Ahmed II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ahmed II
Ahmed II na portretu iz 1815. koji je izradio Džon Jang
Lični podaci
Puno imeAhmed od Ibrahima
Datum rođenja(1643-02-25)25. februar 1643.
Mesto rođenjaIstanbul, Osmansko carstvo
Datum smrti6. februar 1695.(1695-02-06) (51 god.)
Mesto smrtiJedrene, Osmansko carstvo
Porodica
SupružnikSultanija Rabija
RoditeljiIbrahim I
Sultanija Hatidže Muazez
DinastijaOsmanska dinastija
21. Sultan Osmanskog carstva
Period16911695.
PrethodnikSulejman II
NaslednikMustafa II

Ahmed II (tur. II. Ahmet; 25. februar 16436. februar 1695), turski sultan 1691—1695. Došao je na vlast 1691. godine, kada je imao 49 godina. Govorio je arapski i persijski jezik. Bio je sin sultana Ibrahima i sultanije Hatidže Muazez. Nasledio je brata Sulejmana II.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Sultan Ahmed II (1691-1695)

Tokom svoje kratke vladavine najviše pažnje je posvetio ratovanju protiv Austrije, spoljnoj politici, kao i ekonomskim problemima. Najvažnije su bile poreske reforme i doživotni poreski sistem- Malikane. Ahmedova vladavina praćena je strahovitim vojnim porazima u Mađarskom ratu 1683-1699, razornim požarima i pobunama koje su uništile centralnu vlast vlade nad provincijama. Ahmed se dosta oslanjao na Kopruluzade Fazil Mustafa- pašu. On je bio iz poznate Koprulu familije, koja je generacijama davala sposobne velike vezire. Mustafa je i sam bio jako sposoban vezir i vojni zapovednik. Kao i njegov otac pre njega, odredio je hapšenje i pogubljenje korumpiranih ljudi u državnom vrhu i postavio sebi odane ljude. Reformisao je mobilizaciju trupa. U oktobru 1690. godine povratio je Beograd, ključnu tvrđavu za upravljanje Savom i Dunavom, koja je bila u rukama Osmanlija od 1521. godine, a osvojena od strane Austrije 1688. godine.

Njegova pobeda vratila je nadu Osmanlijama da nakon mnogih vojnih poraza i masovnog gubitka teritorija ipak mogu da povrate sve ono što je izgubljeno. Međutim, taj uspeh bio je samo privremen. U avgustu 1691. godine Mustafa je pretrpeo stravičan poraz kod Slankamena. Poraz mu je naneo Ludvig fon Baden, komandant koji je izvojevao mnoge pobede protiv Osmanlija. Mnogi kažu da je to bila najkrvavija bitka u XVII veku. Ova bitka bila je, svakako, veoma pogubna za Osmanlije. Izgubili su 20 000 ljudi i velikog vezira. Time je Ahmed II izgubio svoj najsposobnijeg vojskovođu i vezira. Njegovom smrću izumrla je familija Koprulu, koja je skoro pola veka bila kamen temeljac Osmanske imperije.

Budući veliki veziri donosili su Osmanlijama samo poraze. U junu 1692. Austrija je osvojila Varad, sedište osmanskih beglerbegova još od 1660. godine. Iako su se Austrijanci borili sa Francuzima kod Rajne i slali svoju najbolju vojsku tamo, Turci ipak nisu uspeli da povrate izgubljene teritorije. Bilo je pokušaja da se povrati Varad 1694. godine, ali se sve završilo bezuspešno. Osmanlije su se odrekle Đula, teritorije koja je služila kao sandžak još od 1566. godine. Nakon gubitka Đule, jedina teritorija Osmanlija u Mađarskoj bila je teritorija uz Tisu i reku Maroš sa centrom u Temišvaru. Tri nedelje kasnije, 6. februara 1695. godine sultan Ahmed II je preminuo u Jedrenu, izmoren od bolesti i stresa.[traži se izvor]

Karakter[uredi | uredi izvor]

Sultan Ahmed II bio je veliki rodoljub i čovek sa izuzetnim osećajem za odgovornost. Čak i kada bi bio bolestan prisustvovao bi zasedanjima Divana i vodio ih najbolje što je mogao. Redovno je pozivao narod k sebi i pažljivo, pak veoma strpljivo, slušao njihove probeleme, te odmah izdavao naređenja da se oni reše. On je smatrao da je vladar sluga naroda, te da kao takav treba raditi u interesu svoga naroda.

Odluke je donosio nakon konsultacije sa najumnijim ljudima svoga vremena. Podsticao je rad zanatlija, koje je izuzetno cenio. Kaligrafija je u njegovo vreme bila na izuzetno visokom nivou, a čak je i sam sultan Ahmed II bio odličan kaligraf. On se takođe bavio i pisanjem poezije.

Sahranjen je pored svoga pretka, Sulejmana I Veličanstvenog.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Bio je oženjen Sultanijom Rabiom i sa njom je imao dva sina i ćerku:

  • sultanija Asije (1694 - 1695):jedina ćerka sultanije Rabije. Umrla ubrzo nakon rođenja
  • princ Selim (1492 - 1493):sin sultanije Rabije. Umro ubrzo nakon rođenja od bolesti.
  • princ Ibrahim (1492 - 04.05.1714): brat blizanac princa Selima. Bio je imenovan naslednikom u avgustu 1703. Pričalo se da je otrovan. Iza sebe je imao samo jednu ćerku:
    • sultanija Fahrije (1708-1748)

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Ibrahim I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Ahmed II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Hatice Muazzez
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


turski sultan
16911695.