Bukovče (Jagodina)

Koordinate: 44° 00′ 14″ S; 21° 13′ 32″ I / 44.003833° S; 21.225666° I / 44.003833; 21.225666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bukovče
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPomoravski
GradJagodina
Stanovništvo
 — 2011.Rast 844
Geografske karakteristike
Koordinate44° 00′ 14″ S; 21° 13′ 32″ I / 44.003833° S; 21.225666° I / 44.003833; 21.225666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina122 m
Bukovče na karti Srbije
Bukovče
Bukovče
Bukovče na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj035
Registarska oznakaJA

Bukovče je naseljeno mesto grada Jagodine u Pomoravskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 844 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bukovče je jedno od najstarijih naselja ovog kraja, po postanku starije i od Jagodine. Priča se da je ime dobilo po mnogim bukvama, kojih je nekada tu bilo. Prvi naziv sela je bio " Bukovča". Prvi tragovi koji svedoče o ovome pronađeni su prilikom građenja drugog koloseka pruge Beograd-Niš. Tom prilikom su pronađeni predmeti (posude od gline) koji potiču iz doba takozvane Starčevačke civilizacije (5000.-3000. godine pre naše ere). Pronađeni predmeti čuvaju se u Zavičajnom muzeju u Jagodini. Putujući iz Beča za Carigrad i iz Carigrada za zapadnu Evropu mnogi putopisci toga doba (od Kosovskog boja pa do oslobođenja od turske vlasti) u svojim dnevnicima i putopisima beleže po koju rečenicu o Bukovču.

Prvi pisani trag o Bukovču beležimo još pre bitke na Kosovu. Dokument u kome se prvi put pominje je hrisovulja (povelja) kneza Lazara Hrebeljanovića iz 1381. godine. Ovom poveljom knez Lazar vrši dodelu dobara manastirima. Po toj povelji Bukovče i Ribnik ulaze u posed manastira Ravanice. Hrisovulja kneza Lazara se nalazi u Vrdniku. Da je Bukovče staro selo i da je bilo skoro u kontinuitetu naseljeno, pokazuje i mapa Carigradskog druma(1459-1683), na kojoj se vidi da je Bukovče naseljeno mesto, pored mnogih sela i mesta koja su iščezla. Takođe se zapaža da carigradski drum prolazi kroz Bukovče i to u dva pravca. Jedan krak ide Bukovče-Lanište-Lukovica(Donji Račnik), a drugi Bukovče-Batočina.

Turci Bukovče prvi put beleže u prvim svojim popisima iz 1476/78. godine. Po tom popisu u selu je zabeležena 31 kuća a prihod od sela je iznosio 1686 akči. U popisu iz 1516. godine beleži se 30 kuća, 6 neoženjenih i 1 udovica a prihod je iznosio 3803 akče. U kasnijim dokumentima i pisanim tragovima koje su ostavili putopisci toga vremena (1582.godina) pored Bukovča stoji reč mezra (napušteno naselje), što ide u prilog tvrdnji da je naselje više puta naseljavano i raseljavano. Ova tvrdnja je sasvim prihvatljiva s obzirom da se ne nalazi u popisima do kraja XVI veka. Godine 1717. austrijski kapetan Ešlevic je Bukovče na svojoj karti predstavio kao malu palanku plotom ograđenu.

Godine 1716. godine dolazi do Austrijsko - Turskog rata, pa su Jagodina i okolna sela od 1718. pa sve do 1738. godine pod Austrijskom vlašću. Veći deo stanovništva se povukao zajedno sa Turcima a potom se sa njima i vratio u naselja posle 20 godina austrijske vladavine. Prema dostupnim podacima današnji stanovnici su potomci porodica koje su naselile Bukovče u periodu između 1780.i 1860. godine.

Za vreme prvog srpskog ustanka 1804. godine marta meseca prilikom borbi oko Jagodine na Crvenom Brdu (iznad Bukovča) nalazili su se položaji srpske vojske.

Do Drugog srpskog ustanka Bukovče se nalazilo u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Bukovče ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadalo Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva. Nakon povratka kneza Miloša Obrenovića 1858 godine, posle Sveto-Andrejske skupštine, prvi kmet Bukovačke opštine (Bukovče i Ribnik), je bio Stojadin Stanojević-Carić. Kmetovi su tada imali izvršnu vlast i birani su kao najuticajniji i najpismeniji ljudi u selu. Takođe su bili i predsednici primiritelnih sudova u sporovima građana. Prva škola je bila u objektu koji je privatno vlasništvo meštana, a počela je sa radom 1927 godine. Prve godine je imala 52 upisanih đaka. Prvi učitelj u četvorogodišnjoj školi bio je Manojlović Milivoje. Interesantno je da škola 1930 godine, imala 110 đaka. Kasnije, današnja (objekat) škola je izgrađena sredstvima meštana Bukovča i Ribnika 1938 godine. U novootvorenom objektu, prvi ućitelj je bio, Đaković Dušan. Selo ima veliku obradivu površinu i meštani su se uglavnom bavili poljoprivredom. Zanimljivo je i to da je 1867 godine ovo selo imalo 41 domaćinstvo i preko 170 grla krupne stoke( sitne oko 600 kom.), dok danas ima oko 260 domaćinstava i desetostruko manji broj krupne stoke.

Seoska slava je Mali Spasovdan, a zavetine: prvi petak po Božiću (za zdravlje živine) i Blagovesti (za zdravlje stoke). Groblje je na severnoj strani, na sredokraći između sela Ribnika i ovog sela.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bukovče živi 604 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,1 godina (39,5 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 240 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 509
1953. 543
1961. 567
1971. 600
1981. 654
1991. 790 754
2002. 750 816
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[3]
Srbi
  
741 98,8%
Bugari
  
4 0,53%
Hrvati
  
1 0,13%
Ukrajinci
  
1 0,13%
Mađari
  
1 0,13%
Jugosloveni
  
1 0,13%
nepoznato
  
1 0,13%
Bukovče u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 21 22 22 21 23 23 24 24 23 24 24 24
Poreske glave* - 30 22 23 25 26 26 21 21 21 22 23
Aračke glave** 41 48 46 48 50 51 55 62 61 61 66 67
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]