Moruna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Moruna
Vremenski raspon: pleistocen-današnjost[1]
Beluga sturgeon.png
Huso huso
Naučna klasifikacija edit
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Acipenseriformes
Porodica: Acipenseridae
Rod: Huso
Vrsta:
H. huso
Binomno ime
Huso huso
Sinonimi[3][4]
List
    • Acipenser huso Linnaeus 1758
    • Acipenser belugus Forster 1767
    • Acipenser shyp Forster 1767
    • Acipenser schypa Gmelin 1789
    • Acipenser albulus Forster 1767
    • Huso ichthyocollus Bonaparte 1846
    • Acipenser vallisnerii Molin 1853
    • Huso huso maeoticus Sal'nikov & Malyatskii 1934
    • Huso huso ponticus Sal'nikov & Malyatskii 1934
    • Huso huso ponticus n. occidentalis Sal'nikov & Malyatskii 1934
    • Huso huso ponticus n. orientalis Sal'nikov & Malyatskii 1934
    • Huso huso caspicus Babushkin 1942
    • Huso huso caspicus n. curensis Babushkin 1942
    • Huso huso orientalis Lelek 1987

Moruna (lat. Huso huso) je slatkovodna riba koja prema tradicionalnoj sistematici pripripada infraklasi štitonoša (lat. Chondrostei) i porodici Acipenseridae.

Opis[uredi | uredi izvor]

Moruna od 1.000 kg i 417 cm iz reke Volge u Kazanju (Nacionalni muzej Tatarstana u Kazanju)

Kao i sve štitonoše, imaju hrskavičav skelet, ali im je telo pokriveno sa pet redova koštanih pločica (po tome su dobile naziv). Naročito je zaštićen krov lobanje. Ove kosti na telu su kožnog porekla. Zato su im krljušti (inače ganoidne) redukovane, osim u predelu repa. Telo im je vretenastog oblika, ali ipak zdepastije u poređenju sa jesetrom i kečigom, a i nije toliko istaknuto petostrano. Repno peraje je heterocerno (asimetrično). Glava je ka napred oštro izvučena (ali ne toliko kao kod drugih štitonoša) pa se usta nalaze na donjoj strani glave i u njima nema zuba. Ispod usta nalaze se izrašaji u vidu brkova, koji, zbog slabo razvijenog čula vida, predstavljaju glavne čulne organe koji im pomažu u traženju hrane, uglavnom riba, ređe školjki i drugih mekušaca, kao i rakova. Velika je grabljivica i postoji podatak da je pojela mladunče foke. U želucu morune su bile pronađene i krupnije ribe, pa čak i ptice. Moruna je najveća slatkovodna riba (i samim tim najveća štitonoša). Postoje podaci da su lovljene morune teške 1.400-1.500 kg i dugačke 9 metara. Može da živi duže od 100 godina.

Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Naseljava vode Kaspijskog jezera, Crnog i Azovskog mora. Ima je i u istočnom delu Sredozemnog mora i njegovim slivovima. U moru se više udaljava od ušća nego jesetra.

Do izgradnje đerdapske brane u Srbiju je dospevala i u gornje tokove Dunava. Danas je to nemoguće i može se naći u donjem toku ispod Đerdapa. Izgradnjom brane, melioracijom i zagađivanjem voda ta riba je danas ugrožena, pa se pristupa veštačkom uzgoju i poribljavanju.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Živi uglavnom pri morskom dnu, ali za vreme razmnožavanja migrira u slatke vode (anadromne vrste). Mrešćenje se obavlja s proleća i u jesen. Ovaj put je često veoma dug tako da iznosi od nekoliko stotina do hiljadu kilometara. Ova pojava ukazuje da su reke primarno stanište ovih riba, iz koga su kasnije prodrle u mora. Ženke polažu milione sivkastocrnih jaja koja se prilepe za kamenje na mestu mresta i tu se i oplode (spoljašnje oplođenje). Posle izleganja iz jaja mlade jedinke migriraju nizvodno u more.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Meso morune je vrlo ukusno. Od njene ikre se pravi kavijar. Od ikre se pravi i čuveni astrahanski kavijar. Od ove ribe se koristi i riblji mehur za izradu lepka. Ne može se uzgajati u slatkovodnim ribnjacima, jer deo svog života provodi u moru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Choudhury, Anindo; Dick, Terry A. (1998). „Special Paper: The Historical Biogeography of Sturgeons (Osteichthyes: Acipenseridae): A Synthesis of Phylogenetics, Palaeontology and Palaeogeography”. Journal of Biogeography. 25 (4): 623—640. JSTOR 2846137. doi:10.1046/j.1365-2699.1998.2540623.x. 
  2. ^ Gesner, J.; Chebanov, M.; Freyhof, J. (2010). Huso huso. Crvena lista ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2010: e.T10269A3187455. doi:10.2305/IUCN.UK.2010-1.RLTS.T10269A3187455.enSlobodan pristup. 
  3. ^ Froese, R.; Pauly, D. (2017). „Acipenseridae”. FishBase version (02/2017). Pristupljeno 18. maj 2017. 
  4. ^ „Acipenseridae” (PDF). Deeplyfish- fishes of the world. Pristupljeno 18. maj 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kalezić M. 2000. godine. Hordati (autorizovana skripta). Biološki fakultet: Beograd.
  • Kalinić, B. & Simonović, D. 1953. Prirodopisni atlas: Ribe. Znanje: Beograd.
  • Fishbase

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]