FK Šalke 04

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šalke 04
Puno imeFußballclub Gelsenkirchen-Schalke 04 e. V.
NadimakPlavi kraljevi
S04
Osnovan4. maj 1904. god.; pre 119 godina (1904-05-04)
StadionVeltins arena, Gelzenkirhen
Kapacitet61.973
PredsednikNjemačka Jens Buhta
TrenerBelgija Karel Gererts
LigaDruga Bundesliga
2022/23.Bundesliga, 17. (ispali iz lige)
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

Šalke 04 (nem. Schalke 04) je nemački fudbalski klub iz grada Gelzenkirhena. Šalke igra svoje utakmice na Veltins areni kapaciteta 61.973 gledalaca.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na levoj obali Emšera nalazi se deo grada pod imenom Šalke. U njemu je 4. maja 1904. godine osnovan klub pod imenom Vestfalija Šalke. Dve decenije kasnije ekipa je uzela današnje ime i boje (kraljevskoplavi desovi sa belim šortsevima), a ubrzo su usledile najbolje godine u istoriji kluba, koje su se poklopile sa nacističkom vladavinom.

Od 1933. do 1942. godine Šalke 04 je ušao u devet finala prvenstva Nemačke i osvojio pet titula prvaka, uz jedan kup. Na trofejima osvojenim u to doba baziran je mit o klubu, koji i šest decenija kasnije privlači ogroman broj navijača. Najspektakularniji u nizu finalnih mečeva odigran je 23. juna 1935, kada je u Kelnu Šalke pobedio Štutgart rezultatom od 6:4, pred čak 75 hiljada ljudi.

Posle Drugog svetskog rata uspeha nije bilo mnogo, a jedina titula osvojena je 1958. godine. Pet godina kasnije Šalke 04 je bio jedan od 16 osnivača Bundeslige, ali ga je od brzog ispadanja spasalo samo proširenje na 18 klubova. Najsramniji trenutak u istoriji kluba dogodio se 17. maja 1971, kada je prodat meč sa Arminijom iz Bilefelda. Kazne (duge suspezije za veći deo tima, uključujući i tri nemačka reprezentativca) su sprečile Šalke da se upusti u borbu za dominaciju sa Bajernom i Borusijom Menhengladbahom u vreme kada je nemački fudbal vladao Evropom.

Šalke je osamdesetih tri puta ispadao iz bundeslige (ali je imao i slavne trenutke - 6:6 sa Bajernom u polufinalu kupa 2. maja 1984. godine), a mesto među najboljima učvrstio je u poslednjih 15 godina. Brojni navijači su punili stadion Park (kapacitet 73.000 gledalaca, izgrađen 1973, pred SP 1973) i kasu kluba, koji se konsolidovao i 1997. osvojio Kup UEFA.

Velike ambicije uprave dovele su do izgradnje Arene na Šalki (61.000 mesta). Minut je nedostajao da se prva sezona u Areni kruniše titulom, ali je gol Bajerna protiv Hamburgera duboko u nadoknadi poslednjeg kola odnela titulu u Minhen. Od tada Šalke je osvojio dva nemačka kupa i postao redovni učesnik Lige šampiona.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Nacionalni[uredi | uredi izvor]

Bundesliga Nemačke

  • Prvak (7): 1933/34, 1934/35, 1936/37, 1938/39, 1939/40, 1941/42, 1957/58.
  • Drugi (10): 1932/33, 1937/38, 1940/41, 1971/72, 1976/77, 2000/01, 2004/05, 2006/07, 2009/10, 2017/18.

Kup Nemačke

  • Osvajač (5): 1937, 1971/72, 2000/01, 2001/02, 2010/11.
  • Finalista (7): 1935, 1936, 1941, 1942, 1954/55, 1968/69, 2004/05.

Fudži kup Nemačke (preteča liga kupa)

  • Osvajač (1) : 1996.

Liga kup Nemačke

  • Osvajač (1): 2005.
  • Finalista (3): 2001, 2002, 2007.

Telekom kup Nemačke (naslednik liga kupa)

  • Osvajač (1) : 2010.

Superkup Nemačke

  • Osvajač (1): 2011.

Druga Bundesliga Nemačke

  • Prvak (2): 1981/82, 1990/91.

Međunarodni[uredi | uredi izvor]

Kup UEFA

Intertoto kup

Kup Alpa

  • Osvajač (1): 1968.


Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 28. jula 2020.[1][2]
Br. Pozicija Igrač
2 Sjedinjene Američke Države S Veston Makenzi
4 Turska O Ozan Kabak
5 Srbija O Matija Nastasić
6 Španija S Omar Maskarelj (kapiten)
8 Njemačka S Suat Serdar
9 Belgija N Benito Raman
14 Vels N Rabi Matondo
15 Turska N Ahmed Kutudžu
16 Maroko S Nasim Budželab
17 Francuska O Benžamen Stambuli
19 Austrija N Gvido Burgstaler
23 Njemačka G Markus Šubert
24 Njemačka O Bastijan Očipka
25 Maroko S Amin Harit
Br. Pozicija Igrač
26 Senegal O Salif Sane
28 Austrija S Alesandro Šef
33 Finska O Malik Tijao
34 Austrija G Mihael Langer
37 Njemačka S Levent Merdžan
40 Njemačka S Džan Bozdogan
Njemačka G Ralf Ferman
Španija O Pablo Insua
Maroko O Hamza Mendil
Njemačka S Sebastijan Rudi
Njemačka N Stiven Skšibski
Njemačka N Sedrik Tešer
Njemačka N Mark Ut

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]