Boljare (Vlasotince)
Boljare | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Opština | Vlasotince |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1.004 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 58′ 17″ S; 22° 09′ 26″ I / 42.971333° S; 22.157333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 273 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | VL |
Boljare je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.004 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 983 stanovnika).
Ovde se nalazi Zapis krst (Boljare).
Prošlost i legende[uredi | uredi izvor]
Po usmenim kazivanjima prvi naseljenici sela Boljare su prilikom naseljavanja zauzimali bolju zemlju, pa su prema takvim bogatim zemljoposednicima nazvani Boljari, a samo naselje prema toj legendi dobilo ime Boljare.
Turski gospodar Beg živeo je u svojoj kući uz potok. Njegov adjutant pitao ga je kako da se nazove ovo mesto - a gospodar Beg je rekao - ovo selo će da krstiš prema gospodaru, pa je njegov ađutant mesto krstio Boljare. Legenda je zapisana po kazivanjima Uroša Cekića (*1895).
Kada je 1879. godine popisan Vlasotinački srez, u mestu Boljare bilo je stanje: u 57 kuća živelo je 323 stanovnika, zapisano je 73 poreskih glava, a pismeno je bilo samo sedam muškaraca.[1]
Razvoj mesta[uredi | uredi izvor]
Selo je smešteno u zaravni sa desne strane reke Vlasine, na nekoliko kilometara uzvodno od Vlasotinca od koga ga razdvaja brdo Beli Kamen. Izloženo južnoj strani, pogodno je za život, pa je zato postalo i najnaseljenije mesto u XXI. veku gornjeg dela Povlasinja. Asfaltni put kroz selo povezuje ga sa Vlasotincem na jednoj i Svođem na drugoj strani. Selo je zbijenog tipa, elektrificirano, ima vodovod, telefon i kablovsku televiziju. U selu postoji mesna kancelarija opštine Vlasotince. Zadružni dom je objekat gde je nekada bio bioskop, a u kome su u prošlosti održavane priredbe i igranke, susreti sela i takmičenje pevača amatera. Od trgovine ima nekoliko prodavnica i cvećara, a od savremenih zanatskih radnji pojedine za popravku automobila, belu tehniku i drugo. U selu je nekada postojala potkivačka i kovačka radnja, a i stolarska, šnajderska i pinterska radnja. Danas su od tih klasičnih zanatlija samo ostali nazivi familija. Takođe postoji mlin koji drže kruševčani (Kruševica je selo u blizini). Selo ima benzisku pumpu.
1903. je Boljare imalo 15 kuća koje su do 1910. bile pokrivene slamom. Kasnije su razvoj i produkcija boljarske ćeremide doprineli da sve kuće imaju krov od ćeremide. Mnogi boljarci su bili i ćirimdžije.
Boljare je bilo mesto gde su se krčmila vina za planinski krompir. U razmeni za tri kilograma krompira se dobivao jedan litar vina po principu ja tebi krompir, ti meni vino. Vino se kasnije pilo na slavama i svadbama u planinskim selima vlasotinačkog i crnotravskog kraja.
U Boljaru klima pogoduje za razvoj vinogradarstva, voćarstva i stočarstva. Sade se i kukuruz i pšenica.
U selu postoji četvororazredna osnovna škola, a deca osmogodišnju osnovnu školu pohađaju u selu Kruševica, a neka u Vlasotincu. Pored škole postoji izgrađen kompleks -spomen obeležje- palim u ratovima i revolucijama za oslobođenje u Prvom i Drugom svetskom ratu. Nekada je tu postojalo drvo ispod čije hladovine su se odmarali putnici koji su u karavanima bilo sa konjima ili peške išli prema planinskim selima, a i danas postoji iz tog vremena česma sa vodom. Za vreme bivše Jugoslavije su se tu stovarali vagoni žutog kukuruza iz berbe u Banatu, s kojim se prehranjivao narod u ovom kraju na početku i sredinom XX. veka. Tu ispod Velikog drva-Miro spavalo se i snevalo o boljem životu. A postojala je i kafana kod kuće Ljube učitelja, gde se i noćilo. Boljare je jedno od retkih sela u Vlasotinačkoj opštini koje nema negativan prirodni priraštaj.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Boljare živi 774 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (37,3 kod muškaraca i 40,7 kod žena). U naselju ima 313 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,14.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 1 | 1 | ||
80+ | 4 | 9 | ||
75—79 | 13 | 22 | ||
70—74 | 26 | 28 | ||
65—69 | 22 | 36 | ||
60—64 | 23 | 27 | ||
55—59 | 16 | 14 | ||
50—54 | 42 | 30 | ||
45—49 | 36 | 45 | ||
40—44 | 47 | 34 | ||
35—39 | 38 | 36 | ||
30—34 | 35 | 33 | ||
25—29 | 41 | 19 | ||
20—24 | 39 | 36 | ||
15—19 | 28 | 28 | ||
10—14 | 38 | 27 | ||
5—9 | 32 | 17 | ||
0—4 | 26 | 34 | ||
Prosek : | 37,3 | 40,7 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 411 | 104 | 281 | 22 | 4 | 0 |
Ženski | 398 | 46 | 282 | 64 | 5 | 1 |
UKUPNO | 809 | 150 | 563 | 86 | 9 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 222 | 10 | 0 | 0 | 51 |
Ženski | 55 | 6 | 0 | 0 | 24 |
UKUPNO | 277 | 16 | 0 | 0 | 75 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 6 | 75 | 13 | 3 | 8 |
Ženski | 1 | 0 | 14 | 1 | 1 |
UKUPNO | 7 | 75 | 27 | 4 | 9 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 6 | 9 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 2 | 2 | 4 |
UKUPNO | 0 | 0 | 8 | 11 | 5 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 2 | 0 | 0 | 38 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 2 | 0 | 0 | 38 |
Stanovništvo i genealogija[uredi | uredi izvor]
Po kazivanju učitelja Ljube Cvetkovića, rođenog boljarca, prvo se u selu Boljare naselilo sedam porodica sa Kosova, potomka kosovskih boljara - bogataša koji su na veliko posedovali zemlju. Po tome je verovatno i selo dobilo naziv Boljare.
Pre dva do tri veka familija Muslinci naseljena je i y selu Linovo kod Ljuberađe—Stojanović i Ilić, Garčinska poreklom iz Jastrebca -današnji Milenković i Mitić, Cekinci iz Brezovice, Gagričinska familija iz Jastrebca, Cvetkova, Stojkova, Dokinska, Pintarska i Mladenovska familija su sa Kosova.
Mnogi Boljarci žive u selu a rade u gradu (Vlasotincu). Po profesijama su među Boljarcima reprezentovani sudije, načelnici vlasotinačke policije (g. Kocić-zvani Dasa je jedan od poznatijih), direktori banaka u Vlasotincu, direktori fabrika, radnici, prosvetni radnici, inženjeri kao i sveštenici (poznat je iz starina pop Blagoje).
Sport[uredi | uredi izvor]
Nekada sedamdesetih i osamdesetih godina XX. veka Boljare je imalo fudbalski klub „Boljarac“, koji se takmičio u opštinskoj ligi. Ali su poznati lokalni fudbaler Cekić i njegov otac ipak igrali i za FK Vlasinu. Mladi košarkaši pretežno igraju za košarkaške klubove iz Vlasotinca. Fudbalsko igralište u Boljaru je poplavila reka Vlasina, a opštinska fudbalska liga više nepostoji. Na tom igralištu su igrane utakmice lokalnih fudbalskih klubova iz Crnatova i Manastirišta, dok nisu tamo napravljeni lokalni stadioni.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.