Azijski ljuskavac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Azijski ljuskavac
Vremenski raspon: 12,9–0 Ma
srednji miocen do danas[1]
živuće vrste iz roda Manis
kosti izumrle vrste
Manis palaeojavanica (tamne boje)
u poređenju sa kostima
malajskog ljuskavca (svjetle boje)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Pholidota
Podred: Eupholidota
Natporodica: Manoidea
Porodica: Manidae
Potporodica: Maninae
Gray, 1821[3]
Rod: Manis
Linnaeus, 1758[2]
Tipska vrsta
Manis pentadactyla
Linnaeus, 1758
Vrste
rasprostranjenost savremenih vrsta
Sinonimi[4][5]
sinonimi potporodice:
  • Mania
  • Manidae (Gray, 1821)
  • Manina (Gray, 1825)[6]
  • Pholidotina (Gray, 1873)[7]
sinonimi roda:
  • Pangolin (Gray, 1873)
  • Pangolinus (Rafinesque, 1820)[8]
  • Paramanis (Pocock, 1924)[9]
  • Phatages (Sundevall, 1842)[10]
  • Phatagenus (Sundevall, 1842)
  • Pholidotus (Brisson, 1762)[11]
  • Quaggelo (Frisch, 1775)

Azijski ljuskavac ili pangolin (lat. Manis, [Manis] — „duh”) je rod ljuskavaca, iz potporodice azijski ljuskavci (lat. Maninae) unutar porodice Manidae, koji nastanjuje područje južne i Jugoistočne Azije i južne Kine.[12][13][14][15][16][1][17][18] Ovaj rod uključuje pet živući i tri izumrle vrste ljuskavaca.

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Potporodica: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Maninae
  • tipskog roda Manis
  • i taksonomskog nastavka -inae
duhovi
Rod: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Manis Manesa (lat. Manes), duhova umrlih ljudi iz podzemnog svijeta, iz religije antički Rimljana.[19] duh
Podrod: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Paramanis
  • starogrčke riječi para (stgrč. παρά), koja znači blizak ili pored
  • i od roda Manis
blizak Manisu

Naziv pangolin vodi porijeklo od malajske riječi pengguling (malajs. pengguling), što znači onaj koji se sklupčava.[20] Takođe, ovaj naziv vodi porijeklo i od slične malajske riječi tenggiling (malajs. tenggiling), kao i od indonežanske riječi trenggiling (ind. trenggiling) i filipinski riječi balintong (fil. balintong), goling (fil. goling) i tanggiling (fil. tanggiling), koje imaju isto značenje.[21]

Opis[uredi | uredi izvor]

