Vojna akademija Univerziteta odbrane u Beogradu
| Vojna akademija Univerziteta odbrane u Beogradu | |
|---|---|
| Moto | Čast je naša imovina |
| Tip | državni |
| Osnivanje | 18. mart 1850. |
| Afilijacija | Univerzitet odbrane u Beogradu |
| Dekan | General-major Željko Furundžić |
| Lokacija | Beograd, Srbija |
Vojna akademija je visokoškolska obrazovna i naučna ustanova i glavni je nosilac obrazovnih aktivnosti za potrebe Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Osnovna namena je školovanje novih i usavršavanje već postojećih kadrova za službu u Vojsci Srbije.[1]
Knez Aleksandar Karađorđević odobrio Projekat ustrojenja artiljerijske škole. Reorganizacijom artiljerijske škole 1880. godine stvorena je Vojna akademija sa Nižom i Višom školom. Do Drugog svetskog rata taj datum je obeležavan kao praznik vojnih škola. Danas je 18. mart Dan Vojne akademije.[2]
Istorija Vojne akademije
[uredi | uredi izvor]

Artiljerijska škola
[uredi | uredi izvor]Od sticanja autonomnog statusa, 1830. godine, u Kneževini Srbiji je bilo više pokušaja da se osnuje visoka vojna škola. U decembru 1837. godine počela je sa radom Vojna akademija, ali je ova škola već posle šest meseci prestala sa radom. Nekoliko godina kasnije Ilija Garašanin, koji je bio zadužen za Garnizonu vojsku, predložio je da se osnuje Artiljerijska škola i na taj način unapredi vojna sprema Kneževine Srbije. Državni Savet usvojio je taj predlog, a knez Aleksandar Karađorđević ga je odobrio 18. marta 1850. godine. Projekat za formiranje škole izradio je František-Franja Zah, koji je postao i njen prvi upravnik. Artiljerijska škola je prva vojna visokoškolska ustanova u Srbiji, čije tradicije danas nastavlja Vojna akademija u Beogradu. Shodno tome, 18. mart se danas svečano obeležava kao Dan Vojne akademije.
Vojna akademija
[uredi | uredi izvor]Posle srpsko-turskih ratova 1876―1878. godine Kneževina Srbija je na Berlinskom kongresu, 1878. godine, međunarodno priznata kao nezavisna i suverena država. Iskustva iz rata i uvećanje državne teritorije nametali su potrebu da se Artiljerijska škola reorganizuje. Ministar vojni, generalštabni potpukovnik Jovan Mišković, odredio je komisiju koja je izradila Projekt Zakona o ustrojstvu Vojne akademije. Narodna skupština je usvojila Zakon o ustrojstvu Vojne akademije, a knez Milan Obrenović ga je potvrdio 30. januara 1880. godine. Vojna akademija radila je neprekidno sve do Balkanskih ratova, 1912. godine. Rad Akademije prekinut je i tokom Prvog svetskog rata, a zatim nastavljen između dva svetska rata. Izbijanjem Aprilskog rata 1941. godine prestala je sa radom Vojna akademija Kraljevine Jugoslavije.
U toku Drugog svetskog rata, odlukom Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od 21. novembra 1944. godine, osnovana je Vojna akademija Demokratske Federativne Jugoslavije. Dvogodišnje školovanje počelo je februara 1945. godine. Naređenjem Generalštaba Jugoslovenske armije od 31. jula 1945. godine, Vojna akademija je rasformirana kao opštevojna akademija i odlučeno je da pitomci nastave školovanje u posebnim Vojnim učilištima po rodovima. Do septembra 1945. godine formirana su Vojna učilišta, a nastava u njima otpočela je novembra 1945. godine. U 15 Vojnih učilišta, raspoređenih na čitavoj teritoriji Demokratske Federativne Jugoslavije, školovanje je trajalo od 14 meseci do dve godine. Tradiciju Vojne akademije nastavilo je Pešadijsko vojno učilište.
Školovanje u Vojnoj akademiji KoV je, 1966. godine, produženo sa tri na četiri godine. Uporedo sa Vojnom akademijom KoV, razvijale su se i ostale vojne akademije vidova, rodova i službi (locirane u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Splitu itd.). Vojna akademija JNA je postojala u periodu od 1951. do 1992. godine. Sedište je bilo u Beogradu, a sarađivala je sa vojnom akademijom JNA iz Zagreba, sa vojnom gimnazijom, sa vazduhoplovnom gimnazijom i sa vojnom školom iz Mostara. Vojna akademija je obučavala vojnike rodova:pešadije i artiljerije. Do izbijanja građanskog rata na prostoru bivše SFRJ vojne akademije su radile bez većih promena u organizaciji.
Posle raspada SFRJ, Vojna akademija KoV je preimenovana u Vojnu akademiju Vojske Jugoslavije koja je radila u Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Od 1992. godine u Vojnoj akademiji Vojske Jugoslavije školovani su oficiri rodova, a u Vojnotehničkoj akademiji Vojske Jugoslavije oficiri službi.
Jedinstvena Vojna akademija, namenjena školovanju oficira svih rodova i službi, formirana je 2006. godine.
Osnovne akademske studije
[uredi | uredi izvor]Sadržaji studijskih programa koncipirani su tako da obezbede budućim oficirima potreban stepen znanja i veština za uspešno komandovanje jedinicama rodova – službi i eksploataciju i održavanje sredstava ratne tehnike u okviru misija i zadataka Vojske Srbije. Plan osnovnih akademskih studija obuhvata niz obaveznih i izbornih predmeta.
