Masakr u Cetingradu 1942.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Begovo Brdo na karti NDH
Begovo Brdo
Begovo Brdo
Begovo Brdo na karti NDH

Ustaški pokolj u Cetingradu 1942 je naziv za masovno ubistvo Srba (najviše dece mlađe od 15 godina) u okolini kordunaške varošice Cetingrad. U malom selu Begovo Brdo, oko 5 km severozapadno od Cetingrada 3. aprila 1942. ustaške jedinice pod komandom zločinca Ante Moškova, ubile su 123 muškaraca, žena i dece. Od toga je 73-oje ubijeno u Latićkoj šumi, kraj sela Batnoge, gde su naterali srpske seljake da iskopaju veliku raku tj. masovnu grobnicu.[traži se izvor]

Ubijeni[uredi | uredi izvor]

Ubijeni u Begovom Brdu u svojim kućama[uredi | uredi izvor]

3. aprila 1942. ustaše su iz vatrenog oružja, noževima i krampovima usmrtile kod njihovih kuća u selu Begovo Brdo sledeće srpske civile:

  1. Bastaja Mihajla Bosiljka, 34 godine
  2. Bastaja Rade Bosiljka, 16 godina
  3. Bastaja Rade Dragan, 4 godine
  4. Bastaja Miće Ljuba, 22 godine
  5. Bastaja Rade Ljuba, 2 godine
  6. Bastaja Cvijana Mara, 15 godina
  7. Bastaja Rade Mihajlo, 64 godine
  8. Bastaja Mihajla Mile, 45 godina
  9. Bastaja Rade Nikola, 10 godina
  10. Bastaja Rade Petar, 20 godina
  11. Bastaja Rade, 45 godina
  12. Bastaja Ilije Rade, 39 godina
  13. Bastaja Petra Stana, 45 godina
  14. Bastaja Stevan, 60 godina
  15. Mazinjanin Mila, 44 godina
  16. Mazinjanin Rade, 50 godina
  17. Pekeč Dragana Bogdan, 2 godine
  18. Pekeč Rade Cvijan, 60 godina
  19. Pekeč Milivoja Gojko, 3 godine
  20. Pekeč Sime Mićo, 31 godina
  21. Pekeč Rade Mila, 44 godine
  22. Pekeč Sime Milivoj, 11 godina
  23. Pekeč Nikole Milka, 23 godine
  24. Pekeč Vase Milka, 35 godina
  25. Pekeč Nikole Mira, 9 godina
  26. Pekeč Rade Nikola, 42 godine
  27. Pekeč Rade Nikola, 7 godina
  28. Pekeč Petra Rade, 41 godina
  29. Pekeč Sofrenija Rade, 50 godina
  30. Pekeč Sime Ranka, 17 godina
  31. Pekeč Nikola Sara, 40 godina
  32. Pekeč Vasilja Savo, 60 godina
  33. Pekeč Laze Simo, 50 godina
  34. Pekeč Ane Dušan, 16 godina
  35. Pekeč Rade Đuro, 40 godina
  36. Pekeč Nikole Soka, 5 godina
  37. Pekeč Rade Stanka, 45 godina
  38. Pekeč Vasilja Vasilija, 52 godina
  39. Pekeč Janka Dragić, 38 godina
  40. Pekeč Nikole Branko, 4 godina
  41. Vukelić Miladina Danica, 13 godina
  42. Vukelić Radovana Dragiša, 9 godina
  43. Vukelić Milivoja Jeka, 20 godina
  44. Vukelić Dragića Milan, 50 godina
  45. Vukelić Janka Milka, 3 godine
  46. Vukelić Radovana Sara, 2 godine
  47. Vukelić Radovana Spasoja, 10 godina
  48. Vukelić Rade Stoja, 5 godina
  49. Brković Lazara Aleksanderka, 25 godina
  50. Brković Milana Rade, star nekoliko meseci

Spisku nedostaju cele porodice: Svilar (Petra) Nikola, beba stara nekoliko meseci, zaklan sa mnogim članovima svoje porodice Svilar, zatim Barać, Bojanić, Cetina, Čavrlina, Dejanović, Dereta, Durajlija, Đaković, Knežević, Kosjer, Kovačević, Kresoja, Martinović, Mišković, Muškinja, Pavković, Pavlović, Pekić, Petričić, Pezrić, Potkoljnak, Prica, Rebić, Romčević, Stanković, Stojić, Višnić, Zubović.

