MiG-19
Opšte | |
---|---|
Zemlja porekla | Sovjetski Savez |
Proizvođač | Mikojan |
Prvi let | 18. septembar 1953 |
MiG-19 (rus. Микоян и Гуревич МиГ-19) je bio sovjetski lovački avion iz perioda 1950-ih godina. Konstruisan je u projektnom birou Artjoma Mikojana i Mihaila Gurjeviča.
Razvoj[uredi | uredi izvor]
Iako uspješan, MiG-17 je bio samo unaprijeđeni MiG-15 i krajem 1940-ih godina konstruktorski biro MiG je dobio zadatak da počne sa dizajnom novog lovca, na lični Staljinov zahtjev. Naređeno je da se koristi Mikulin AM-5 motor. Poslije padanja Mikulina u nemilost kod Staljina, AM-5 je dobio ime po pravom konstruktoru motora, Tumanskom. Pošto u to vrijeme u SSSR nije postojao mlazni motor dovoljne snage, dva motora su postavljena u zadnji dio trupa, čime je obezbijeđen dovoljan potisak.
Prvi let prototipa je izveden 18. septembra 1953. godine. U drugom letu je premašena brzina zvuka.
Avion je ušao u serijsku proizvodnju 1955. Primljen je prvobitno u službu kao lovac MiG-19P i bio je prvi sovjetski avion brži od zvuka u horizontalnom letu. Međutim, došlo je do čitavog niza udesa i avion je povučen iz jedinica. Ispitivanja su pokazala da je potreban redizajn da bi se poboljšala stabilnost i uklonili drugi problemi. Promjene su uključivale novi horizontalni stabilizator koji se pomjera kao cjelina, izmjene na kontrolama leta i sistemima aviona, i ugradnja motora Tumanski RD-9B.
Novi avion pod oznakom MiG-19S se pokazao uspješnim. Proizvedeno je ukupno 2,172 aviona, ne računajući kineske verzije. Isporuke su vršene od 1955. do 1959. u SSSR, mnogo duže u Kini, pretpostavlja se do 1986. MiG-19 proizveden u Kini pod oznakom J-6 je predstavljao glavnu snagu kineskog RV sve do 1990-ih godina.
Glavne verzije:
- MiG-19S i MiG-19S, dnevni lovci bez radara, naoružanje topovi 30 mm
- MiG-19PF, sa radarom za dejstva po svakom vremenu, topovi
- MiG-19PM, sa raketama vazduh-vazduh i radarom umjesto topova
Sovjetski avioni su korišteni u Čehoslovačkoj pod oznakom S-105 i Poljskoj kao LIM-7.
Kina je počela primati sovjetske avione krajem 1950-ih i proizvodna linija je takođe uspostavljena za MiG-19. Kinezi su napravili nekoliko hiljada aviona pod svojim oznakama Šenjang J-6 (za izvoz F-6):
- J-6 (MiG-19S i SF)
- J-6A (MiG-19PF)
- J-9B (MiG-19PM)
- J-6C, poboljšana kineska verzija J-6
- J-6Xin, poboljšani J-6A s kineskim radarom
- J-6 III, koji je razvijen u Nančang A-5 i Q-6 jurišni avion
- JJ-6, dvosjed za obuku, prodat Pakistanu kao FT-6
- JZ-6, lovac-izviđač.
U borbi[uredi | uredi izvor]
Tokom službe u sovjetskom RV i RV istočnoevropskih zemalja, MiG-19 je često korišten za presretanje zapadnih aviona. Prvi susret sa Lokid U-2 izviđačkim avionom je zabilježen 1957. MiG-19 se nije mogao popeti na potrebnu visinu za obaranje U-2. Kada je U-2 Gerija Paversa (Gary Powers) oboren 1960. raketama S-75 Dvina (SA-2) iznad SSSR, greškom je oboren i MiG-19 koji je pokušavao da ga presretne. Pilot Sergej Safronov je ubijen.
U drugom incidentu 1960, MiG-19 je oborio američki RB-47 H Stratodžet iznad Arktika. 1964. je oboren trenažni T-39 Sejbrlajner iznad DDR.
Vijetnamski rat[uredi | uredi izvor]
Većina aviona MiG-19 sjevernovijetnamskog vazduhoplovstva su bili avioni kineske proizvodnje Šenjang J-6. Međutim, izgleda da je značajniji broj aviona primljen tek kasnije tokom rata, pa su uglavnom MiG-17 i MiG-21 primljeni od SSSR korišteni u vazdušnim borbama. MiG-19 je oborio F-104 Starfajter 1965. godine, a američki pilot je zarobljen. Ukupno je sjevernovijetnamsko RV oborilo 3 aviona F-4 fantom svojim lovcima MiG-19. Po američkim podacima, 10 MiG-19 je oboreno tokom rata.
Kina[uredi | uredi izvor]
Do incidenata između Kine i Tajvana je dolazilo više puta. Po nepotvrđenim tajvanskim podacima 1967. je u sukobu 12 J-6 i 4 F-104 Starfajtera oboreno 2 J-6.