Studijski programi po svojoj strukturi imaju karakter interdisciplinarnih studija u poljima društveno-humanističkih i tehničko-tehnoloških nauka. Studijski program Kopnena vojska ima težište na društveno-humanističkim naukama, a ostali studijski programi na tehničko-tehnološkim naukama. Obavezni predmeti obuhvataju one oblasti koje su neophodne za razumevanje osnovnih teorijskih postavki i sistema znanja na kojima se zasniva savremeni profil profesionalnog oficira. Prve dve godine školovanja identične su za sve kadete, a nakon toga oni se opredeljuju za jedan od sedam izbornih područja ― modula. Ukupan broj ESPB koje student treba da ostvari da bi završio ovaj stepen studija je 240. Osim diplome, kadetu se izdaje i Dodatak diplomi koji označava kompetencije kadeta za profesionalnog oficira u određenom rodu i službi Vojske Srbije, kao i za diplomiranog oficira.
Osnovne akademske studije realizuju se kroz šest studijskih programa:
- Kopnena vojska,
- Vojnomašinsko inženjerstvo,
- Vojnoelektronsko inženjerstvo,
- Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite,
- Vojnosaobraćajno inženjerstvo
- Vojno vazduhoplovstvo,
- Protivvazduhoplovna odbrana i
- Ekonomija odbrane.
Kopnena vojska
[uredi | uredi izvor]
Studijski program Kopnena vojska proizlazi iz potreba Ministarstva odbrane Republike Srbije u oblasti obrazovanja oficira rodova i službi Vojske Srbije. Cilj ovog studijskog programa je usvajanje akademskih znanja i veština i postizanje kompetencija neophodnih za obavljanje početnih oficirskih dužnosti u rodu, nivoa komandira voda, u skladu sa misijama i zadacima Vojske Srbije.
Struktura studija obuhvata niz obaveznih i izbornih predmeta. Obavezni predmeti obuhvataju one oblasti koje su neophodne za razumevanje osnovnih teorijskih postavki i sistema znanja na kojima se zasniva i savremeni profil profesionalnog oficira, kao što su predmeti iz nauka odbrane, nauka bezbednosti, društveno - humanističkih, prirodno – matematičkih i tehničko- tehnoloških nauka.
Prve dve godine školovanja identične su za sve kadete a nakon toga oni se opredeljuju za jedan od šest izbornih područja - modula, i to:
- Pešadija,
- Oklopne jedinice,
- Artiljerija,
- Inžinjerija,
- Rečne jedinice i
- Geodezija.
Kadet stiče diplomu diplomiranog oficira i Dodatak diplomi koji označava kompetencije kadeta za profesionalnog oficira u određenom rodu Vojske Srbije.[3]
Vojnomašinsko inženjerstvo
[uredi | uredi izvor]
Svrha studijskog programa Vojnomašinsko inženjerstvo je obrazovanje kadeta Vojne akademije za poziv oficira Tehničke službe i za diplomiranog inženjera mašinstva. Ishod procesa učenja su znanja, veštine i kompetencije koje kadetima omogućuju rešavanje problema koji se javljaju u praksi i istraživanju, uz korišćenje stručne literature i omogućavanje nastavka školovanja na master akademskim i doktorskim studijama.
Izvođenjem ovog studijskog programa, budući oficiri-diplomirani inženjeri mašinstva biće osposobljeni za rešavanje osnovnih tehničko-tehnoloških problema na svojim početnim komandirskim ili referentskim dužnostima koje su u vezi sa razvojem, projektovanjem, ispitivanjem i tehnologijom održavanja i skladištenja sredstava naoružanja, vazduhoplova, motornih vozila i vojne opreme u okviru misija i zadataka Vojske Srbije. U prve dve godine školovanja preovladavaju opšteobrazovni i teorijsko-metodološki predmeti, dok se u trećoj i četvrtoj godini realizuju pretežno naučnostručni i stručno-aplikativni predmeti. Obavezni i izborni predmeti definisani su na osnovu dominantnih identifikovanih problema koji se javljaju od momenta projektovanja, konstrukcije i izrade, preko čuvanja, održavanja i eksploatacije različitih mašinskih sistema primenjenih u Vojsci Srbije.
Shodno tome, studijski program Vojnomašinsko inženjerstvo realizuje se za potrebe različitih specijalnosti u okviru Tehničke službe i to:
- Naoružanje KoV,
- Motorna vozila,
- Vazduhoplovi i vazduhoplovni motori i
- Vazduhoplovno naoružanje.
Kadet stiče diplomu inženjera mašinstva i Dodatak diplomi koji označava kompetencije oficira Tehničke službe, odgovarajuće specijalnosti.[4]
Vojnoelektronsko inženjerstvo
[uredi | uredi izvor]
Vojnoelektronsko inženjerstvo je studijski program namenjen za obrazovanje kadeta Vojne akademije za poziv oficira roda Artiljerijsko- raketne jedinice za protivvazduhoplovna dejstva, roda jedinica za elektronska dejstva, službe Telekomunikacije, Tehničke službe, Informatičke službe i službe Vazdušnog osmatranja i javljanja u skladu sa misijama i zadacima Vojske Srbije. Realizacijom ovog studijskog programa, budući oficiri biće osposobljeni za rešavanje osnovnih tehničko - tehnoloških problema na svojim početnim dužnostima, koji su u vezi sa eksploatacijom i održavanjem vojnih elektronskih sistema i sredstava na upotrebi u Vojsci Srbije.