Ubijeni u Latićkoj šumi[uredi | uredi izvor]

Ubijeni iz sela Begovo Brdo[uredi | uredi izvor]

U Latićkoj šumi kod sela Batnoga ustaše su poklale i bacile u jamu srpske civile iz sela Begovo Brdo 3. aprila 1942. godine:

  1. Bastaja Mile Anka, 10 godina
  2. Bastaja Mile Bogdan, 5 godina
  3. Bastaja Mile Bosiljka, 1 godina
  4. Bastaja Cvijeta, 55 godina
  5. Bastaja Mile Draga, 9 godina
  6. Bastaja Petra Dragica, 6 godina
  7. Bastaja Mile Dušan, 11 godina
  8. Bastaja Petra Dušan, 5 godina
  9. Bastaja Mile Ljuba, 3 godina
  10. Bastaja Petra Mira, 1 godina
  11. Bastaja Miće Mica, 15 godina
  12. Bastaja Petra Mica, 10 godina
  13. Bastaja Rade Mićo, 43 godine
  14. Bastaja Mika, 42 godine
  15. Bastaja Petra Milan, 4 godine
  16. Bastaja Janka Mile, 40 godina
  17. Bastaja Laze Mile, 16 godina
  18. Bastaja Miće Mile, 15 godina
  19. Bastaja Rade Milica, 37 godina
  20. Bastaja Janka Milka, 35 godina
  21. Bastaja Miće Petar, 9 godina
  22. Bastaja Miće Petar, 2 godine
  23. Bastaja Laze Rade, 19 godina
  24. Bastaja Milutina Sofija, 43 godina
  25. Bastaja Todora Sofija, 50 godina
  26. Bastaja Miće Soka, 17 godina
  27. Bastaja Stojana Stanka, 42 godina
  28. Kresoja Marka Bosiljka, 15 godina
  29. Kresoja Marka Darinka, 17 godina
  30. Kresoja Marka Dragica, 17 godina
  31. Kresoja Marka Dušan, 11 godina
  32. Kresoja Marka Ljuba, 17 godina
  33. Kresoja Stojana Marko, 36 godina
  34. Kresoja Marka Mica, 14 godina
  35. Kresoja Marka Mila, 9 godina
  36. Kresoja Marka Milan, 12 godina
  37. Kresoja Marka Milica, 13 godina
  38. Kresoja Nikole Milka, 38 godina
  39. Kresoja Marka Milutin, 5 godina
  40. Kresoja Marka Mira, 5 godina
  41. Kresoja Marka Nada, 2 godine
  42. Kresoja Marka Nenadka, 1 godina
  43. Kresoja Marka Ranka, 12 godina
  44. Kresoja Marka Stanko, 3 godine
  45. Pekeč Ana, 58 godina
  46. Pekeč Đure Bosiljka, 14 godina
  47. Pekeč Nikole Bosiljka, 3 godine
  48. Pekeč Đure Dragan, 6 godina
  49. Pekeč Mile Dragica, 20 godina
  50. Pekeč Nikole Dragica, 8 godina
  51. Pekeč Đure Dušan, 6 godina
  52. Pekeč Nikole Ignjatija, 1 godina
  53. Pekeč Jeka, 24 godina
  54. Pekeč Laze Mile, 16 godina
  55. Pekeč Laze Milka, 13 godina
  56. Pekeč Stojana Milka, 44 godine
  57. Pekeč Laze Nikola, 18 godina
  58. Pekeč Sara, 60 godina
  59. Pekeč Soka, 3 god
  60. Smrzlić Milan, 2 godine

Ubijeni iz sela Delić Poljane, Gornje Žrvnice, Polojslog Varoša, Ruševice, Snosa[uredi | uredi izvor]

Sledeće srpske civile ustaše su pohvatale u dolasku do šume, poklali ih i bacili u masovnu grobnicu Latićkoj šumi, gde i danas počivaju 73 žrtve ustaškog genocida:[traži se izvor]

