Esad Midžić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
esad midžić
Esad Midžić
Lični podaci
Datum rođenja(1917-03-17)17. mart 1917.
Mesto rođenjaPrijedor, Austrougarska
Datum smrti17. jul 1942.(1942-07-17) (25 god.)
Mesto smrtiBanja Luka, ND Hrvatska
Profesijastudent prava
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411942.
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1951.

Esad Midžić (Prijedor, 17. mart 1917Banja Luka, 17. jul 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 17. marta 1917. godine u Prijedoru, od majke Katice i oca Muharema.[1] Esad je ponikao u siromašnoj prijedorskoj porodici. Teško se školovao, ali se svojom upornošću uvijek svrstavao u red najboljih među mladim ljudima iz gimnazijskih klupa u Prijedoru i Bihaću, pa do Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Živog duha i znatiželjan, nastojao je što više da sazna i bude neposredan učesnik akcije.

Pomogao je rudarima Ljubije za vrijeme njihovog štrajka, septembra 1940. godine. Tada postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Rat je dočekao kao član Mesnog komiteta KPJ za Prijedor. Odlukom Partije odlazi u sela i učestvuje u pripremama ustanka. Odmah po ustanku, a naročito u borbama kozarskih partizana u Podgradcima, Turjaku i Mrakovici, došli su do punog izražaja oni Esadovi kvaliteti s kojima se probio na čelo Kozarčana.

Dužnost političkog komesara Kozarske proleterske čete povjerena mu je 9. februara 1942. godine. Kad je od najboljih boraca Bosanske krajine formiran Proleterski bataljon Bosanske krajine, Esad je postao politički komesar tog bataljona. Krajiški proleteri vodili su bitke u centralnoj Bosni protiv četnika, ustaša i Nijemaca. Kada je bataljon na Motajici bio desetkovan, Esad Midžić se sa 20 drugova probio prema Čemernici, ali je pao u četničku klopku i tu je zarobljen. Predat je ustašama, koji su ga odveli u Banju Luku, u Crnu kuću.

Odbio je predlog ustaša da pređe u njihovu službu, da će biti pomilovan kao »zavedeni partizan«. Esad im je odgovorio: »Da, tačno je da sam partizan, ali prije svega ja sam komunista i još nešto: komesar proleterskog bataljona. Prema tome, nisam, »zavedeni partizan, već svjestan borac i rukovodilac. Znam sve veze, ali vam neću reći ni jednu, jer to rade samo izdajnici, a nikada komunisti

Ustaše su ga mučile. Njemu i bratu Dževadu su kleštima čupali nokte na nogama i rukama, ali oni nisu ništa odali. Kada je Esadu, prije strijeljanja, prišao hodža da ga blagoslovi, prezrivo ga je odbio i rekao da je to glupo i nedostojno komuniste. Prije nego što je streljački vod pucao, Esad je klicao Komunističkoj partiji i vikao da mu nije žao što gine, jer će narodna borba uroditi plodom. Strijeljan je 17. jula 1942. godine u Banja Luci.

Prijedorska gimnazija se pred Drugi svjetski rat zvala „Prijedorska Realka”, a nakon Drugog svjetskog rata, zbog Esadovog ratničkog i revolucionarnog doprinosa pobjede nad njemačkim fašistima, hrvatskim ustašama i ostalim kvislinzima, gimnazija dobija ime Gimnazija „Esad Midžić”. Od 1992. godine, nosi naziv Gimnazija „Sveti Sava”.

Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je 5. jula 1951. godine.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]