Izborna područja - moduli su:
- Artiljerijsko-raketne jedinice za protivvazduhoplovna dejstva,
- Jedinice za elektronska dejstva,
- Telekomunikacije,
- Tehnička služba,
- Informatička služba i
- Vazdušno osmatranje i javljanje
Kadet stiče diplomu inženjera elektrotehnike i računarstva. Osim diplome, kadetu se izdaje i Dodatak diplomi, koji označava kompetencije kadeta za profesionalnog oficira roda za Artiljerijsko-raketnih jedinica za protivvazduhoplovna dejstva, roda jedinica za elektronska dejstva, službe Telekomunikacija, Tehničke službe, Informatičke službe i službe Vazdušnog osmatranja i javljanja, odnosno diplomiranog inženjera elektrotehnike i računarstva.[5]
Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite
[uredi | uredi izvor]
Svrha studijskog programa osnovnih akademskih studija Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite (TIMZ) je obrazovanje kadeta Vojne akademije je obrazovanje kadeta Vojne akademije za poziv oficira Vojske Srbije: Tehnička služba, specijalnost Ubojna sredstva (UbS), Tehnička služba, specijalnost Pogon i zaštita (PiZ) i Atomsko – biološko - hemijska služba (ABHSl).
Pored toga, studijski program omogućava i školovanje studenata za diplomirane inženjere tehnologije u ustanovama i preduzećima za razvoj, ispitivanje ili proizvodnju eksplozivnih materija i ubojnih sredstava, pogonskih sredstava i ostalih materijala za odbrambene namene. Razlike u potrebnim znanjima vojnih i civilnih lica obezbeđen je odgovarajućim izbornim predmetima, koji se slušaju u prvoj, drugoj i trećoj godini školovanja.
Deo laboratorijskih vežbi iz pojedinih naučno-stručnih predmeta realizuje na Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu.
Kadet stiče diplomu inženjera tehnologije i Dodatak diplomi koji označava kompetencije kadeta za profesionalnog oficira za Tehničku službu (specijalnost – ubojna sredstva), Tehničku službu, specijalnost Pogon i zaštita (PiZ) i Atomsko – biološku - hemijsku službu (ABHSl).[6]
Vojnosaobraćajno inženjerstvo
[uredi | uredi izvor]Na osnovu potreba Vojske Srbije za obrazovanjem oficira saobraćajne službe, koji će odgovoriti potrebama jedinica i ustanova Vojske Srbije i Ministarstva odbrane, razvijen je studijski program Vojno saobraćajno inženjerstvo.
Svrha studijskog programa Vojno saobraćajno inženjerstvo je obrazovanje kadeta za poziv profesionalnog oficira saobraćajne službe u Vojsci Srbije, odnosno studenata za poslove diplomiranog inženjera saobraćaja u sistemu odbrane ili civilstvu.
Cilj studijskog programa Logistika odbrane je sticanje kompetencija i akademskih znanja i veština iz naučne oblasti saobraćajnog inženjersta, u polju tehničko-tehnoloških nauka.
Obavezni i izborni predmeti su definisani na osnovu radnih profila, odnosno zahteva radnih mesta – dužnosti oficira saobraćajne službe u Vojsci Srbije i na osnovu dominantnih identifikovanih problema koji se javljaju u oblasti upravljanja, organizacije i tehnologije rada u saobraćajno - transportnim procesima u domenu odbrane.
Kadet stiče zvanje diplomiranog inženjera saobraćaja i Dodatak diplomi koji označava njegove kompetencije za obavljanje poslova/dužnosti profesionalnog oficira saobraćajne službe Vojske Srbije.[7]
Vojno vazduhoplovstvo
[uredi | uredi izvor]
Svrha studijskog programa vojno vazduhoplovstvo je obrazovanje kadeta Vojne akademije za poziv oficira roda avijacije – pilot aviona ili pilot helikoptera, kao i za diplomiranog inženjera mašinstva.
Realizacijom ovog studijskog programa, budući oficiri roda avijacije – piloti aviona i piloti helikoptera se osposobljavaju za rad na početnim dužnostima - pilot u avijacijskom- helikopterskom odeljenju.
Osim za oficira roda avijacije, ovaj studijski program osposobljava kadete i za diplomirane inženjere mašinstva.
Osnovne akademske studije na ovom studijskom programu traju četiri godine – osam semestara. Školska godina počinje 1. oktobra i traje do 30. septembra naredne godine. U prve dve godine školovanja preovlađuju opšteobrazovni i teorijsko-metodološki predmeti, u trećoj naučno-stručni, dok se u trećoj i četvrtoj godini nastavne grupe razlikuju slušanjem i polaganjem posebnih izbornih predmeta kroz koje kadeti, u saradnji sa nastavnicima, ispoljavaju i pokazuju svoje afinitete i orijentacije koje su se tokom prve tri godine studija profilisale kroz teoretske i praktične ispite i zdravstvene provere. Različitosti u sadržajima izbornih predmeta omogućuje kadetima osposobljavanje za jedan od dva modula: pilot aviona ili pilot helikoptera.
Obavezni predmeti, kao i izborni predmeti, definisani su na osnovu dominantnih zahteva koji se javljaju tokom izvršavanja misija i zadataka roda avijacije u Ratnom Vazduhoplovstvu i protivvazduhoplovnoj odbrani (RV i PVO).
Kadet stiče diplomu inženjera mašinstva i Dodatak diplomi koji označava kompetencije studenta za profesionalnog pilota vojnog vazduhoplovstva.[8]
Protivvazduhoplovna odbrana
[uredi | uredi izvor]Svrha studijskog programa PVO je obrazovanje kadeta Vojne akademije za poziv oficira roda ARJ za PVD i službe VOJ, a zvanje koje dobija je diplomirani oficir VS.