Tokom rata u Vijetnamu, nekoliko američkih aviona je oboreno od kineskih MiG-19 (J-6) po ulasku u kineski vazdušni prostor. Tokom kinesko-vijetnamskog rata, oboren je bar jedan kineski J-6.
Bliski istok[uredi | uredi izvor]
1962. egipatski MiG-19 su korišteni za napade na zemaljske ciljeve tokom građanskog rata u Jemenu. Prva zabilježena vazdušna borba je bila 29. novembra 1966. između izraelskih Miraža III i egipatskih MiG-19. Po izraelskim tvrdnjama oborena su 2 MiG-19. Većina egipatskih i sirijskih aviona MiG-19 je uništena na zemlji tokom iznenadnog izraelskog napada na aerodrome, tokom arapsko-izraelskog rata 1967. Izraelci su imali respekt za avion MiG-19 zbog njegovog jakog topovskog naoružanja i dobrih letnih osobina.
Preživjeli egipatski avioni su prikupljeni, i neki drugi dobavljeni iz arapskih zemalja. Tokom rata iscrpljivanja 19. maja 1969. egipatski MiG-19 je oborio izraelski Miraž III sa topovima.[1]
Irak je koristio MiG-19 protiv Kurda tokom 1970-ih. Tokom iračko-iranskog rata obje strane su kupile J-6 od Kine.
Pakistan[uredi | uredi izvor]
Najznačajnije borbe za MiG-19 su se odigrale tokom indijsko-pakistanskih ratova 1965. i 1971. Pakistan je dobavio avione J-6 iz Kine tokom rata 1965. i koristio ih je pod oznakom F-6. U ratu 1971. njima je po pakistanskim tvrdnjama oboreno 10 indijskih aviona uz gubitak 4 F-6. Indijci opovrgavaju ove brojke.
Kako bilo, Pakistanci su smatrali ovo potvrdom korisnosti MiG-19 i povećali su broj svojih aviona. Naoružali su ih američkim raketama vazduh-vazduh AIM-9 Sajdvajnder. Tokom sovjetske okupacije Avganistana, F-6 su često presretali sovjetske avione koji su ulazili u pakistanski vazdušni prostor. Avioni F-6 su rashodovani tek 2002.
Afrika[uredi | uredi izvor]
Tanzanija je koristila MiG-19S tokom rata sa Ugandom 1978. i 1979. Sudan je avione koristio za zemaljske napade na ustanike na jugu zemlje, i bar jedan je oboren. Somalija je koristila F-6 protiv ustanika i Etiopije tokom 1980-ih.
Korisnici[uredi | uredi izvor]
|
|
|
|
Karakteristike (MiG-19S)[uredi | uredi izvor]
Vrsta aviona: lovački avion
- Posada: jedan
- Prvi let prototipa: 1953.
- Uveden u upotrebu: 1955.
- Kraj upotrebe:
- Konstruktor: konstrukcioni biro Mikojan i Gurjevič
Dimenzije
- Dužina: 12.5 m
- Raspon krila: 9.2 m
- Visina: 3.9 m
- Površina krila: 25 m²
- Aeroprofil krila:
Mase
- Prazan: 5447 kg
- Opterećen: kg
- Najveća poletna masa: 7560 kg
Pogonska grupa
- Motori: dva mlazna, Tumanski RD-9B, svaki potiska 31900 N (oko 3130 kilograma)
- Odnos potisak/težina: 0.86
Letne osobine[uredi | uredi izvor]
- Najveća brzina: 1455 km/h
- Krstareća brzina: km/h
- Radijus dejstva: 2200 km (maksimalno)
- Najveći dolet: km
- Operativni vrhunac leta: 17500 m
- Brzina penjanja: 180 m/s
Naoružanje[uredi | uredi izvor]
- Streljačko: 2 ili 3 topa NR-30 kalibra 30 mm. Verzije sa raketama nisu imale topove, već 4 projektila vazduh-vazduh, često K-13 sa infracrvenim samonavođenjem
- Bombe i rakete: do 250 kg
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nicolle & Cooper 2004, str. 27.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nicolle, David; Cooper, Tom (2004). Arab MiG-19 and MiG-21 Units in Combat. Osprey Publishing. ISBN 978-1-84176-655-3.[mrtva veza]
- Donald, David (1997). The Encyclopedia of World Aircraft. Prospero Books. str. 631-632. ISBN 978-1-894102-24-7.
- Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8.
- Rendulić, Zlatko (1974). Vazduhoplovne doktrine - gledišta i tehnika. Beograd, Vojnoizdavački zavod.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- National Museum of US Air force. „RB-47H SHOT DOWN”. Fact Sheet (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 10. 2007. g. Pristupljeno 19. 11. 2009.
- „MiG-19 FARMER”. Avion MiG-19 (na jeziku: engleski). 22. 4. 2006. Pristupljeno 19. 11. 2009.
- „Global Aircraft - MiG-19 Farmer”. MiG-19 (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2009.