Gonzalo Igvain

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gonzalo Igvain
Gonzalo Iguain sa Argentinom 2018.
Lični podaci
Puno ime Gonzalo Herardo Igvain[1]
Datum rođenja (1987-12-10)10. decembar 1987.(36 god.)[1]
Mesto rođenja Brest, Francuska
Visina 1,86 m
Pozicija napadač
Juniorska karijera
1999—2005 River Plejt
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2005—2006
2007—2013
2013—2016
2016—2020
2018—2019
2019
2020—2022
River Plejt
Real Madrid
Napoli
Juventus
Milan
Čelsi
Inter Majami
35
190
104
105
15
14
67
(13)
(107)
(71)
(48)
(6)
(5)
(29)
Reprezentativna karijera
2008
2009—2018
Argentina do 23
Argentina
1
75
(2)
(31)

Gonzalo Herardo Igvain (šp. Gonzalo Gerardo Higuaín; Brest, 10. decembar 1987) argentinski je bivši fudbaler koji je igrao na poziciji napadača. Bivši je reprezentativac Argentine.

Igvain je karijeru počeo u River Plejtu 2005 godine, a nakon dve sezone prešao je u Real Madrid za 13 miliona evra. Nakon šest godina, prešao je u Napoli, sa kojim je osvojio kup i superkup Italije, a izabran je u idealni tim Lige Evrope za sezone 2013/14 i 2014/15, a bio je najbolji strelac Serije A u sezoni 2015/16 sa 36 golova.[2] U julu 2016, prešao je u Juventus za 90 miliona evra. Igvain je u dresu Juventusa stigao do 100 postignutih golova u Seriji A i tako postao tek drugi fudbaler koji je postigao preko 100 golova u dve od pet najjačih liga, nakon Zlatana Ibrahimovića.[3] Na leto 2018, prešao je na pozajmicu u Milan, nakon što je Kristijano Ronaldo prešao iz Real Madrida u Juventus.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Igvain je rođen u Brestu u Francuskoj, sin je bivšeg argentinskog fudbalera Horhea Igvaina, koji je kao emigrant igrao za Brest. Iako Gonzalo ne govori francuski on ima francusko državljanstvo. Ima tri brata Nikolasa, Federika koji je takođe fudbaler i Lautara. Kao mali dečak preboleo je meningitis. Porodica Igvain je baskijskog porekla.[4]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

River Plejt[uredi | uredi izvor]

Karijeru je započeo u River Plejtu gde je debitovao 29. maja 2005. Dana 12. februara 2006. postiže svoj prvenac protiv Banfilda. Gonzalo je sezonu 2005/06. završio sa 5 golova u 12 utakmica. U oktobru 2006. postiže dva pogotka u derbiju sa Bokom juniors i dobija pohvale od svih, a predsednik River Plejta govori da mu je predodređena velika i uspešna karijera.

Real Madrid[uredi | uredi izvor]

U decembru 2006. potpisuje za madridski Real, a cena je iznosila 13.000.000 €. Prethodnu ponudu od 10.000.000 € River je odbio. Za Real je debitovao u Kupu kralja protiv Betisa, a prvi pogodak postigao je u gradskom derbiju protiv Atletiko Madrida. Njegovim pogotkom za 2:1 protiv Osasune matematički je doneo Realu 31. titulu Primere u sezoni 2007/08. Četiri dana kasnije, Gonzalo postiže treći pogodak u pobedi 4:1 protiv Barselone.

Najbolja partija u dresu Reala bila mu je ona protiv Malage gde je u pobedi 4:3 postigao sva četiri pogotka. U sezoni 2009/10. sa 27 golova u Primeri bio je najbolji strelac Reala i drugi strelac lige iza Mesija.

U junu iste godine produžio je ugovor sa Realom do 2016. godine. U sledećoj sezoni sa Realom postigao je 5200. pogodak Reala u Primeri, a par dana kasnije Realov 700. gol u Ligi šampiona. Ubrzo mu otkrivaju herniju lumbalnog diska, zbog čega je morao pauzirati četiri meseca. Nakon četiri meseca vraća se u velikom stilu. U utakmici protiv Valensije (6:3 za Real) on postiže het-trik i dve asistencije. U sezoni 2011/12. u trojcu sa Kristijanom Ronaldom i Karimom Benzemom on ulazi u istoriju kao najbolji napadački trio koji su za Real postigli skupa preko 110 golova u svim takmičenjima. Protiv Osasune je postigao svoj 100. pogodak u dresu Reala.