Osnovne akademske studije na ovom studijskom programu traju četiri godine – osam semestara. U prve dve godine školovanja preovlađuju opšteobrazovni i teorijsko-metodološki predmeti. U trećoj godini kadeti se opredeljuju sa rod ARJ za PVD ili službu VOJ dok se u četvrtoj godini nastavne grupe razlikuju slušanjem i polaganjem posebnih izbornih predmeta za specifično sretstvo ratne tehnike u okviru roda i službe. Različitosti u sadržajima izbornih predmeta omogućuje kadetima osposobljavanje za jedan od pet specijalnosti u okviru roda ARJ za PVD (Pasars, KUB, NEVA, Pancir i FK-3) i dve specijalnosti u okviru službe VOJ (Radarsko-računarska i Oficir za navođenje lovačke avijacije).
Obavezni predmeti, kao i izborni predmeti, definisani su na osnovu dominantnih zahteva koji se javljaju tokom izvršavanja misija i zadataka roda ARJ za PVD i službe VOJ u Ratnom Vazduhoplovstvu i protivvazduhoplovnoj odbrani (RV i PVO).[9]
Ekonomija odbrane
[uredi | uredi izvor]
Svrha studijskog programa Ekonomija odbrane je obrazovanje kadeta/studenta Vojne akademije za poziv oficira intendantske i finansijske službe. Ovaj studijski program je u skladu sa ciljevima i zadacima obrazovanja u Vojnoj akademiji, odnosno sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja budućih oficira rodova i službi u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije.
U vezi sa tim cilj programa je da kadetima pruži neophodne kompetencije za obavljanje ekonomskih i organizacionih poslova u jedinicama Vojske Srbije i sticanje neophodnih funkcionalnih znanja o načinu rada i strukturi poslovnih organizacija kako bi na adekvatan način mogli da obavljaju složenije poslove unutar vojne organizacije, kao i da koordiniraju i upravljaju pribavljanjem i raspoređivanjem novčanih sredstava.
Realizacijom ovog studijskog programa, budući oficiri intendantske i finansijske službe obrazuju se za rad na početnim dužnostima u okviru specijalnosti i roda, odnosno službe. Studijski program kadet/studente, odnosno studente obrazuje, kako za oficirski poziv u skladu sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja u Vojnoj akademiji, tako i za diplomirane ekonomiste. Budući oficiri biće osposobljeni za rešavanje osnovnih ekonomskih i finansijskih problema na svojim početnim dužnostima koji su u vezi sa materijalnim i finansijskim poslovanjem i poslovima materijalnog i finansijskog obezbeđenja u miru i ratu.
U prve dve godine školovanja preovladavaju opšteobrazovni i teorijsko - metodološki predmeti, dok se u trećoj i četvrtoj godini specijalnosti razlikuju po tome što se slušaju i polažu posebni izborni predmeti. Različitosti u sadržajima izbornih predmeta omogućuju studentima sticanje detaljnijih znanja iz obrazovnih profila vezanih za određenu službu. Obavezni predmeti, kao i izborni predmeti, definisani su na osnovu dominantnih oblasti planiranja i organizacije finansija i materijalnih sredstava u sistemu odbrane i organizacije intendantskog obezbeđenja u sistemu odbrane.
Kadet stiče diplomu diplomiranog ekonomiste i Dodatak diplomi koji označava kompetencije kadeta za profesionalnog oficira u određenoj službi Vojske Srbije.[10]
Master akademske studije
[uredi | uredi izvor]Master akademske studije obezbeđuju proširivanje znanja stečenih na osnovnim akademskim studijama i sticanje kompetencija za obavljanje viših dužnosti u svom rodu – službi, kao i za obavljanja poslova master oficira, master inženjera, master menadžera, master analitičara zaštite životne sredine i master ekonomiste.
Studije traju jednu godinu ili dva semestra, čime se ostvaruje 60 ESPB.
Master akademske studije realizuju se u sedam studijskih programa:
- Vojne nauke,
- Vojnoelektronsko inženjerstvo i odbrana u sajber prostoru,
- Vojnomašinsko inženjerstvo,
- Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite,
- Upravljanje rizicima u slučaju prirodnih katastrofa i
- Ekonomija odbrane.[11]
Vojne nauke
[uredi | uredi izvor]Studijski program Vojne nauke ima sve elemente programa master akademskih studija, koji su propisani zakonom i standardima i predstavlja nastavak studijskog programa Kopnene vojske osnovnih akademskih studija. Po svojoj strukturi, u skladu sa Pravilnikom o listi stručnih, akademskih i naučnih naziva, ima karakter akademskih studija u polju društveno-humanističkih nauka u oblasti Vojne nauke.
Ishod procesa učenja su znanja, veštine i kompetencije, koje omogućavaju master oficirima primenu stečenog znanja za rešavanje interdisciplinarnih i složenijih problema sa kojima se susreću u praksi i istraživanju iz sistema odbrane i drugih organizacionih problema, uz kritičko korišćenje stručne literature. Završetak studija omogućava nastavak školovanja na doktorskim studijama.
Vojne nauke je studijski program koji proizlazi iz potreba resora Ministarstva odbrane Republike Srbije i Vojske Srbije u oblasti obrazovanja. Svrha ovog studijskog programa je obrazovanje oficira i sticanje zvanja master oficira, kao i uslov za nastavak školovanja na doktorskim studijama. Ovaj studijski program je u potpunom skladu sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja u Vojnoj akademiji, odnosno sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja oficira u Vojsci Srbije i Ministarstva odbrane.
Master akademske studije Vojne nauke izvode se tokom jedne akademske godine (dva semestra). Ukupan broj ESPB koje student treba da skupi da bi završio ovaj stepen studija je 60.[12]
Vojnoelektronsko inženjerstvo i odbrana u sajber prostoru
[uredi | uredi izvor]Studijski program Vojnoelektronsko inženjerstvo i odbrana u sajber prostoru ima sve elemente programa master akademskih studija, koji su propisani zakonom i standardima i predstavlja nastavak studijskog programa osnovnih akademskih studija Vojnoelektronsko inženjerstvo. Po svojoj strukturi, u skladu sa Pravilnikom o listi stručnih, akademskih i naučnih naziva, ima karakter akademskih studija u polju tehničko-tehnoloških nauka.
