Pređi na sadržaj

Benazepril

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Benazepril
IUPAC ime
2-[(3S)-3[(2S)-1-ethoxy-1-oxo-4-phenylbutan-2-yl]amino 2-oxo-2,3,4,5-tetrahydro-1H-1-benzazepin-1-yl]acetic acid
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • D
Način primeneOralno
Pravni status
Pravni status
  • ℞ (Samo na recepat)
Farmakokinetički podaci
Vezivanje proteina96.7%
MetabolizamHepatički glukuronidacija
Poluvreme eliminacije10-11 časova
IzlučivanjeRenalno i bilijarno
Identifikatori
CAS broj86541-75-5 DaY
ATC kodC09AA07 (WHO)
PubChemCID 5362124
DrugBankAPRD00063
ChemSpider4514935
Hemijski podaci
FormulaC24H28N2O5
Molarna masa424.49 g/mol
  • O=C(OCC)[C@@H](N[C@@H]2C(=O)N(c1ccccc1CC2)CC(=O)O)CCc3ccccc3

Benazepril (Lotensin) je medikament koji se koristi za liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzije), kongestivnog srčanog udara i hronične insuficijencije bubrega.[1]

Djelovanje[uredi | uredi izvor]

Nakon cijepanja estarske grupe jedinjenja u jetri, benazepril se konvertuje u benazeprilat koji predstavlja direktni AKE inhibitor.[2][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Guyton, Arthur C.; Hall, John E. (1999). Medicinska fiziologija. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0778-2. 
  2. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 
  3. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arthur C. Guyton John E. Hall (1999). Medicinska fiziologija. Beograd: Savremena administracija. ISBN 638705999. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).