Ditikon

Koordinate: 47° 24′ S; 8° 24′ I / 47.4° S; 8.4° I / 47.4; 8.4
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ditikon
nem. Dietikon
Pogled na centar grada
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država  Švajcarska
KantonCirih
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 22.281 (2.006)
Geografske karakteristike
Koordinate47° 24′ S; 8° 24′ I / 47.4° S; 8.4° I / 47.4; 8.4
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina388 m
Površina9,33 km2
Ditikon na karti Švajcarske
Ditikon
Ditikon
Ditikon na karti Švajcarske
Veb-sajt
www.dietikon.ch

Ditikon (nem. Dietikon) je grad u sjevernoj Švajcarskoj. Nalazi se u dolini rijeke Limat i udaljen je oko 11 km od centra Ciriha. Ditikon pripada ciriškoj aglomeraciji. Sa 22.281 stanovnika je peti grad po veličini u kantonu poslije Ciriha, Vintertura, Ustera i Dibendorfa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vrijeme Rimskog carstva[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme rimskog carstva u Ditikonu je postojalo veće rimsko seosko imanje. Rimska glavna kuća, koja je pronađena u arheološkim iskopima, je bila oko 600 m široka i oko 200 m dugačka. Rimsko imanje je imalo centralno grijanje koje se sastojalo od keramičkih kanala ispod kuće, kroz koje se mogla puštati topla voda za grijanje.

Imanje je takođe posjedovalo i ogromnu centralu za grijanje, kao i mnoge prateće objekte poput štale, kućice za radnike i slično. Rimsko imanje je bilo izgrađeno oko 58. godine pre nove ere. To imanje je bilo i tada na centralnom putu između rimskog sela u Vindišu (kanton Argau) i Turikuma (grad Cirih).

Period 500—1089. godine[uredi | uredi izvor]

Poslije Rimljana, Alemani su zauzeli sjeverne dijelove Švajcarske, pa samim tim i današnji Ditikon. Godine 1933. pronađeno je Alemansko groblje u istočnom dijelu Ditikona. Ditikon se prvi put spominje tek 1135. godine u Alemanskom pismu, gdje se kaže da je Grof von Wülfingen poklonio dio Ditikona manastiru Zwiefalten.

Iz tog razloga je grad Ditikon 1989. godine slavio 900 godina postajanja.

Period 1135—1371. godine[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme konjanika u dolini Limata vladala su dva kneza. Na desnoj obali Limata je vladao knez Regensberg, a na lijevoj obali knez Schönenwerd.

Knez Regensberg je bio poprilično jak vladar koji je imao sjedište u Regensbergu, gdje i dan danas postoji velika tvrđava Regensberg. On je vladao do grada Ciriha, sjeverno do Rajne i zapadno do Imanja Manastira Vetingen u kantonu Argau. Izgradnjom tvrđave Glancenberg 1250. godine, kontrolisao je dijelove trgovine u Limatu i bio je u sukobu sa gradom Cirihom, knezom Schönenwerd i sa Habzburzima, kojima nije htio da plaća nikakve dažbine.

Knez Schönenwerd je bio u savezništvu sa gradom Cirihom, a samim tim i sa austrijskim kraljem Habzburga, koji su tada vladali istočnom Švajcarskom. On je takođe imao tvrđavu na lijevoj obali rijeke Limat, kojom je kontrolisao trgovinu preko rijeke. On je naplaćivao ogromne poreze i veliki dio toga davao gradu Cirihu.

Tvrđava Glancenberg

Zbog činjenice da su knezovi Schönenwerd i Regensberg kontrolisali trgovinu na Limatu, došlo je do sukoba kada je knez Regensberg svoju tvrđavu na desnoj obali rijeke htio da proširi i napravi most preko Limata, pomoću koga bi mogao da kontroliše cijelu trgovinu duž rijeke Limat. Kao pobjednik je izašao knez Schönenwerd, koji je uz pomoć grada Ciriha i kralja Habzburga 1267. godine uništio tvrđavu Glanzenberg i time nanio veliku štetu knezu Regensberga.

Godine 1371. je i tvrđava Schönenwerd poslije više sukoba sa gradom Cirihom srušena i knez je protjeran u Argau.