Ishod procesa učenja su znanja, veštine i kompetencije, koje omogućavaju primenu stečenog znanja za rešavanje interdisciplinarnih i složenijih problema sa kojima se susreću u praksi i istraživanju iz navedenih oblasti, uz kritičko korišćenje stručne literature. Ishod studija je u vezi sa užim oblastima telekomunikacija, radarskih sistema, raketnih sistema, odnosno informacionih sistema. Završetak studija omogućava nastavak školovanja na doktorskim studijama.
Master akademske studije izvode se tokom jedne akademske godine (dva semestra). Ukupan broj ESPB koje student treba da skupi da bi završio ovaj stepen studija je 60.
Nastava je koncipirana kroz teorijske i praktično-primenjene oblike nastave, koji se realizuju u okviru određenih predmeta. Osim toga, studijski program obuhvata i studijski istraživački rad.
Nakon odslušanih svih predavanja pristupa se izradi master rada. Teme za master rad studenti biraju od ponuđenih tema najkasnije do kraja prvog semestra školovanja. Odbrana master radova vrši se nakon položenih svih ispita.[13]
Vojnomašinsko inženjerstvo
[uredi | uredi izvor]Svrha studijskog programa master akademskih studija Vojnomašinskog inženjerstva, je osposobljavanje oficira Tehničke službe odgovarajuće specijalnosti za rešavanje problema u okviru svoje službe u skladu sa misijama i zadacima Vojske Srbije. Ovaj studijski program je u potpunom skladu sa ciljevima i zadacima obrazovanja u Vojnoj akademiji, odnosno sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja oficira rodova i službi Vojske Srbije.
Realizacijom ovog studijskog programa, oficiri Tehničke službe odgovarajuće specijalnosti dopunjuju znanja stečena na osnovnim akademskim studijama i osposobljavaju se za rad na početnim i neposredno višim dužnostima u okviru specijalnosti i službe.
Studijski program obrazuje oficire i studente, kako za oficirski poziv tako i za master inženjere mašinstva odgovarajuće specijalnosti, a u skladu sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja u Vojnoj akademiji.
Master inženjeri mašinstva biće osposobljeni za rešavanje složenijih tehničko-tehnoloških problema na početnim i neposredno višim dužnostima koji su u vezi sa tehnologijom i organizacijom održavanja, kao i razvoja, projektovanja i ispitivanja naoružanja, borbenih i neborbenih vozila, vazduhoplova i vazduhoplovnih motora u miru i ratu.
Master akademske studije izvode se tokom jedne akademske godine (dva semestra). Ukupan broj ESPB koje student treba da skupi da bi završio ovaj stepen studija je 60.[14]
Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite
[uredi | uredi izvor]Svrha studijskog programa master akademskih studija Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite je osposobljavanje oficira ABH službe i Tehničke službe specijalnosti Ubojna sredstva i Pogon i zaštita, odnosno diplomiranih inženjera tehnologije, za rešavanje složenih problema tokom različitih radova sa eksplozivnim materijama, ubojnim sredstvima, pogonskim sredstvima, materijalima za odbrambene namene i ABH sredstvima.
Studijski program je usklađen sa ciljevima i zadacima obrazovanja u Vojnoj akademiji, odnosno sa opštim ciljevima i zadacima obrazovanja kadra u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije.
Studenti dopunjuju znanja stečena na osnovnim akademskim studijama i osposobljavaju se za rad na višim dužnostima profesionalnih oficira Tehničke ili ABH službe i master inženjera tehnologije u ustanovama i preduzećima za razvoj, ispitivanje ili proizvodnju eksplozivnih materija i ubojnih sredstava, pogonskih sredstava, sredstava ABH službe i ostalih materijala za odbrambene namene.
Struktura studijskog programa i sadržaji predmeta obezbeđuju naučnu i stručnu specijalizaciju u različitim područjima tehnološkog inženjerstva za odbrambene namene, kao što su istraživanje, razvoj, proizvodnja, kontrola kvaliteta i održavanje. U zavisnosti od cilja školovanja, izborom odgovarajućih izbornih predmeta studenti se odlučuju za područje svog školovanja:
- proizvodnja ubojnih sredstava,
- konstrukcija raketa,
- pogonske eksplozivne materije,
- proizvodnja eksplozivnih materija,
- pogonska sredstva,
- metalni materijali,
- nemetalni materijali,
- sredstva ABH službe.
Svi master inženjeri tehnologije biće osposobljeni za rešavanje složenih zadataka tokom istraživanja, razvoja i upotrebe određenih sredstava, kao i procenu rizika u cilju bezbednosti i zaštite na radu, zaštite od požara i eksplozije i zaštite životne sredine.
Sastavni deo studija su i dve stručne prakse, koje se realizuju u odgovarajućim ustanovama i jedinicama tehničke službe Ministarstva odbrane i Vojske Srbije ili preduzećima u Republici Srbiji.
Master akademske studije izvode se tokom jedne akademske godine (dva semestra). Ukupan broj ESPB koje student treba da skupi da bi završio ovaj stepen studija je 60.[15]
Upravljanje rizicima u slučaju prirodnih katastrofa
[uredi | uredi izvor]Studijski program Upravljanje rizicima u slučaju prirodnih katastrofa ima sve elemente programa master akademskih studija, koji su propisani zakonom i standardima za akreditaciju studijskih programa prvog i drugog nivoa visokog obrazovanja i predstavlja nastavak studijskog programa osnovnih akademskih studija. Po svojoj strukturi, u skladu sa Pravilnikom o listi stručnih, akademskih i naučnih naziva, ima karakter akademskih studija u polju društveno-humanističkih nauka u oblasti menadžment i biznis.
