pa i više kuća. Nesumnjivo je da je u međuvremenu došlo do jačeg naseljavanja u Jabukovcu, najverovatnije iz Rumunije i iz porumunjenih krajeva, te da su se možda neki rodovi povratili iz istih i drugih krajeva.[3]

Današnje naselje je podeljeno na četiri kraja (Boronga, Donji, Osoje i Dudasko brdo) i više grupa rodovskih kuća.

Nakon Prvog svetskog rata u njemu su živele sledeće porodice: Bogoješti, Bankulešti i Lulalešti (slava Sveti Jovan), Borange, Stanešti, Vuješti, Belegešti i Nikešti (slava Sveti Arhanđeo), Đoćešti (slava Sveti Nikola), Đogešti (slava Sveti Arhanđeo), Brankulešti (slava Sveti Nikola), Andriješti (slava Sveti Arhanđeo), Mamaljigešti i Gorešti (slava Petkovica), Stojkočešti (slave Sveti Arhanđeo i Petkovica), Gipsari (slava Sveti Arhanđeo), Radomirešti i Bobarešti (slava Petkovica), Pavlići i Puljeci (slava Sveti Arhanđeo), Busjoci (slava Petkovica), Mamanešti (slava Sveti Arhanđeo), Klisurešti i Korencešti (slava Petkovica), Đenovešti (slava Sveti Nikola), Urdešti (slava Petkovica), Krtorešti (slava Sveti Nikola), Barbucešti (slava Sveti Arhanđeo), Bubulješti (slava Sveti Arhanđeo), Olarešti (slava Petkovica), Njegoicešti (slava Sveti Arhanđeo), Kikidžešti (slava Petkovica), Porkarešti (slava Sveti Arhanđeo), Kazimirovići (slava Sveti Jovan), Dobrivoješti, Velkulješti, Trikešti, Kećešti i Filčešti (slava Đurđevdan), Merćešti, Živešti i Blendešti (slava Đurđevdan), Rkulješti (slava Sveti Alimpije), Gurenešti (slava Sveti Stevan), Ognjanovići (slava Sveti Luka), Pulekići (slava Petkovdan), Savkovići, Živkovići i Matići (slava Sveti Vrači), Srbulovići (slava Petkovdan), Krajtarovići (slava Petkovica), Tujkešti, Janožešti, Kiriđešti, Golumbešti i Vikešti (slava Mala Gospojina), Tanasešti (slava Sveti Nikola), Babajelji (slava Petrovdan), Petrikešti (slava Sveti Arhanđeo), Trokešti (slava Sveti Arhanđeo), Pupušon (slava Sveti Arhanđeo), Jovanovići (slava Sveti Alimpije), Petrovići (slava Sveti Nikola), Milojkovići (slava Petkovica), Ristići (slava Sveti Alimpije) i Grozdići (slava Mala Gospojina).[4]

U odnosu na popis koje je početkom veka zabeležio Kosta Jovanović do 1968. dogodile su se znatne promene u nazivima porodica i broju njihovih kuća.[5]

Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Kulturni i privredni razvoj sela[uredi | uredi izvor]

Zavetina Jabukovca je Spasovdan, dok je crkva u naselju posvećena Vaznesenju Gospodnjem podignuta 1869. godine. Tokom svog razvoja naselje je imalo tri crkve - staru „od slabog materijala“ koju su zapalili Turci, drugu za vreme vlade dinastije Obrenović, i treću podignutu 1914. godine.

Stanovništvo Jabukovca je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom i stočarstvom.

Godine 1921. Jabukovac je imalo 443 kuća i 7.948 stanovnika, 1948. godine 1118 kuća i 4.550 stanovnika, a 2002. godine 1.312 kuća i 1.865 stanovnika. Po popisu iz 1981. godine na privremenom radu u inostranstvu iz ovog naselja nalazio se 461 stanovnik.

Od 1890. do 1947. godine bio je sedište sreza, a do 1965. godine sedište opštine Jabukovačke.

Osmorazredna osnovna škola u naselju postoji od 1846. godine. Školske 2006−2007. godine imala je 153 učenika. Zemljoradnička zadruga u Jabukovcu osnovana je 1899. godine, elektrifikacija naselja urađena 1959. godine, Dom kulture izgrađen 1950. godine, a vodovod izgrađen 1978. godine. Asfaltni put i telefonske veze sa svetom Jabukovac dobija 1979. godine.

U Jabukovcu postoji i Dobrovoljno vatrogasno društvo, Fudbalski klub „Polet“ (osnovan 1963. godine) i Kulturno-umetničko društvo „Floričika“ (osnovano 1970. godine).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Ulica u Jabukovcu

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Jabukovcu je živelo 940 stanovnika što je za 473 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 1413 stanovnika. U naselju živi 844 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,89 godina (52,93 kod muškaraca i 54,85 kod žena).[6]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 418 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,25 a prema istom popisu u naselju ima 1218 stambenih jedinica od kojih je 592 naseljenih.[7]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Stanovnici Vlasi se dele na Ungurjane (došli iz Erdelja i okoline) i Carane (došli iz Rumunije kao zemljoradnici).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 4.550
1953. 4.592
1961. 4.491
1971. 3.886
1981. 3.485
1991. 2.988 2.414
2002. 1.884 2.756
2011. 1.413
2022. 940
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
1.504 79,83%
Vlasi
  
268 14,22%
Rumuni
  
32 1,69%
Jugosloveni
  
4 0,21%
Hrvati
  
1 0,05%
nepoznato
  
58 3,07%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 241. 
  2. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pripovetke", Beč 1870. godine
  3. ^ a b Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 242. 
  4. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 243. 
  5. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništva i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 52. 
  6. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 23.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  7. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]