  1. Mrkobrad Mica, 19 godina
  2. Mrkobrad Mila, 46 godina
  3. Mrkobrad Nikola, 44 godine
  4. Pavković Dragan, 4 godine
  5. Pavković Dragica, 15 godina
  6. Pavković Dušan, 4 godine
  7. Pavković Đuro, 6 godina
  8. Pavković Petar, 6 godina
  9. Vuletić Anica, 66 godina
  10. Dejanović Milan, 2 godine
  11. Banda Sara, 21 godina
  12. Mazinjanin Dragica, 34 godine
  13. Pekeč Đuro, 40 godina

Nalogodavci[uredi | uredi izvor]

Vlada Nezavisne Države Hrvatske je od svog osnivanja započela genocid prema srpskom Pravoslavnom stanovništvu koga je na prostoru NDH bilo više od 30%. Njena politika je bila izrečena u Gospiću 2. maja 1941. godine, od ustaškog ministra Mile Budaka. [1]

Jednu trećinu Srba ćemo pobiti, drugu trećinu pokrstiti, a treću trećinu ćemo proterati! Mile Budak, ustaški ministar

Izvršioci zločina[uredi | uredi izvor]

Izvršioci ovog genocidnog čina je ustaška jedinica Ante Moškova tzv. Pavelićeva tjelesna bojna. Zatim ustaše iz okoline Cetingrada i Slunja: Jure Kučinić (U knjizi "Radio sam svoj seljački i kovački posao", Đuro Zatezalo, Karlovac 1988, verovatno je greškom upisano Jure Krunić) Marko Hrvojević, Joso Moćan, Joso Cindrić, Mijo Cindrić Mića Cindrić...[traži se izvor]

Zločin[uredi | uredi izvor]

Dana 3. aprila 1942. u ranu zoru, ustaška jedinica Ante Moškova, zajedno sa ustaškim jedinicama iz okoline Cetingrada i Slunja, koje su predvodili: Joso Moćan, Joso Cindrić, Mijo Cindrić i Mića Cindrić... Oni su odlično poznavali teren i stanovništvo tj. koje su srpska sela i naselja, pa su pokazali gde to ima srpskih sela koje treba uništiti. Bilans ovog svirepog zločina je 121 ubijen srpski civil, od čega je dobar deo male dece, mlađe od 15 godina.[traži se izvor]

Srpski cvili nisu samo ubijani u svojim kućama, već su odvođeni u obližnju šumu, gde su ubijani maljevima, noževima, krampovima i motikama.[traži se izvor]

Jedini preživeli svedok tog užasnog zločina jeste Milica Pekeč-Vranješ, rođena 1933. godine, tada je imala samo 9 godina. Njoj je ubijeno čak 11 ukućana. Njeno svedočenje je 18. aprila 1961. godine u Cetingradu zapisao istoričar dr Đuro Zatezalo.[traži se izvor]

Ustaše su prvo ubile nekoliko srpskih civila u samom selu Begovo Brdo, a zatim njih nekoliko desetina odveli u obruču u šumu, gde su jednog po jednog ubijali. Nakon zločina, otišli su od masovne grobnice i zapevali.[traži se izvor]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Za 4 ratne godine 1941—1945, na području sela Begovo Brdo, ubijeno je 137 srpskih civila, od čega 64 deteta, mlađe od 14 godina. Ustaše su do 1944. na Kordunu popalile sve što se moglo popaliti. Vlasti NDH su na najsurovije načine istrebljivale Srbe. Tako je i srpski narod ispevao pesmu "Na Kordunu grob do groba". Hrvatski pesnik Vladimir Nazor je 1943. godine napisao pesmu "Majka pravoslavna", koja je posvećena srpskoj majci koja je izgubila decu 1943. kod Vrginmosta.[traži se izvor] Kordun je od svih regija bivše Jugoslavije najgore prošao u Drugom svetskom ratu. Kako je rat trajao, a progoni i genocid nastavljeni, tako je i krenuo otpor naroda, koji je kasnije prerastao u partizanski pokret. Stvorena je i 8. kordunaška brigada NOVJ, koja je kasnije dobila titulu "udarna".[traži se izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]