Meritokratija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Meritokratija je vođstvo, teoretski zasnovano na zaslugama, talentu, veštini, inteligenciji i drugim relevantnim veštinama, pre nego na nasleđu (aristokratija), bogatstvu (plutokratija) ili volji većine (demokratija).[1] Pojam je nastao od latinske reči mereo što znači zaraditi i starogrčke reči kratos snaga, moć. Meritokratija naglašava jednakost šansi za sve uzimajući u obzir da se položaj u hijerarhiji stiče kao rezultat postignuća merenog univerzalnim i objektivnim kriterijumima.[2] Sam koncept ovog pojma vuče korene od kineske dinastije Han 200. pre nove ere, poznat kao Mandarinski sistem, koji je naglašavao da vladini zvaničnici treba da budu visoko obrazovani. U XVIII veku se ovaj koncept iz Kine proširio kroz Britansku Indiju, gde je postao dominantan faktor u britanskoj vladavini, a zatim i u kontinentalnu Evropu. Meritokratija je stigla i u Ameriku i promovisana je posle ubistva predsednika Džejmsa Garfilda 1881. godine, kada je uvedena praksa da se posao u vladi dobija na osnovu ispitivanja sposobnosti, a ne na osnovu političkih veza ili po političkoj bliskosti.[3]

Napredak u takvom sistemu zasniva se na učinku, koji se meri ispitivanjem ili prikazanim dostignućem. Mada je koncept meritokratije postojao vekovima, sam termin je 1958. skovao sociolog Majkl Danlop Jang u svojoj distopijskoj političkoj i satiričnoj knjizi Uspon meritokratije.[4]

Definicije[uredi | uredi izvor]

Rane definicije[uredi | uredi izvor]

Meritokratiju je najpoznatije razmatrao Platon u svojoj knjizi Republika i ona je postala jedan od temelja politike u zapadnom svetu. „Najčešća definicija meritokratije konceptualizuje zasluge u smislu proverene kompetencije i sposobnosti, i najverovatnije, mereno u vidu IQ ili standardizovanim testovima postignuća.“[5] U vladinim i drugim administrativnim sistemima, „meritokratija“ se odnosi na sistem pod kojim se napredak unutar sistema bazira na „zaslugama”, kao što su učinak, inteligencija, akreditivi i obrazovanje. Oni se često utvrđuju putem evaluacija ili ispitivanja.[6]

U opštijem smislu, meritokratija se može odnositi na bilo koji oblik vrednovanja zasnovanog na postignuću. Poput „utilitarnog“ i „pragmatičnog“, reč „meritokratski“ je takođe razvila širu konotaciju, a ponekad se koristi za označavanje bilo koje vlade koju vodi „vladajuća ili uticajna klasa obrazovanih ili sposobnih ljudi“.[7]

Ovo je u suprotnosti sa originalnom, osuđujućom upotrebom termina iz 1958. od strane Majkla Danlopa Janga u njegovom delu „Uspon meritokratije”, koji je satirisao trodeoni sistem obrazovanja zasnovan na zaslugama koji se praktikovao u Ujedinjenom Kraljevstvu u to vreme. On je tvrdio da je u trodeonom sistemu „zasluga izjednačena sa inteligencijom plus nastojanje, njeni posednici se identifikuju u ranom uzrastu i biraju za odgovarajuće intenzivno obrazovanje, a postoji i opsesija kvantifikovanjem, bodovanjem na testovima i kvalifikacijama.”[8]

Meritokratija u svom širem smislu može biti bilo koji opšti čin prosuđivanja na osnovu različitih dokazanih zasluga; takva dela se često opisuju u sociologiji i psihologiji.

U retorici, demonstracija nečije zasluge u pogledu savladavanja određenog predmeta je suštinski zadatak koji je najdirektnije povezan sa aristotelovskim terminom Etos. Ekvivalentna aristotelovska koncepcija meritokratije je zasnovana na aristokratskim ili oligarhijskim strukturama, a ne u kontekstu moderne države.[9][10]

Skorije definicije[uredi | uredi izvor]

U Sjedinjenim Državama, atentat na predsednika Džejmsa A. Garfilda 1881. podstakao je zamenu američkog sistema plena meritokratijom. Godine 1883, donesen je Pendletonov zakon o reformi državne službe, koji predviđa da se državni poslovi trebaju dodeljivati na osnovu zasluga kroz takmičarske ispite, a ne na osnovu veza sa političarima ili političkim opredeljenjima.[11]

Najčešći oblik meritokratskog skrininga koji se danas nalazi je fakultetska diploma. Visoko obrazovanje je nesavršen meritokratski sistem skrininga iz različitih razloga, kao što su nedostatak jedinstvenih standarda širom sveta,[12][13] nedostatak obima (nisu uključena sva zanimanja i procesi) i nedostatak pristupa (neki talentovani ljudi nikada nemaju mogućnost učešća zbog troškova, posebno u zemljama u razvoju).[14] Bez obzira na to, akademske diplome služe u određenoj meri meritokratskoj svrsi skrininga u nedostatku prefinjenije metodologije. Obrazovanje samo po sebi, međutim, ne predstavlja kompletan sistem, jer meritokratija mora automatski pružiti moć i autoritet, što diploma sama po sebi ne postiže.

Rej Dalio koristi termin „idejna meritokratija” za sistem koji promoviše dobre ideje, a ne samo začetnika.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „meritocracy”. Dictionary.com. 
  2. ^ Definicije
  3. ^ Artnit
  4. ^ Fox, Margalit (25. 1. 2002). „Michael Young, 86, Scholar; Coined, Mocked 'Meritocracy'. The New York Times. 
  5. ^ Levinson, David; Cookson, Peter W.; Sadovnik, Alan R. (2002). Education and Sociology: An Encyclopedia. Taylor & Francis. str. 436. „most common definition of meritocracy conceptualizes merit in terms tested competency and power, and most likely as measured by IQ or standardized achievement tests. 
  6. ^ Young (1958).
  7. ^ „Definition of Meritocracy”. Oxford Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 10. 09. 2011. g. Pristupljeno 12. 9. 2011. 
  8. ^ Fontana Dictionary of Modern Thought. Fontana Press. 1988. str. 521. 
  9. ^ Aristot. Pol. 2.1261b
  10. ^ Aristotle, (351 BC) Politics. Book Three Part IV. (Jowett, B., Trans)
  11. ^ „Civil Service Reform”. Digital History. University of Houston. Pristupljeno 2016-02-19. 
  12. ^ What's College For?: The Struggle To Define American Higher Education; Zachary Karabell. ISBN 978-0-465-09152-2.
  13. ^ Journal of College Teaching & Learning – May 2008 Volume 5, Number 5 AACSB Accreditation
  14. ^ Furlong, Andy; Cartmel, Fred (2009-06-01). Higher education and social justice. Maidenhead: Open University Press. ISBN 978-0-335-22362-6. 
  15. ^ Dalio, Ray (2017). Principles: Life and Work. New York: Simon & Schuster. ISBN 9781501124020. Pristupljeno 27. 12. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]