Vrste iz roda Manis posjeduju veću i gušću dlaku između ljuski i na ostatku tjela nego afričke vrste ljuskavaca. Dužina treće kandže na zadnjim stopalima je mnogo duža od dužine četvrte kandže. Srednji red ljuski na gornjoj strani repa kod ovi vrsta se nastavlja do njegovog vrha. Zadnja ivica ljuski, u srednjem redu na gornjoj strani repa, je glatka i u obliku latiničnog slova V. Male ušne školjke su na zadnjem djelu granica slušnog otvora.[1]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Današnji živući predstavnici ovog roda sisara naseljavaju područje južne i Jugoistočne Azije i južne Kine.[15] U prošlosti, ovaj rod je bio rasprostranjen i na području Evrope.[22][23]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Potporodica: Maninae (Gray, 1821)
(azijski ljuskavci)
Rod: Manis (Linnaeus, 1758)
(azijski ljuskavac)
Podrod: Vrste: Rasprostranjenost: Vremenski
raspon:
M. crassicaudata (Geoffroy, 1803)
(indijski ljuskavac)
 Bangladeš
 Butan (južni dio Butana)
 Indija[24]
 Pakistan (jugoistočni dio Pakistana i sjeveroistok Pandžaba)
   Nepal (južni dio uz Indiju)
 Šri Lanka
9,1 mil. god. do danas
M. pentadactyla (Linnaeus, 1758)
(kineski ljuskavac)
 Bangladeš (sjeverni dio Bangladeša)
 Butan (južni dio Butana)
 Vijetnam (sjeverni dio Vijetnama)
 Indija (savezne države Asam, Manipur, Megalaja, Nagaland i Sikim)
 Kina (južna Kina, uključujući i ostrvo Hajnan)
 Laos (sjeverni dio Laosa)
 Mjanmar (sjeverni dio Mjanmara)
   Nepal (jug Nepala)
 Republika Kina
 Tajland (sjeverni dio Tajlanda)
12,9 mil. god. do danas
Manis sp. [Scale_H4 & Scale_H8] (Zhang, 2015)[25] trenutno nepoznato[26] 6,95 mil. god. do danas
M. hungarica (Kormos, 1934)
(mađarski ljuskavac)
 Mađarska (okolina grada Vilanja) 2,5 do 2,0 mil. god.
M. lydekkeri (Dubois, 1908)
(lajdekerov ljuskavac)
 Indija (jug Indije) 0,123 do 0,0117 mil. god.
Paramanis
(Pocock, 1924)
(jugoistočnoazijski ljuskavac)
M. culionensis (de Elera, 1895)
(filipinski ljuskavac)
 Filipini (ostrvo Palavan) 1,7 mil. god. do danas
M. javanica (Desmarest, 1822)
(malajski ljuskavac)
 Brunej
 Vijetnam
 Indonezija (ostrva Borneo, Java, Sumatra i Mala Sundska ostrva)
 Kambodža
 Laos
 Malezija
 Mjanmar
 Singapur
 Tajland
1,7 mil. god. do danas
M. palaeojavanica (Dubois, 1907)
(divovski azijski ljuskavac)
 Brunej
 Indonezija (ostrva Borneo i Java)
 Malezija (savezne države Sabah i Saravak)
0,8 do 0,03 mil. god.
† - oznaka za izumrli takson

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Manis.[1][15][16][27][28]

 Pholidotamorpha 

Palaeanodonta

 Pholidota 

Euromanis

 ? 

Pholidota sp. (BC 16’08)

Eurotamanduidae

 Eupholidota 

Eomanoidea

 Manoidea 

Patriomanidae

 ? 

Necromanis

 Manidae 
 Smutsiinae 

Phatagininae

Smutsiinae (sensu stricto)

 sensu lato 
 ? 

Manidae sp. (DPC 3972 & DPC 4364)

 Maninae 
 Manis 

Manis pentadactyla

 ? 

Manis hungarica

Manis crassicaudata

 ? 

Manis lydekkeri

 ? 

Manis sp. (Scale_H4 & Scale_H8)

 (Paramanis

Manis culionensis

Manis javanica

 ? 

Manis palaeojavanica

 sensu stricto 
 (Pholidota sensu lato) 

Vremenska rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Unutar porodice Manidae[uredi | uredi izvor]

Afrički prizemni ljuskavacAfrički drvni ljuskavacFajumski ljuskavacFanerozoikKenozoikKvartarNeogenPaleogenPliocenMiocenOligocenEocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelian

Unutar roda Manis[uredi | uredi izvor]

Jugoistočnoazijski ljuskavacLajdekerov ljuskavacIndijski ljuskavacMađarski ljuskavacKineski ljuskavacFanerozoikKenozoikKvartarNeogenPliocenMiocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallian

