Ilija Materić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ilija materić
Ilija Materić
Lični podaci
Datum rođenja(1911-07-16)16. jul 1911.
Mesto rođenjaTrninić Brijeg, kod Drvara, Austrougarska
Datum smrti23. januar 2004.(2004-01-23) (92 god.)
Mesto smrtiSarajevo, BiH
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Ilija Materić (Trninić Brijeg, kod Drvara, 16. jul 1911Sarajevo, 23. januar 2004), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik NR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 16. jula 1911. godine u Trninić Brijegu, kod Drvara. Osnovnu školu i stolarski zanat je završio u Drvaru. Nakon odsluženog vojnog roka 1936. godine, stupio je u URS-ove sindikate u Drvaru. Postao je kandidat za člana početkom 1940, a u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je zvanično primljen 20. avgusta 1941. godine. Za vreme rata prošao je kroz mnoge jedinice i u njima obavljao veliki broj različitih političkih i vojnih dužnosti. Bio je politički komesar prve drvarske čete i bataljona, Prve krajiške i Desete krajiške brigade i politički komesar Pete krajiške brigade.[1]

Istakao se u borbi za oslobođenje Drvara, u odbrani slobodne teritorije OštreljPetrovac, u odbrani Kozare, u borbama na Kupresu i Mrkonjić Gradu, u Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi na sektoru DrvarGrahovo i dr. Na čelu Pete krajiške divizije prošao je mnoge velike borbe, a jedan od najvažnijih zadataka bio je borbeni marš iz Bosanske krajine u Sandžak, u jesen 1943. godine, a odatle prodreti duboko na teritoriju Srbije.[2]

Nakon rata i oslobođenja Jugoslavije, obavljao je niz partijskih i državnih funkcija. Odmah nakon rata postao je sekretar OK KPJ za Bihać, 1946. godine sekretar Jedinstvenih sindikata radnika i nameštenika, direktor Direkcije šumskih gazdinstava BiH, ministar za šumarstvo, zamenik predsednika Saveta za industriju u Vladi NR BiH od 1948. do 1952. godine, sekretar Sreskog komiteta u Zenici, predsednik Sreskog narodnog odbora Zenice i predsednik SUBNOR-a Bosne i Hercegovine. Pored toga, biran je narodnog poslanika Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine i za narodnog poslanika Savezne narodne skupštine. Tokom drugog saziva Narodne skupštine FNRJ, bio je član Odbora za spoljne poslove.[2]

Preminuo je u Sarajevu, 23. januara 2004. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost. Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]