Mihajlovo

Koordinate: 45° 28′ 14″ S; 20° 24′ 54″ I / 45.470457° S; 20.414864° I / 45.470457; 20.414864
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mihajlovo
Katolička crkva u selu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
GradZrenjanin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 948
 — gustina48/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 28′ 14″ S; 20° 24′ 54″ I / 45.470457° S; 20.414864° I / 45.470457; 20.414864
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina70 m
Površina19,4 km2
Mihajlovo na karti Srbije
Mihajlovo
Mihajlovo
Mihajlovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23202
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Mihajlovo (mađ. Szentmihály) je naselje grada Zrenjanina u Srednjobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 674 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom svoje istorije više puta je menjalo svoje ime.

  • 1712. na latinskom jeziku pisanoj fascikli St. Michael, na sadašnjem mestu naznačeno selo
  • 1723. isto na sadašnjem mestu St. Michael
  • 1780. mađ. Magyar Szent Mihály, Szent Mihály
  • 1919. mađ. Szent Mihály
  • 1922. Mihajlovo

Od ovog sela je na početku dvadesetog veka ostao samo salaš, koji su meštani zvali Szent Mitra tanya. Danas taj salaš više ne postoji. Prema pričanju najstarijih meštana, preci većine Mihajlovčana potiču iz nekadašnjeg Szent Demetera. Bili su rimokatolici i govorili su mađarskim jezikom sa prastarim segedinskim akcentom.

Crkva[uredi | uredi izvor]

Od 1836. do 1909. godine pripadala je župnoj crkvi u Elemiru, a od 1909. godine je posebna plebanija. Liturgijski jezik je bio mađarski. Crkva organizaciono pripada je zrenjaninskoj biskupiji i župnoj crkvi. Crkva kao i selo dobili su iz zahvalnosti glavnom anđelu, svetom Mihajlu. Crkva je građena na sadašnjem mestu od naboja 1835. godine, plafon je bio viklovan, a krov je bio od trske, bez tornja. Zvona su stajala na drvenoj konstrukciji pored crkve. Pošto je došlo do oštećenja crkve, meštani su 1850. godine popravili svoju crkvu i obnovili krov. Godine 1902. su ugrađene orgulje, a 1913. godine kupljen je harmonijum. Toranj crkve je izgrađen 1910. godine. Nakon što je vojska 1918. godine odnela dva veća zvona, meštani su bili prinuđeni da kupe nova zvona, što je učinjeno 1928. godine.

Župnik Jakab Đule je došao u selo 1909. godine. On je organizovao izgradnju tornja i obnovu crkve, uticao je da se ispred svake kuće napravi trotoar od cigala za pešake, a izdejstvovao je i da se formira seoska biblioteka.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mihajlovo živi 803 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,5 godina (39,7 kod muškaraca i 41,3 kod žena). U naselju ima 352 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,85.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 1.373
1953. 1.286
1961. 1.409
1971. 1.252
1981. 1.318
1991. 1.169 1.153
2002. 1.004 1.008
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Mađari
  
944 94,02%
Srbi
  
37 3,68%
Rumuni
  
6 0,59%
Jugosloveni
  
4 0,39%
Hrvati
  
1 0,09%
Slovenci
  
1 0,09%
Slovaci
  
1 0,09%
Romi
  
1 0,09%
nepoznato
  
4 0,39%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]