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
  2. ^ Linnaeus, C. (1758). Sistema naturae per regna tria Naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus differentiis, synonimis locis. Tomus I. 1. Impensis direct. Laurentii Salvii, Holmia. str. 20—32. 
  3. ^ Gray, J. E. (1821). „On the natural arrangement of vertebrose animals”. London Medical Repository. 15 (1): 296—310. 
  4. ^ Palmer, Theodore Sherman (1904). Index Generum Mammalium: A List of the Genera and Families of Mammals (na jeziku: engleski). U.S. Government Printing Office. 
  5. ^ „Taxonomic history of the genus Manis. Mikko's Phylogeny Archive. Pristupljeno 18. 9. 2019. 
  6. ^ Gray, J. E. (1825). „An outline of an attempt at the disposition of Mammalia into Tribes and Families, with a list of genera apparently appertaining to each Tribe.”. Annals of Philosophy. New Series. 10: 337—334. 
  7. ^ Gray, J. E. (1873). „Hand-list of the edentate, thick-skinned and ruminant mammals in the British Museum”. London, Printed by order of the Trustees: 1—176. 
  8. ^ Rafinesque, Constantine Samuel (1821). „Sur le genre Manis et description d'une nouvelle espèce: Manis ceonyx. Annales générales des sciences physiques, Brux. 7: 214–21. 
  9. ^ Pocock R. I. (1924) "The external characters of the pangolins (Manidae)." Proc. Zool. Soc. London 707–723
  10. ^ Sundevall, C. J. (1842) "Om slägtet Sorex, med nâgra nya arters beskrifning." Kungliga Vetenskapsakademien, Stockholm.
  11. ^ Brisson, M.-J., (1762) "Regnum Animale in Classes IX." Apud Theodorum Haak, Lugduni Batavorum.
  12. ^ Azijski ljuskavac. Catalogue of Life. ITIS. Species 2000. 
  13. ^ McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. 
  14. ^ Schlitter, D. A. (2005). „Order Pholidota”. Ur.: Wilson, Don E.; Reeder, D. M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 530—531. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  15. ^ a b v Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. S2CID 1773698. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  16. ^ a b Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. S2CID 86059673. doi:10.1080/02724634.2012.694319. 
  17. ^ Gaudin, Timothy J.; Gaubert, Philippe; Billet, Guillaume; Hautier, Lionel; Ferreira-Cardoso, Sérgio; Wible, John R. (1. 1. 2020), Challender, Daniel W. S.; Nash, Helen C.; Waterman, Carly, ur., „Chapter 1 - Evolution and morphology”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 5—23, ISBN 978-0-12-815507-3, S2CID 214085088, doi:10.1016/b978-0-12-815507-3.00001-0, Pristupljeno 26. 2. 2020 
  18. ^ Gaubert, Philippe; R. Wible, John; P. Heighton, Sean; J. Gaudin, Timothy (2020), „Chapter 2 - Phylogeny and systematics”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 25—39, ISBN 9780128155073, S2CID 213774443, doi:10.1016/B978-0-12-815507-3.00002-2 
  19. ^ „ITIS Report Manis (Linnaeus, 1758)”. Pristupljeno 28. 5. 2018. 
  20. ^ Pearsall, Judy, ur. (2002). Concise Oxford English Dictionary (10th izd.). Oxfordshire, England: Oxford University Press. str. 1030. ISBN 978-0-19-860572-0. 
  21. ^ Vergara, Benito S.; Idowu, Panna Melizah H.; Sumangil, Julia H.; Gonzales, Juan Carlos; Dans, Andres. Interesting Philippine Animals (PDF). Washington, D.C.: Island Publishing House, Inc. ISBN 9718538550. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 03. 2020. g. Pristupljeno 31. 07. 2020. 
  22. ^ Kormos T. (1934) "Manis hungarica n. s., das erste Schuppentier aus dem europäischen Oberpliozän." Folia Zoologica et Hydrobiologica Riga 6:87–94
  23. ^ Terhune, C. E., Curran, S., Croitor, R., Drăgușin, V., Gaudin, T., Petculescu, A., Werdelin, L. (2020) "Early Pleistocene fauna of the Olteţ River Valley of Romania: Biochronological and biogeographic implications." Quaternary International