Master akademske studije Upravljanje rizicima u slučaju prirodnih katastrofa izvode se tokom jedne akademske godine (2 semestra). Ukupan broj bodova koje student treba da ostvari (sakupi) da bi završio ovaj stepen studija je 60 ESPB bodova.
Uslovi za upis na studijski program su završene osnovne akademske studije sa prosečnom ocenom studija ne manjom od 8,00 i na kojima je ostvaren obim od 240 ESPB bodova. Ostali uslovi upisa regulisani su Pravilnikom o upisu.
Ciljevi studijskog programa master akademskih studija Upravljanje rizicima u slučaju prirodnih katastrofa su razvijanje akademskih znanja i veština, liderskih i kreativnih sposobnosti i postizanje kompetencija neophodnih za preuzimanje dužnosti u sistemu nacionalne bezbednosti i odbrane sa težištem na osposobljavanju za liderske i menadžerske pozicije radi rešavanja konkretnih problema u vanrednim situacijama.[16]
Ekonomija odbrane
[uredi | uredi izvor]Studijski program Ekonomija odbrane ima sve elemente programa master studija koji su propisani Zakonom i standardima i on predstavlja nastavak studijskog programa istoimenih osnovnih akademskih studija. Po svojoj strukturi, u skladu sa Pravilnikom o listi stručnih, akademskih i naučnih naziva, ima karakter studija u oblasti društveno-humanističkih nauka, sa težištem na ekonomskim naukama.
Uspešnim završetkom ovog studijskog programa, diplomirani ekonomisti koji su prethodno završili osnovne akademske studije, stiču akademsko zvanje master – ekonomista. Ishod procesa su znanja, veštine i kompetencije koje studentima omogućavaju primenu stečenog znanja za rešavanje i složenijih problema u skladu sa misijama i zadacima Vojske Srbije, kao i za obavljanje ostalih dužnosti u sistemu odbrane, uz kritičko korišćenje stručne literature. Ovo uključuje razvoj kreativnih ekonomskih sposobnosti neophodnih za prepoznavanje, formulisanje i analiziranje problema iz oblasti ekonomije i upravljanja organizacionim jedinicama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, što podrazumeva da student izgradi analitički i kreativni prilaz u rešavanju praktičnih i teorijskih problema i donošenje strategijsko-operativnih odluka u poslovanju jedinica Vojske Srbije. Ishod studija je u vezi sa užim oblastima ekonomije.
Završetak studija omogućava nastavak školovanja na doktorskim studijama.
Master akademske studije izvode se tokom jedne akademske godine (dva semestra). Ukupan broj ESPB koje student treba da skupi da bi završio ovaj stepen studija je 60.[17]
Doktorske akademske studije
[uredi | uredi izvor]Vojna akademija organizuje doktorske studije, čiji je cilj osposobljavanje studenata za samostalan naučno istraživački rad, i kojima se stiče najviši stepen obrazovanja.
Doktorske studije se izvode na osnovu akreditovanih studijskih programa koji traju tri godine, a njihovim završetkom se stiče 180 ESPB bodova.
Doktorska disertacija je završni deo studijskog programa doktorskih studija i predstavlja samostalni i originalni naučnoistraživački rad kandidata u odgovarajućoj naučnoj oblasti ili više naučnih oblasti.
Lice koje odbrani doktorsku disertaciju stiče naučni naziv „doktora nauka“ (PhD) u odgovarajućoj naučnoj oblasti.
Doktorske studije realizuju se kroz četiri studijska programa:
- Vojne nauke,
- Vojnomašinsko inženjerstvo,
- Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite i
- Vojnoelektronsko inženjerstvo.[18]
Vojne nauke
[uredi | uredi izvor]Studijski program Vojne nauke ima sve elemente propisane Zakonom o visokom obrazovanju i standardima, i predstavlja nastavak studijskog programa istoimenih master akademskih studija. Cilj studijskog programa je školovanje vrhunskih stručnjaka u oblasti vojnih nauka, sposobnih za naučnoistraživački rad i vođenje složenih naučnoistraživačkih i velikih stručnih projekata sa težištem na potrebama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, a koji svojim radom treba da doprinesu razvoju vojne nauke i sveukupnom razvoju nauke.
Ishod procesa učenja su znanja koja studentima omogućavaju da postanu sposobni za samostalan naučno-istraživački rad. Uspešnim završetkom studija student stiče naučni naziv Doktor nauka - vojne nauke.
Nastava je koncipirana kroz teorijske i praktično-primenjene oblike koji se realizuju u okviru obaveznih i izbornih predmeta, kao i studijsko-istraživačkog rada, čija je specifikacija data u knjizi predmeta. Bodovna vrednost svakog predmeta je iskazana u skladu sa evropskim sistemom prenosa bodova (ESPB) u skladu sa opterećenjem studenata.
Istraživački interes student profiliše izborom predmeta koje će izučavati i polagati, a koji doprinose boljem razumevanju predmetne oblasti doktorske disertacije. Student može, uz saglasnost mentora i rukovodioca studijskog programa, da izabere najviše dva predmeta sa drugih studijskih programa, a koji su u funkciji izrade doktorske disertacije. Organizacija obrazovnog rada zasniva se na elastičnoj i funkcionalnoj povezanosti savremenih oblika nastave, vannastavnih aktivnosti i samostalnog istraživačkog rada studenata.
