Vladimir Kren

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Kren
Datum rođenja(1903-12-08)8. decembar 1903.
Mesto rođenjaVaškaAustrougarska
Datum smrti1948.(1948-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (44/45 god.)
Mesto smrtiZagrebFNRJ

Vladimir Kren (Vaška kod Slatine, 8. decembar 1903. — Zagreb, 1948) bio je hrvatski vojnik i političar i član ustaškog pokreta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vladimir Kren rođen je 8. decembra 1903. godine u mjestu Vaška kod Slatine. Vojnu akademiju je završio u Beogradu. Preko bratića Jure Vidaka održavao je kontakt sa Slavkom Kvaternikom i pristupio ustaškom pokretu u februaru 1941. godine. U Jugoslovenskom kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu imao je čin kapetana, sve dok nije prebjegao Nijemcima 1. aprila 1941. (po nekim izvorima 5. aprila). Sa sobom je odnio i planove jugoslovenskih aerodroma koje je predao Nijemcima. U novonastaloj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postao je pukovnik Hrvatskog domobranstva. Zapovjednik Zrakoplovstva NDH postao je 19. aprila 1941. i ubrzo je unaprijeđen u čin generala. Penzionisan je na vlastiti zahtjev 13. septembra 1943. godine, ali ga je Ante Pavelić istovremeno postavio za pukovnika Poglavnikovog tjelesnog zdruga. Pozvan je nazad na dužnost u junu 1944. godine. Znao je za zavjeru Lorković—Vokić i upoznao je Antu Vokića sa pojedinim oficirima Zrakoplovstva. Služio je u Zrakoplovstvu NDH do sloma NDH u maju 1945. godine. Nakon sloma, prebjegao je u Austriju, a zatim u Italiju. Godine 1947. Britanci su ga uhapsili u Đenovi i izručili vlastima u Jugoslaviji. Okružni sud u Zagrebu ga je 22. oktobra 1948. godine osudio na smrt.[1]

U aprilu 2010. Krenova unuka Jasna Mieržvinski je Zagrebačkom županijskom sudu podnijela zahtjev za reviziju presude, smatrajući da su Krenu kršena međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva. Sud je 2011. godine zahtjev za reviziju proglasio neosnovanim i odbacio je.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dizdar et al. 1997, str. 207—208.
  2. ^ Jakelić, Ivana (18. 5. 2015). „Nasljednici tražili reviziju za časnika NDH, sud ih odbio”. www.vecernji.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 28. 1. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]