Karlo Maslo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
karlo maslo
Lični podaci
Datum rođenja(1912-07-21)21. jul 1912.
Mesto rođenjaOstrožno brdo, kod Ilirske Bistrice,, Kraljevina Italija
Datum smrti23. avgust 1988.(1988-08-23) (76 god.)
Mesto smrtiCelje,, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Karlo Maslo (Ostrožno brdo, kod Ilirske Bistrice, 21. jul 1912Celje, 23. avgust 1988) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 21. jula 1912 na Ostrožnom Brdu kod Ilirske Bistrice. Godine 1935. pozvan je u italijansku vojsku. Posle italijanskog napada na Etiopiju, 1936. godine pobegao je iz vojske u Kraljevinu Jugoslaviju. Posle obećane amnestije u aprilu 1937. vratio se u Italiju, ali su ga fašističke vlasti zatvorile i osudile. Održao je kaznu u Trstu i vojnom zatvoru Geat severno od Napulja. Posle izdržavanja kazne, morao je otići do vojnika, prvo u Bonevento, a zatim u Imperio kod Đenove. U oktobru 1941. godine primio je bolovanje, dok je 28. oktobra bila prva partizanska akcija na primorskoj. U novembru 1941. vratio se u vojsku, ali je u decembru ponovo pobegao, a u Brkinima se pridružio Primorska Partizanska armija. Bio je borac Dolgan grupe, koji je bio fašista i lovi za visoku nagradu.[1] Učestvovao je u borbama na Nanosu, a nakon reorganizacije partizanskih jedinica 25. aprila 1942. postao je komandant kompanije Brkin. Zbog nekoliko uspešnih kampanja, fašistički prefekt glavnog grada Maslovo izdao je visoku nagradu. U junu 1942. godine, na sudskom suđenju u Rimu, osuđen je na smrt u odsustvu. Naredne godine je postao komandant 3. bataljona južno-admiralskog odreda, nakon spajanja priobalnih brigada i odlaska Gradničke brigade u centralnu Sloveniju, komandanta njenog 2. bataljona. Tokom nemačke ofanzive vratio se u Primorsko. U decembru 1943. postao je komandant Istarskog odreda. Na kraju rata bio je komandant bataljona 30. divizije i komandant Kosovske brigade. Posle oslobođenja radio je u poljoprivredi i između ostalog je bio rukovodilac poljoprivrednog imanja u Celju.[2]

Za narodnog heroja proglašen je 27. novembra 1953.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Primorski slovenski biografski leksikon. Goriška Mohorjeva družba, Gorica 1974-1994.
  2. ^ Enciklopedija Slovenije. Mladinska knjiga, Ljubljana 1987-2002