Temu doktorske disertacije student definiše sa mentorom najkasnije do kraja četvrtog semestra. Odbrana disertacije vrši se nakon položenih svih ispita i objavljivanja ili prihvatanja za objavljivanje najmanje dva rada, objavljena ili prihvaćena za objavljivanje u domaćem časopisu, kategorije M51 ili M52, sa liste ministarstva nadležnog za nauku.[19]
Vojnomašinsko inženjerstvo
[uredi | uredi izvor]Svrha studijskog programa doktorskih akademskih studija Vojnomašinsko inženjerstvo je osposobljavanje studenata, prvenstveno oficira Vojske Srbije, za samostalno rešavanje naučnoistraživačkih problema projektovanja, razvoja, eksploatacije, održavanja i ispitivanja složenih mašinskih sistema naoružanja i vojne opreme, razvoja sistema za upravljanje i kontrolu složenih mašinskih sistema, kao i probleme razvoja metoda i tehnika za održavanje istih tokom njihove eksploatacije u izvršavanju misija i zadataka Vojske Srbije.
Cilj studijskog programa doktorskih akademskih studija Vojnomašinsko inženjerstvo je školovanje vrhunskih stručnjaka u oblasti mašinskog inženjerstva, sposobnih za naučnoistraživački rad i vođenje složenih naučnoistraživačkih i velikih stručnih projekata sa težištem na potrebama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, a koji svojim radom treba da doprinesu razvoju mašinskog inženjerstva kao naučne discipline i sveukupnom razvoju nauke.
Realizacijom ovog studijskog programa postiže se razvoj nauke u Srbiji, prepoznatljivost domaćih naučnih istraživanja na svetskom nivou, kritičkog mišljenja i obrazovanje kadrova osposobljenih da samostalno vode originalna i naučno relevantna istraživanja iz oblasti mašinskog inženjerstva. Završetkom studija studenti su osposobljeni da razvijaju nove tehnike i metode iz oblasti mašinstva i doprinose opštem razvoju sistema odbrane i društva u celini.
Krajnji cilj doktorskih akademskih studija je stvoriti istraživački potencijal koji će biti u stanju da odgovori na globalne izazove i pretnje. Doktori nauka u oblasti mašinskog inženjerstva biće osposobljeni za rešavanje složenih istraživačkih, analitičkih i tehnoloških problema koji su u vezi sa primenom savremenih materijala, računarskih alata i tehnika za projektovanje, razvoj, eksploataciju, održavanje i ispitivanje mašinskih komponenti naoružanja i vojne opreme, primenom savremenih pogonskih goriva, optičkih i optoelektronskih sistema, savremenih tehnika obrade podataka i integracije složenih sistema naoružanja i vojne opreme, a u cilju poboljšanja njihove efikasnosti i performansi.
Temu doktorske disertacije student definiše sa mentorom najkasnije do kraja četvrtog semestra. Odbrana disertacije vrši se nakon položenih svih ispita i objavljivanja ili prihvatanja za objavljivanje najmanje jednog naučnog rada u časopisu sa SCI liste (kategorija M21, M22 ili M23), tako da se završi najkasnije u roku od devet godina od datuma upisa.[20]
Tehnološko inženjerstvo materijala i zaštite
[uredi | uredi izvor]Svrha studijskog programa doktorskih akademskih studija TIMZ je osposobljavanje studenata za rešavanje najsloženijih naučno-istraživačkih problema iz oblasti tehnologije visokoenergetskih, pogonskih i drugih materijala odbrambene namene kao i zaštite od oružja za masovno uništavanjeu skladu sa misijama i zadacima Vojske Srbije i Ministarstva odbrane.
Realizacijom ovog studijskog programa postiže se razvoj nauke, kritičkog mišljenja i obrazovanje kadrova osposobljenih da samostalno vode orginalna i naučno relevantna istraživanja za rešavanje složenih problema tokom različitih tehnoloških procesa sa eksplozivnim materijama, ubojnim sredstvima, pogonskim sredstvima i materijalima za odbrambene namene, kao i iz problematike zaštite od oružja za masovno uništavanje.
Završetkom studija studenti su osposobljeni za rad u ustanovama i preduzećima za razvoj, ispitivanje ili proizvodnju eksplozivnih materija i ubojnih sredstava, pogonskih sredstava i ostalih materijala za odbrambene namene i da razvijaju nove materijale, tehnike i metode iz oblasti zaštite od oružja za masovno uništavanje i doprinose opštem razvoju sistema odbrane i društva u celini.
Doktori tehnoloških nauka biće osposobljeni za rešavanje složenih istraživačkih, analitičkih i tehnoloških problema tokom istraživanja, razvoja i upotrebe određenih sredstava, kao i za procenu rizika u cilju bezbednosti i zaštite na radu, zaštite od požara i eksplozije koje su u vezi tehnološkim procesom kao i za rešavanje složenih problema vezanih za zaštitu i saniranje posledica NHB akcidenata u miru i ratu, kao i prirodnih katastrofa.
Doktorska disertacija je rezultat samostalnog istraživačkog rada studenta u izabranoj užoj naučnoj oblasti i predstavlja završni deo studijskog programa kome se pristupa posle položenih ispita i temeljnog pregleda u užoj oblasti koja određuje predmet doktorske disertacije.
