Dušan Dugalić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
dušan dugalić
Lični podaci
Datum rođenja(1910-05-01)1. maj 1910.
Mesto rođenjaDragolj, kod G. Milanovca, Kraljevina Srbija
Datum smrti14. jul 1942.(1942-07-14) (32 god.)
Mesto smrtiOborci, kod D. Vakufa, ND Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od13. marta 1945.

Dušan Dugalić (Dragolj kod Gornjeg Milanovca, 1. maj 1910Oborci kod Donjeg Vakufa, 14. jul 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. maja 1910. godine u selu Dragolju, kod Gornjeg Milanovca. Potiče iz srednje imućne porodice, njegov otac Svetislav bio je učitelj. Kao gimnazijalac, pripadao je revolucionarnom omladinskom pokretu, zbog čega je nekoliko puta isključivan iz škole. Pošto je promenio nekoliko gimnazija, sedmi i osmi razred je polagao privatno.

Godine 1932. se zaposlio u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu, ali je kao politilki nesiguran bio otpušten iz službe. Kasnije je se zaposlio kao zastupnik izdavačkog preduzeća „Nolit“ iz Beograda. Knjige koje je dobijao za prodaju je i čitao, pa je na taj način dopunio obrazovanje i stekao saznanja o marksizmu. Izvesno vreme je i radio kao novinar lista „Pravda“, ali je zbog svojih političkih stavova, bio više puta hapšen, zbog čega je izgubio službu.

Napad sila Osovina na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. aprila 1941. godine, zatekao ga je na odsluženju vojnog roka u mestu Kavadarcima u Makedoniji. Zajedno s grupom boraca iz svoje jedinice, odbio je da se preda i pokušao da se probije u Solun, gde su planirali da će sa Saveznicima nastaviti borbu protiv Nemaca. Pošto su Nemci pre njih stigli i zauzeli Solun, Dušan je odlučio da se vrati kući. Sa punom ratnom opremom došao je kući, i ubrzo se povezao sa članovima Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), koji su radili na organizovanju ustanka.

Aktivno je učestvovao u pripremi oružanog ustanka. Radio je na prikupljanju oružja, organizovanju ljudi, sakupljanju ratnog i sanitetskog materijala i dr. Bio je jedan od prvih boraca Prvog šumadijskog partizanskog odreda, formiranog jula 1941. godine. Kao jednom od hrabrijih boraca bio mu je poveren puškomitraljez. Posle borbe, kod Gornje Trešnjevice, u kojoj su potpuno razbijeni nedićevci, Dušan je unapređen za komandanta Prvog bataljona Prvog šumadijskog odreda.

Pod Dušanovom komandom, bataljon je vodio mnoge uspešne borbe protiv okupatora — na putu Beograd-Kragujevac, u okolini Čumića, na brdu Svetinja i dr. Tokom borbi u Prvoj neprijateljskoj ofanzivi, Dušan je povlačeći se sa svojim bataljonom, kroz rodno selo uništio nemačku posadu i zapalio dva autobusa. U martu 1942. godine, sa svojim bataljonom ušao je u sastav tada formirane Druge proleterske udarne brigade i postao komandant Trećeg bataljona. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1942. godine.

Poginuo je 14. jula 1942. godine u borbi s nemačko-ustaškim snagama, u selu Oborcima, kod Donjeg Vakufa.

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 13. marta 1945. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.

Čitava Dušanova porodica je učestvovala u Narodnooslobodilačkoj borbi. Majka Darinka (1891) i sestra Ljubica (1922), bile su od kraja 1941. godine zatočene kao taoci u Banjičkom logoru. Majka mu je od posledica mučenja u logoru umrla aprila 1942, dok mu je sestra ubrzo posle toga puštena. Dušanov mlađi brat Mihailo Mile (1913—1941), pre rata je bio učitelj u jednom selu kod Lazarevca. Kao član KPJ aktivno je učestvovao u organizovanju ustanka. Nedićevci su ga uhvatili i predali Nemcima, koji su ga streljali u decembra 1941. godine u Gornjem Milanovcu.

Po njemu je nazvana Specijalna osnovna škola „Dušan Dugalić”.

Literatura[uredi | uredi izvor]