Karlo Maslo
karlo maslo | ||||
---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||
Datum rođenja | 21. jul 1912. | |||
Mesto rođenja | Ostrožno brdo, kod Ilirske Bistrice,, Kraljevina Italija | |||
Datum smrti | 23. avgust 1988.76 god.) ( | |||
Mesto smrti | Celje,, SFR Jugoslavija | |||
Profesija | vojno lice | |||
Delovanje | ||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||
Služba | NOV Jugoslavije 1941 — 1945. | |||
Heroj | ||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | |||
Odlikovanja |
|
Karlo Maslo (Ostrožno brdo, kod Ilirske Bistrice, 21. jul 1912 — Celje, 23. avgust 1988) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 21. jula 1912 na Ostrožnom Brdu kod Ilirske Bistrice. Godine 1935. pozvan je u italijansku vojsku. Posle italijanskog napada na Etiopiju, 1936. godine pobegao je iz vojske u Kraljevinu Jugoslaviju. Posle obećane amnestije u aprilu 1937. vratio se u Italiju, ali su ga fašističke vlasti zatvorile i osudile. Održao je kaznu u Trstu i vojnom zatvoru Geat severno od Napulja. Posle izdržavanja kazne, morao je otići do vojnika, prvo u Bonevento, a zatim u Imperio kod Đenove. U oktobru 1941. godine primio je bolovanje, dok je 28. oktobra bila prva partizanska akcija na primorskoj. U novembru 1941. vratio se u vojsku, ali je u decembru ponovo pobegao, a u Brkinima se pridružio Primorska Partizanska armija. Bio je borac Dolgan grupe, koji je bio fašista i lovi za visoku nagradu.[1] Učestvovao je u borbama na Nanosu, a nakon reorganizacije partizanskih jedinica 25. aprila 1942. postao je komandant kompanije Brkin. Zbog nekoliko uspešnih kampanja, fašistički prefekt glavnog grada Maslovo izdao je visoku nagradu. U junu 1942. godine, na sudskom suđenju u Rimu, osuđen je na smrt u odsustvu. Naredne godine je postao komandant 3. bataljona južno-admiralskog odreda, nakon spajanja priobalnih brigada i odlaska Gradničke brigade u centralnu Sloveniju, komandanta njenog 2. bataljona. Tokom nemačke ofanzive vratio se u Primorsko. U decembru 1943. postao je komandant Istarskog odreda. Na kraju rata bio je komandant bataljona 30. divizije i komandant Kosovske brigade. Posle oslobođenja radio je u poljoprivredi i između ostalog je bio rukovodilac poljoprivrednog imanja u Celju.[2]
Za narodnog heroja proglašen je 27. novembra 1953.