Temu doktorske disertacije studenti definišu sa mentorom najkasnije do kraja četvrtog semestra. Odbrana disertacije vrši se nakon položenih svih ispita i objavljivanja jednog naučnog rada iz kategorije M20, u skladu sa Pravilnikom o prijavi, izradi i odbrani doktorske disertacije.[21]
Vojnoelektronsko inženjerstvo
[uredi | uredi izvor]Svrha studijskog programa doktorskih studija Vojnoelektronsko inženjerstvo je obrazovanje studenata za rešavanje složenih naučnoistraživačkih problema iz oblasti razvoja i implementacije algoritama obrade signala u radarskim i telekomunikacionim sistemima, kao i algoritama za optimalno i adaptivno upravljanje raketnim sistemima, implementaciji veštačke inteligencije u problemima elektrotehničkog i računarskog inženjerstva, kao i razvijanju postupaka i metoda za protivelektronsko ratovanje u skladu sa misijama i zadacima Vojske Srbije i Ministarstva odbrane.
Cilj studijskog programa Vojnoelektronsko inženjerstvo je postizanje naučnih sposobnosti i akademskih znanja i veština iz oblasti elektrotehničkog i računarskog inženjerstva, sa težištem na problemima koji se javljaju tokom realizacije zadataka i misija Vojske Srbije.
Ovako postavljen opšti cilj izvodi se radi pripremanja za najsloženije rukovodeće, nastavničke ili istraživačke dužnosti, sposobnost rešavanja problema uz primenu savremenih naučnih metoda i postupaka, povezivanje osnovnih znanja iz različitih oblasti i njihovu primenu, sposobnost praćenja savremenih dostignuća u nauci i struci, kao i primene stečenih znanja i veštine u istraživačkom radu, akademskoj zajednici, industriji, lokalnoj samoupravi i državnim organima.
Tokom ovih studija studenti stiču znanja, veštine i sposobnosti koje omogućavaju da samostalno rešavaju praktične i teorijske probleme u oblasti elektrotehničkog i računarskog inženjerstva, organizuju i ostvaruju razvojna i naučna istraživanja koja se odnose na rešavanje složenih naučnoistraživačkih problema u oblasti primene i projektovanja složenih elektronskih sistema i daju doprinos široj akademskoj zajednici i društvu u celini, pri čemu se pažnja obraća na razvoj sposobnosti za timski rad i razvoj profesionalne etike.
Doktorska disertacija je rezultat samostalnog istraživačkog rada u izabranoj užoj naučnoj oblasti i predstavlja završni deo studijskog programa. Izradom doktorske disertacije studenti stiču naučno iskustvo za kreativan rad, pisanje radova u okviru kojih je potrebno opisati problematiku, sprovedene metode i postupke i rezultate do kojih se došlo, kao i da daje nov naučni doprinos razvoju nauke i primeni svojih naučnih istraživanja u praksi.
Temu doktorske disertacije studenti definišu sa mentorom najkasnije do kraja četvrtog semestra. Odbrana disertacije vrši se nakon položenih svih ispita i objavljivanja 1 naučnog rada iz kategorije M21, M22 ili M23, tako da se završi najkasnije u roku od šest godina od upisa.[22]
Činovi
[uredi | uredi izvor]Lokacija
[uredi | uredi izvor]Sedište Vojne akademije je u Kasarni „General Jovan Mišković“ u Beogradu, Opština Voždovac, u naselju Banjica, ulica Veljka Lukića Kurjaka 33. Kasarna se nalazi u južnom delu šireg gradskog jezgra, okružena prijatnim parkovima i u blizini poznatih beogradskih kulturnih, sportskih i zdravstvenih ustanova. U neposrednoj blizini je i Vojnomedicinska akademija, zatim Sportski centar Banjica, stadioni fudbalskih klubova Crvena zvezda i Partizan i mnogi drugi objekti. U Kasarni „General Jovan Mišković“ na Banjici postoji internatski smeštaj za 800 polaznika, savremen sportski centar (fudbalski stadion sa atletskom stazom i tribinama, zatvoreni bazen, teretana, više sportskih sala, tereni za košarku, mali fudbal, tenis i druge sportove), uz svu potrebnu prateću infrastrukturu (restoran, ambulanta, više ugostiteljskih objekata).
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Војна академија Београд”. Званични сајт. Архивирано из оригинала 06. 06. 2022. г. Приступљено 26. 12. 2017.
- ^ Ђукић, Слободан (2015). „Допринос Војне академије развоју војне теорије у Србији у другој половини 19. и првој деценији 20. века”. Војно дело. 67 (5): 401-425. doi:10.5937/vojdelo1505401D. Приступљено 26. 12. 2017.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ https://web.archive.org/web/20250928073918/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1763/protivvazduhoplovna-odbrana-1763. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ „Економија одбране”.[mrtva veza]
- ^ https://web.archive.org/web/20250928074136/https://www.va.mod.gov.rs/cir/26/master-i-specijalisticke-akademske-studije-26. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ https://web.archive.org/web/20250926152410/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1059/studijski-program-vojne-nauke-1059. Архивирано из оригинала 26. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ https://web.archive.org/web/20250928071934/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1064/studijski-program-vojnoelektronsko-inzenjerstvo-i-odbrana-u-sajber-prostoru-1064. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ https://web.archive.org/web/20250928080259/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1065/studijski-program-vojnomasinsko-inzenjerstvo-1065. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ https://web.archive.org/web/20250925193008/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1062/studijski-program-tehnolosko-inzenjerstvo-materijala-i-zastite-1062. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ https://web.archive.org/web/20250925195235/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1063/studijski-program-upravljanje-rizicima-u-slucaju-prirodnih-katastrofa-1063. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ https://web.archive.org/web/20250925224240/https://www.va.mod.gov.rs/cir/1060/studijski-program-ekonomija-odbrane-1060. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 02. 01. 2026. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 25. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
- ^ Војна академија - Београд”. Војна академија Београд. Архивирано из оригинала 28. 09. 2025. г. Приступљено 2026-01-02.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvanična prezentacija Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (6. jun 2022)