Napoli[uredi | uredi izvor]

Krajem jula 2013. godine Igvain je napustio Real Madrid i prešao u Napoli gde je vrlo brzo postao miljenik navijača. Proveo je tri sezone u gradu pod Vezuvom i za to vreme uspeo da osvoji po jedan trofej u kupu i superkupu Italije, ali je titula šampiona ostala nedosanjani san obzirom da je Juventus imao jači i kvalitetniji tim. Naročito sjajna je bila Igvainova treća, ispostaviće se poslednja sezona u dresu Napolitanaca kada je bio najbolji strelac Serije A postigavši 36 golova na 35 odigranih utakmica.

Juventus[uredi | uredi izvor]

Prilično neočekivano Igvain je odlučio da napusti Napoli, 26. jula 2016. godine zvanično je potpisao petogodišnji ugovor sa šampionom Italije Juventusom, a sutradan je predstavljen navijačima u Torinu.[5][6][7][8] Njegov transfer u iznosu od 90 miliona evra je postao novi rekord italijanskog fudbala odnosno treći najveći transfer u istoriji svetskog fudbala do tada. Jedino je više novca potrošeno prilikom prelazaka Gareta Bejla iz Totenhema i Kristijana Ronalda iz Mančester junajteda u Real Madrid. Prelaskom u Juventus, Igvain je postao jedan od najomraženijih igrača među navijačima Napolija pošto su ga mnogi od njih videli kao legitimnog naslednika istinske klupske legende Dijega Maradone. U svom prvom duelu protiv Napolija odigranom 29. oktobra 2016. godine u Torinu, Igvain je bio strelac za pobedu Juventusa od 2:1 ali iz poštovanja prema bivšem klubu nije proslavio postignuti gol.[9] Nakon prelaska Kristijana Ronalda iz Real Madrida u Juventus, Igvain je prešao na pozajmicu u Milan, za 18 miliona, uz opciju otkupa ugovora za 36 miliona, nakon isteka pozajmice.[10] Juventus je posle Milana, Igvaina pozajmio Čelsiju za 9 miliona evra u roku od 6 meseci januara 2019. godine [11].

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Debitovao je pogotkom za argentinsku reprezentaciju 11. oktobra 2009, u pobedi od 2:1 nad Peruom. Prethodno je u više navrata odbio Francusku, za koju je takođe imao pravo nastupa. Na SP 2010. u Južnoj Africi postigao je jedini het-trik na prvenstvu u utakmici protiv Južne Koreje. Do sada je dres "gaučosa" oblačio 63 puta i postigao 30 golova. Ipak, ni on nije uspeo da sa svojim kolegama skine svojevrsno prokletstvo finalnih mečeva koje prati argentinsku reprezentaciju još od 1993. godine kada je osvojen zadnji veliki trofej. Noseći dres Argentine Igvain je izgubio tri velika finala, svetsko prvenstvo 2014 i Američki kup 2015. i 2016. godine.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Real Madrid[uredi | uredi izvor]

Napoli[uredi | uredi izvor]

Juventus[uredi | uredi izvor]

Čelsi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „FIFA World Cup Russia 2018 List of Players” (PDF). FIFA. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 08. 2018. g. Pristupljeno 23. 02. 2020. 
  2. ^ „Italian Serie A Statistics - ESPN FC”. Espnfc.us. Pristupljeno 29. 10. 2017. 
  3. ^ Stojanović, Vladimir (28. 10. 2017). „Iguain se pridružio Ibri, ali je njegov podvig veći!”. sportske. net. Pristupljeno 29. 10. 2017. 
  4. ^ „Higuaín, un 'vasco' en la Galaxia” (PDF). mundodeportivo.com (na jeziku: španski). 
  5. ^ „To je ta crno–bela devetka! Gonzalo, lepo ti stoji Juventusov grb (VIDEO)”. mozzartsport.com. Arhivirano iz originala 29. 07. 2016. g. Pristupljeno 27. 07. 2016. 
  6. ^ „Iguain šokirao Italiju: Gurnuli su me u Juventus!”. mozzartsport.com. Arhivirano iz originala 30. 07. 2016. g. Pristupljeno 28. 07. 2016. 
  7. ^ „Iguain: Juventus je stvoren za titule”. juvebalkan.com. Arhivirano iz originala 17. 08. 2016. g. Pristupljeno 28. 07. 2016. 
  8. ^ „Iguain: "Juventus posjeduje nevjerovatan projekat". juvebalkan.com. 
  9. ^ „Od svih baš – Iguian! Pipita "sin Brut" o’ladio Napoli (VIDEO)”. mozzartsport.com. Arhivirano iz originala 30. 10. 2016. g. Pristupljeno 30. 10. 2016. 
  10. ^ Salapura, Ivana (2. 8. 2018). „Iguain stigao u Milano: Nadam se da ću potpisati”. sportklub.rs. Pristupljeno 2. 8. 2018. 
  11. ^ BEHIND-THE-SCENES: Gonzalo Higuain Is A Blue! | Official Site | Chelsea Football Club

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]