Nikola Vidović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
nikola vidović
Nikola Vidović
Lični podaci
Datum rođenja(1917-03-28)28. mart 1917.
Mesto rođenjaStipan, kod Vrginmosta, Austrougarska
Datum smrti15. jun 2000.(2000-06-15) (83 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411964.
Čingeneral-potpukovnik
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Nikola Vidović (Stipan, kod Vrginmosta, 28. mart 1917Beograd, 15. jun 2000), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 28. marta 1917. godine u selu Stipanu kod Vrginmosta. Bio je u periodu od 1936. do 1938. bravarski pomoćnik u Zagrebu. Tada ide na odsluženje vojnog roka, a posle odsluženja 1939. godine, zapošljava se u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu, gde radi do aprila 1941. godine.

Odmah se poslije okupacije Kraljevina Jugoslavije, vraća na Kordun. Tu se uključuje u rad partijske organizacije na pripremi naroda na ustanak. Radi na prikupljanju oružja, a vrlo brzo i na organizaciji prvih partizanskih odreda.

Zajedno sa Milom Kličkovićem, 23. jula 1941. godine, učestvuje u prvoj partizanskoj akciji na Kordunu, i tom prilikom ubija jednog ustašu i zarobljava dva karabinijera. Ubrzo organizuje partizanski odred Stipan, koji u svom sastavu ima 25 boraca. Sa svojim odredom, 13. avgusta 1941. godine, napada u selu Lukinići ustašku posadu, i u tom napadu biva ranjen. Pošto broj boraca raste, Nikola uskoro komanduje četom, a u oktobru mesecu postaje komandir Četvrtog bataljona Prvog kordunaškog partizanskog odreda. Decembra 1941. godine njegov bataljon je u desetodnevnim borbama imao ključnu ulogu u spasavanju i povlačenju oko 15.000 žena, dece i staraca na oslobođenu teritoriju u unutrašnjost Petrove gore.

20. avgusta 1942. godine, Nikola je komandant Prve kordunaške brigade. Po naređenju Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, brigada je 20. avgusta krenula na specijalni zadatak na području Žumberka, da širi Narodnooslobodilački pokret sa Korduna u druge krajeve. 26. avgusta, napali su logor Jastrebarsko i pri tome oslobodili i spasili 727 dece sa Kozare, Korduna i Banije.

22. septembra 1942. godine, ova brigada dočekuje italijansku kolonu i potpuno je uništava, ubivši 120 italijanskih vojnika. Za ovaj vojni poduhvat, brigada i njen komandant dobili su priznanje od Glavnog štaba Hrvatske. Nikola dalje, sa svojom brigadom, vodi neprekidne borbe i posle borbe za oslobođenje Bihaća odlazi na desetodnevni oficirski vojni kurs. 5. decembra 1942. godine, formirana je Petnaesta partizanska brigada, a Nikola postaje njen komandant. Sa ovom brigadom prošao je mnoge borbe u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, i za uspehe koje je ostvarila u ovoj ofanzivi, brigada je proglašena je udarnom, a njen komandant je ponovo pohvaljen od štaba Četvrtog korpusa NOVJ.

Januara 1944. godine, Nikola je operativni oficir Osme kordunaške udarne divizije. U proleće 1944. godine, postavljen je za komandanta Druge brigade Osme kordunaške divizije, a zatim postaje komandant prvog kordunaškog partizanskog područja do 9. maja 1945. godine, kada je postavljen za upravnika Vojno-tehničkog zavoda u Sarajevu.

U toku rata bio je i član Kotarskog komiteta KP Hrvatske za Vrginmost, član Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora za Vrginmost, član okružnog Narodnooslobodilačkog odbora za Kordun, većnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a i većnik Drugog zasjedanja AVNOJ-a.

Posle rata, Nikola je načelnik Personalne uprave Druge, a zatim i Prve armije, načelnik odeljenja Generalštaba JNA i pomoćnik komandanta Područja za pozadinu. Godine 1945. bio je savezni poslanik za Vrginmost, član predsedništva SUBNOR-a. Imao je čin general-potpukovnika.

Preminuo je 15. juna 2000. godine i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]