  24. ^ Latafat, K.; Sadhu, A. (2016). „First Photographic Evidence of Indian Pangolin (Manis crassicaudata, E. Geoffroy, 1803) in Mukundara Hills Tiger Reserve (MHTR), Rajasthan, India”. Journal of the Bombay Natural History Society. 113 (21–22): 21. doi:10.17087/jbnhs/2016/v113/119677Slobodan pristup. 
  25. ^ Huarong Zhang, Mark P. Miller, Feng Yang, Hon Ki Chan, Philippe Gaubert, Gary Ades, Gunter A. Fischer (2015) "Molecular tracing of confiscated pangolin scales for conservation and illegal trade monitoring in Southeast Asia", Global Ecology and Conservation, Volume 4, Pages 414-422
  26. ^ Hu, Jingyang; Roos, Christian; Lv, Xue; Kuang, Weimin; Yu, Li (2020). „Molecular Genetics Supports a Potential Fifth Asian Pangolin Species (Mammalia, Pholidota, Manis)”. Zoological Science. 37 (6): 538—543. PMID 33269869. S2CID 227230810. doi:10.2108/zs200084. 
  27. ^ Du Toit, Z.; Grobler, J. P.; Kotzé, A.; Jansen, R.; Brettschneider, H.; Dalton, D. L. (2014). „The complete mitochondrial genome of Temminck's ground pangolin (Smutsia temminckii; Smuts, 1832) and phylogenetic position of the Pholidota (Weber, 1904)”. Gene. 551 (1): 49—54. PMID 25158133. doi:10.1016/j.gene.2014.08.040. 
  28. ^ du Toit, Z.; du Plessis, M.; Dalton, D. L.; Jansen, R.; Paul Grobler, J.; Kotzé, A. (2017). „Mitochondrial genomes of African pangolins and insights into evolutionary patterns and phylogeny of the family Manidae”. BMC Genomics. 18 (1): 746. PMC 5609056Slobodan pristup. PMID 28934931. doi:10.1186/s12864-017-4140-5Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Schlitter, D. A. (2005). "Order Pholidota". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). Johns Hopkins University Press. str. 530—531. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  • Mahmood, J.; Hussain, K. (2013). „Plant species association, burrow characteristics and the diet of the Indian Pangolin, Manis crassicaudata, in the Potohar Plateau, Pakistan”. Pakistan Journal of Zoology. 45 (6): 1533—1539. 
  • Mahmood, H.; Irshad, A.; Nadeem (2012). „Illegal Mass Killing of Indian Pangolin”. Pakistan Journal of Zoology. 44 (5): 1457—1461. 
  • Mahmood; Irshad; Hussain (2014). „Habitat preference and population estimates of Indian pangolin”. Russian Journal of Ecology. 45 (1): 70—75. S2CID 255006898. doi:10.1134/s1067413614010081. 
  • Mohapatra, R. K.; Panda, S. (2013). „Behavioural sampling techniques and activity pattern of Indian Pangolin Manis crassicaudata (Mammalia: Manidae) in captivity”. Journal of Threatened Taxa. 5 (17): 5247—5255. doi:10.11609/jott.o3423.5247-55Slobodan pristup. 
  • „Husbandry, behaviour and conservation breeding of Indian pangolin” (PDF). Folia Zoologica. [mrtva veza]
  • Mohapatra, R. K.; Panda, S. (2014). „Behavioural Descriptions of Indian Pangolins (Manis crassicaudata) in captivity”. International Journal of Zoology. 2014: 1—7. doi:10.1155/2014/795062Slobodan pristup. 
  • Jarvis, C. (1965). „Mammals breed in captivity”. International Zoological Yearbook. 5: 330—349. 
  • Ogelvie, P.W.; Bridgwater, D.D. (1967). „Notes on breeding of an Indian pangolin at Oklahoma Zoo”. International Zoological Yearbook. 7: 116—118. doi:10.1111/j.1748-1090.1967.tb00341.x. 
  • Acharjyo, L.N.; Misra, R. (1972). „Birth of Indian pangolin (Manis crassicaudata) in captivity”. Journal of the Bombay Natural History Society. 69: 174—175. 
  • Acharjyo, L.N.; Mohapatra, S. (1978). „A note on breeding and longevity of Indian pangolin (Manis crassicaudata) in captivity”. Journal of the Bombay Natural History Society. 75: 921—922. 
  • Mohapatra, R. K.; Panda, S. (2014). „Husbandry, behaviour and conservation breeding of Indian pangolin”. Folia Zoologica. 63 (2): 73—80. S2CID 90202869. doi:10.25225/fozo.v63.i2.a4.2014.