Period 1371—1789. godine[uredi | uredi izvor]

Hotel „Kruna“ u centru Ditikona, 1900. godine

Zbog sklapanja brakova Ditikon je pripao jednom grofu iz kraljevine Habzburgera. On je 1259. godine prodao Ditikon Manastiru iz Betingena. Monasi su izgradili mnoge objekte u selu Ditikon. Izgradili su crkvu, mlin na rjeci Repiš, kao i kuću za katoličkog fratra Ditikona.

Ditikon je preko 500 godina bio u rukama manastira, sve do slova stare helvetske konfederacije 1789. godine. Oni su takođe 1703. godine izgradili hotel „Kruna“ koji i dan danas postoji u centru grada.

Hotel danas više nije u funkciji i uopšte se ne koristi. Hotel je istorijski zaštićen.

Period 1789—1841. godine[uredi | uredi izvor]

Ditikon je 1789. pripao novom kantonu Baden. Međutim, taj kanton je opstao samo 5 godina, tako da je Napoleon 1803. godine pripojio Ditikon novom kantonu Cirihu, dok je Bergditikon pripao kantonu Argau.

Godine 1799. blizu Ditikona se, na desnoj obali Limata vodila jedna velika bitka. Napoleon je sa svojim francuskim četama u toku noći napao ruske jedinice koje su se na drugoj strani Limata nalazile. Te noći je Napoleon pobijedio treću bitku u Švajcarskoj protiv Rusa i opet ih protjerao nazad u Rusiju.

Industrijalizacija[uredi | uredi izvor]

Godine 1847. otvorena je prva željeznička linija u Švajcarskoj, takozvana Spanisch Brötli Bahn. Ona je vodila od glavne Željezničke stanice u Cirihu sve do Badena. Time je prva željeznička linija prolazila kroz Ditikon. Ditikon je tako dobio vrlo rano željezničku stanicu, što je mnogo doprinijelo razvoju grada.

Razvoj željezničke stanice u Ditikonu od 1847—1977.
Otvaranje linije Cirih-Baden
Stanica 1847. godine
Stanica 1867. godine
Stanica 1977. godine

Poslije 1800. godine postojale su četiri velike firme u Ditikonu. To su bile: livnica čelika u Bergšstrase, fabrika marmora, Pivara Löwenbräu, mehanizovana fabrika platna, kao i fabrika štrika kod rijeke Limat. Zbog toga se Ditikon brzo počeo razvijati zahvaljujući svom centralnom položaju, kao i dobroj infrastrukturi.

Livnica željeza 1860. godine u gradu Ditikon

Smještene fabrike iz Ditikona su povukle i druge investicije. Tako je fabrika platna od 1857. do 1860. izgradila svoju sopstvenu branu i hidrocentralu. Pošto su previše proizvodili struje, poklonili su Ditikonu struju za 60 sijalica. Ditikon je tako kao jedan od prvih švajcarskih gradova dobio svoju gradsku rasvjetu. Branu je 1908. godine preuzelo imanje EKC, koje je nju obnovilo i redovno modernizovalo.

Razvoj od 1900. do 2000. godine[uredi | uredi izvor]

Od 1939. do 1945. je u Ditikonu i okolini izgrađeno mnogo bunkera, kao i kontrolnih punktova po ulicama za odbranu od mogućeg fašističkog napada na Švajcarsku. Oko Ditikona je bila odbrabena linija za cijelu dolinu Limata.

Poslije Drugog svjetskog rata je u Ditikonu počeo brz razvoj ekonomije, pa sa tim i stanovništa. Godine 1955. je premašilo 10.000 stanovnika, 1974. čak i 24.000 stanovnika. Broj je poslije toga pao opet na oko 22.000. Kako se grad ubrzano razvijao, pokazuje činjenica da su od 1950. do 1970. godine izgrađene četiri osnovne škole.

Godine 1965. Ditikon je dobio prvi, a 1971. godine i drugi priključak na auto-put, što je mnogo doprinijelo razvoju grada. Godine 1969. je Ditikon, kao prvi grad u kantonu Cirihu, uveo pravo glasa za žene, a 1989. je postao glavni grad istoimenovanog Becirka.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Opština Ditikon se nalazi u Dolini rijeke Limat. On je od centra Ciriha otprilike 11 km udanjen. Kroz Ditikon teku osim Limata još 2 rijeke, a to su Repiš i Šeflibah(Schöflibach).

