Boljare (Vlasotince)

Koordinate: 42° 58′ 17″ S; 22° 09′ 26″ I / 42.971333° S; 22.157333° I / 42.971333; 22.157333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Boljare
Boljare, put Vlasotince-Svođe
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaVlasotince
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1.004
Geografske karakteristike
Koordinate42° 58′ 17″ S; 22° 09′ 26″ I / 42.971333° S; 22.157333° I / 42.971333; 22.157333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina273 m
Boljare na karti Srbije
Boljare
Boljare
Boljare na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaVL
Boljare

Boljare je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.004 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 983 stanovnika).

Ovde se nalazi Zapis krst (Boljare).

Prošlost i legende[uredi | uredi izvor]

Po usmenim kazivanjima prvi naseljenici sela Boljare su prilikom naseljavanja zauzimali bolju zemlju, pa su prema takvim bogatim zemljoposednicima nazvani Boljari, a samo naselje prema toj legendi dobilo ime Boljare.

Turski gospodar Beg živeo je u svojoj kući uz potok. Njegov adjutant pitao ga je kako da se nazove ovo mesto - a gospodar Beg je rekao - ovo selo će da krstiš prema gospodaru, pa je njegov ađutant mesto krstio Boljare. Legenda je zapisana po kazivanjima Uroša Cekića (*1895).

Kada je 1879. godine popisan Vlasotinački srez, u mestu Boljare bilo je stanje: u 57 kuća živelo je 323 stanovnika, zapisano je 73 poreskih glava, a pismeno je bilo samo sedam muškaraca.[1]

Razvoj mesta[uredi | uredi izvor]

Selo je smešteno u zaravni sa desne strane reke Vlasine, na nekoliko kilometara uzvodno od Vlasotinca od koga ga razdvaja brdo Beli Kamen. Izloženo južnoj strani, pogodno je za život, pa je zato postalo i najnaseljenije mesto u XXI. veku gornjeg dela Povlasinja. Asfaltni put kroz selo povezuje ga sa Vlasotincem na jednoj i Svođem na drugoj strani. Selo je zbijenog tipa, elektrificirano, ima vodovod, telefon i kablovsku televiziju. U selu postoji mesna kancelarija opštine Vlasotince. Zadružni dom je objekat gde je nekada bio bioskop, a u kome su u prošlosti održavane priredbe i igranke, susreti sela i takmičenje pevača amatera. Od trgovine ima nekoliko prodavnica i cvećara, a od savremenih zanatskih radnji pojedine za popravku automobila, belu tehniku i drugo. U selu je nekada postojala potkivačka i kovačka radnja, a i stolarska, šnajderska i pinterska radnja. Danas su od tih klasičnih zanatlija samo ostali nazivi familija. Takođe postoji mlin koji drže kruševčani (Kruševica je selo u blizini). Selo ima benzisku pumpu.

1903. je Boljare imalo 15 kuća koje su do 1910. bile pokrivene slamom. Kasnije su razvoj i produkcija boljarske ćeremide doprineli da sve kuće imaju krov od ćeremide. Mnogi boljarci su bili i ćirimdžije.

Boljare je bilo mesto gde su se krčmila vina za planinski krompir. U razmeni za tri kilograma krompira se dobivao jedan litar vina po principu ja tebi krompir, ti meni vino. Vino se kasnije pilo na slavama i svadbama u planinskim selima vlasotinačkog i crnotravskog kraja.

U Boljaru klima pogoduje za razvoj vinogradarstva, voćarstva i stočarstva. Sade se i kukuruz i pšenica.

U selu postoji četvororazredna osnovna škola, a deca osmogodišnju osnovnu školu pohađaju u selu Kruševica, a neka u Vlasotincu. Pored škole postoji izgrađen kompleks -spomen obeležje- palim u ratovima i revolucijama za oslobođenje u Prvom i Drugom svetskom ratu. Nekada je tu postojalo drvo ispod čije hladovine su se odmarali putnici koji su u karavanima bilo sa konjima ili peške išli prema planinskim selima, a i danas postoji iz tog vremena česma sa vodom. Za vreme bivše Jugoslavije su se tu stovarali vagoni žutog kukuruza iz berbe u Banatu, s kojim se prehranjivao narod u ovom kraju na početku i sredinom XX. veka. Tu ispod Velikog drva-Miro spavalo se i snevalo o boljem životu. A postojala je i kafana kod kuće Ljube učitelja, gde se i noćilo. Boljare je jedno od retkih sela u Vlasotinačkoj opštini koje nema negativan prirodni priraštaj.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Boljare živi 774 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (37,3 kod muškaraca i 40,7 kod žena). U naselju ima 313 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,14.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 640
1953. 700
1961. 714
1971. 681
1981. 740
1991. 795 795
2002. 983 987
2011. 1.004
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
973 98,98%
Romi
  
7 0,71%
Crnogorci
  
2 0,20%
Makedonci
  
1 0,10%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Stanovništvo i genealogija[uredi | uredi izvor]

Po kazivanju učitelja Ljube Cvetkovića, rođenog boljarca, prvo se u selu Boljare naselilo sedam porodica sa Kosova, potomka kosovskih boljara - bogataša koji su na veliko posedovali zemlju. Po tome je verovatno i selo dobilo naziv Boljare.

Pre dva do tri veka familija Muslinci naseljena je i y selu Linovo kod Ljuberađe—Stojanović i Ilić, Garčinska poreklom iz Jastrebca -današnji Milenković i Mitić, Cekinci iz Brezovice, Gagričinska familija iz Jastrebca, Cvetkova, Stojkova, Dokinska, Pintarska i Mladenovska familija su sa Kosova.

Mnogi Boljarci žive u selu a rade u gradu (Vlasotincu). Po profesijama su među Boljarcima reprezentovani sudije, načelnici vlasotinačke policije (g. Kocić-zvani Dasa je jedan od poznatijih), direktori banaka u Vlasotincu, direktori fabrika, radnici, prosvetni radnici, inženjeri kao i sveštenici (poznat je iz starina pop Blagoje).

Sport[uredi | uredi izvor]

Nekada sedamdesetih i osamdesetih godina XX. veka Boljare je imalo fudbalski klub „Boljarac“, koji se takmičio u opštinskoj ligi. Ali su poznati lokalni fudbaler Cekić i njegov otac ipak igrali i za FK Vlasinu. Mladi košarkaši pretežno igraju za košarkaške klubove iz Vlasotinca. Fudbalsko igralište u Boljaru je poplavila reka Vlasina, a opštinska fudbalska liga više nepostoji. Na tom igralištu su igrane utakmice lokalnih fudbalskih klubova iz Crnatova i Manastirišta, dok nisu tamo napravljeni lokalni stadioni.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]