Pređi na sadržaj

Ljutež

Koordinate: 42° 47′ 24″ S; 22° 08′ 14″ I / 42.79° S; 22.1372° I / 42.79; 22.1372
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljutež
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
OpštinaVladičin Han
Stanovništvo
 — 2011.281
Geografske karakteristike
Koordinate42° 47′ 24″ S; 22° 08′ 14″ I / 42.79° S; 22.1372° I / 42.79; 22.1372
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina707 m
Ljutež na karti Srbije
Ljutež
Ljutež
Ljutež na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Ljutež je naselje u Srbiji u opštini Vladičin Han u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 281 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 398 stanovnika).Naselje je vezano za desnu padinu doline reke Mutnice čija je srednja visina oko 900 metara. Padina se pruža u pravcu severoistok-jugozapad i okrenuta je prema jugoistoku. Isti pravac pružanja ima i ovo selo u dužini oko 3 kilometra. Okolna naselja su: Suševlje, Garinje, Manjak i dr.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Nazivi potesa u ataru su: Pričje, Loziški Čukar, Jabučinski Čukar, Ratkovac, Livade, Bojičina Dolina, Krilata Ornica, Trševinska Dolina, Lezište, Pažar, Dobrova Padina, Šilji Kamen, Golemi Grot, Rastoke, Gradeški Čukar, Džepska Dolina, Vlajinica, Javorovica, Milčin Rid, Doganovica, Bankov Čukar, Ostrilo, Raskrsje, Jankovica, Koprivna Padina, Selište, Ivkove Livade, Petkova Čuka i Bukovica.

Tip sela[uredi | uredi izvor]

Ljutež je selo razbijenog tipa. Podeljen je na mahale: Bukovica, Pričje, Drenje, Bujinski Čukar, Mala Padina, Golema Padina, Dojkina Čuka, Mačurište i Repovica. Te su međusobno mahale oštro podeljene. U Ljutežu je 1961. godine bilo 78 domova.

Starine i prošlost sela[uredi | uredi izvor]

Na ataru Ljuteža postoje različite starine i karakteristični topografski nazivi. Oni ukazuju da je ovde bilo stanovnika u ranije doba. Mesto Gradišku Čukar leži pokraj reke Mutnice blizu mahale Padina. Na površini zemlje nema ostataka prošlosti. Po imenu i položaju Čukara izgleda da je na njemu nekada bila manja tvrđava. U južnom delu sela, na potesu Vlajnica, u bukovoj šumi nalaze se stari grobovi sa pločama, ali bez krstova. U narodu se veruje da su tamo sahranjivani stanovnici zvani Džidovi, koji su nekada živeli na ovim prostorima. Na istom potesu jedan lokalitet nosi ime Streljin Grob. U slivu Mutnica i Garavnice, od kojih postaje Džepska Reka, za vreme Turaka, bila je razvijena eksploatacija gvozdene rude. Tada je na ataru Ljuteža postojao je jedan samokov blizu Mutnice. Ruda se vadila na potesu Selište. Jedna kovačnica nalazila se u mahali Drenje. Rad u samokovu je prestao čim su Turci oterani, 1878. godine.

Postanak sela[uredi | uredi izvor]

Kada je osnovano ovo selo – ne zna se. Po pričanju, u Ljutežu su najpre postojale samo dve kuće, Miljkova i Anđelkova, od koji potiču današnji najveći seoski rodovi – Miljkovci i Anđelkovci. Jedni od njih kažu „tuj su bili od pandivek“. Drugi vele da su i oni odnekud doseljeni. Na dan većih verskih praznika stariji meštani posećuju crkvu u varošici Predejanu. Seoska slava je dan Sv. Jovana – 21. maja. Tada meštani sa gostima posećuju sabor kod krsta u mahali Mačurište. Selo ima jedno groblje u mahali Vujinski Čukar.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ljutež živi 245 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,0 godina (43,0 kod muškaraca i 49,3 kod žena). U naselju ima 88 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,19.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 480
1953. 480
1961. 498
1971. 507
1981. 458
1991. 398 398
2002. 281 281
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
254 90,39%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 120-122 strana
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]