Ditikon je na sjeveru ograničen rijekom Limat, prema zapadu graniči na kanton Argau a na jugu se širi dolinom Repiša do opštine Birmensdorf. Politički u sjeveru graniči na Vajningen, Geroldsnjil u Unterengštringen, na istoku na Šliren a na jugu na Urdorf.

Šume[uredi | uredi izvor]

Na jugu teritorije opštine Ditikon se nalaze šume Honeret (Honeret) i Gugenbil (Guggenbühl). Šuma Gugenbil se nalazi cijelom površinom na terititoriji grada. Cijela šuma je izgrađena sa putićima za šetanje čime služi kao mjesto za sportske aktivnosti i odmaranja u zelenilu. U šumi se nalazi i jedna bara, do koje nevode nikakve rijeke. U Šumi se i dan danas mogu pronaći razni bunkeri iz vremena Drugog svjetskog rata, koji su izgrađeni za branjenje linija oko grada Ciriha. Na zapadnom djelu šume je smješteno i groblje grada Ditikon.

Šuma Honeret je mnogo veća i počinje na samom jugu grada. Ona se širi do opštine Birmensdorfa.

Vode[uredi | uredi izvor]

Glavne rijeke koje teku kroz Ditikon su Limat i Repiš.

Limat teče dužinom od 6.7 km kroz opštinu Ditikon. U gradu se Limat račva u dva djela. Jedan dio ide na prečišćavanje a drugi dio je pregrađen u branu gdje preduzeće EKC proizvodi električnu energiju za okolinu. Blizu granice sa kantonom Argau se ta dva djela Limata opet spajaju u jednu rijeku.

Repiš teče iz opštine Birmensdorf kroz dolinu Repištal (Repischtal) u Ditikon. Pred gradom kod parka Grunžen se Repiš takođe račva u 2 djela. Jedan dio normalno dalje teče, dok je drugi dio sproveden u malo jezero „Marmorivajer(Marmoriweier). To jezerce je izgrađeno da bi vatrogasci imali konstantno dosta rezervne vode na raspolaganju. Jezerce je jedno vrijeme koristila firma Repišhof za prečišćavanje mramornih ploča, po čemu je jezerce dobilo i ime. Voda se iz tog vještačkog jezera opet vraća u Repiš.

Repiš teče u gradu preko 3 manja vodopada, poslije kroz centar grada i kroz tunel ispod željezničkih perona kroz industriju sve do ušća sa Limatom kod industrijske zone Ditikona.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Razvoj stanovništva
Godina Stanovnika
1779 686
1836 1025
1850 1292
1900 2613
1910 4493
1950 7358
1960 14758
1970 22391
1980 22297
1990 21130
2000 21089
2002 21743
2003 21904
2004 21822

Stanovništvo Ditikona se sastoji od 40,23% stranaca i 59,77% Švajcaraca. Od tih 59,77% Švajcaraca je po procjenama iz 2006. godine jedna trećina stranaca, koji su dobili švajcarsko državljanstvo.

Stranci Ditikona su porijeklom iz sljedećih država:

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Ekonomske zone[uredi | uredi izvor]

Grad Ditikon ima sveukupno 3 industrijske zone. Veličini i bogatsvo grada naravno zavisi od jačine ekonomije. Sve tri ekonomske zone grada Ditikon-a su odlično povezani sa okolinom i raspolagaju sa odličnom ekonomijom.

Najveća se nalazi između naseljenog djela grada i rijeke Limata u sjeveru. Površina ove industijske zone je samo malo manja od naseljenog djela Ditikona. Ona je u zapadu povezana petljom sa Auto-putom Cirih-Bern. Na jugu inustrijske zone se nalazi 1. državni magistralni put Cirih-Bazel, kao i željeznička lini Bern-Cirih sa mnogo kolovoza koji vode u industrijsku zonu.

Dalje se nalazi industrijska zona Repišhof u dolini Repiša, južno od grada Ditikon. Ta zona ima novoizgrađenu željezničku stanicu gdje staje regionalni voz S 16. Ona se takođe nalazi kraj Magistrlnog puta Cirih-Bern.

Treća industrijska zona se nalazi istočno od grada, kraj rijeke Limat i kraj magistralnog puta Cirih-Bazel.

Preduzeća[uredi | uredi izvor]

Ditikon je regionalni centar, tako da je smješteno mnogo većih firmi u Ditikonu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]