Radioterapija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radioterapija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-10D
MKB-9-CM92.2-92.3
MedlinePlus001918
Patient UK[https://patient.info/doctor/radiotherapy radiotherapy Radioterapija]
MeSHD011878
Radioterapija karlice.
Prva kobaltna bomba u Italiji iz 1953.
Moderni ciklotron koji se koristi za radioterapiju.

Radioterapija jedan je od načina lečenja bolesnog tkiva zasnovan na visokoenergetskom zračenju uz maksimalnu zaštitu okolnog, zdravog tkiva. Ova vrsta terapije sprovodi se h-fotonima, γ-fotonima, visokoenergijskim elektronima, a prema mogućnostima i drugim visokoenergetskim česticama. Radioterapija, zajedno sa hirurgijom, jedan je od osnovnih modaliteta za radikalno i palijativno lečenje raka kod onkoloških bolesnika koji se primenjuje u oko 40% slučajeva izlečenih od mnogih bolesti.[1] Većina bolesnika se tretira primenom visoko-energetskog snopa H-zračenja usmerenog na precizno određeno područje, primenom linearnih akceleratora. Visokoenergetsko zračenje bolesnog tkiva može se sprovesti eksternom (spoljašnjom) teleradioterapijom izvan tela ili unutarašnjom brahiradioterapijom iz unutrašnjosti tela. Spoljna ili teleradioterapija (EBRT) najčešći je oblik radioterapije koji se danas koristi.

Radioterapija se za razliku radiohirurgije, sa kojom je komplemetrarna, najčešće sprovodi u više jednodevnih seansi, u zavisnosti od ukupne doze zračenja određene osetljivošću tumora i tolerancije zdravog tkiva. Doza radijacije definiše se kao ozračivanje apsorbovano u svakom kilogramu tkiva izraženog u Grej (Gy) jedinicama (1 Gy = 1 J/kg).[2] Ovako definisana doza obično se daje u određenom broju (20—30) jednevnih seansi, čija primena može da traje oko 5-6 nedelja.

Efikasnost radioterapije u lečenju malignih ćelija varira između različitih oblika maligniteta. Radijaciona terapija ne treba davati tokom bilo kog trimestra trudnoće.[3]

Sinonimi[uredi | uredi izvor]

Stereotaksična radioterapija (engl. Stereotactic radiotherapy (SRT)) • Stereotaksička telesna radioterapija (engl. Stereotactic body radiotherapy (SBRT)) • Frakciona sterotaksična terapija (engl. Fractionated stereotactic radiotherapy (FSRТ))

Vrste radioterapije[uredi | uredi izvor]

Teleradioterapija[uredi | uredi izvor]

Teleradioterapija je oblik radioterapije kod koje se telo bolesnika izlaže izvorima zračenja koji se nalazi van njegovog tela (naječešće na udaljenosti od oko 80-100 santimetara). Ovaj oblik radioterapije sprovodi se linearnim akceleratorom i kobaltnom jedinicom.

Brahiradioterapija[uredi | uredi izvor]

Brahiradioterapija je oblik radioterapije u toku koje se radioaktivni materijal aplikuje direktno u telo bolesnika.

Ciljevi radioterapiji[uredi | uredi izvor]

Primarni ciljevi radioterapije mogu biti kurativni i palijativni.[4][5][6]

Kurativna radioterapija[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta radioterapije zasniva se na stavovovima kurative i srovodi se radikalnim dozama zračenja, i može biti adjuvantna, primarna i adjuvantna.

Neoadjuvantna radioterapija

Ova vrsta radioterapije sprovodi se u slučajevima lokalno uznapredovale bolesti, sa ciljem usporenja i smanjenja stadijuma bolesti, što omogućava radikalni hirurški zahvat, odnosno izbegavanje mutilirajućih operacija.

Primarna radioterapija

Primarna radioterapija primenjuje se u onim slučajevima kada se zbog medicinskih ili ličnih razloga pacijenata ne možemo sprovesti drugi, željeni, oblik lečenja.

Adjuventna radioterapija

Adjuvantna (pridružena) radioterapija svrtsav se u oblike lokalnog lečenja maligne bolesti. Primenjuje se nakon prethodno sprovedenog drugog oblika lokalnog lečenja (najčešće hirurškog) radi sprečavanja bolesti na mestu koje se izlaže zračenju.

Palijativna radioterapija[uredi | uredi izvor]

Palijativna radioterapija zasniva se na činjenici da se palijativnim načinom lečenja samo prividno otklanjaju spoljašnji znaci bolesti, dok se ne samu bolest i njen uzrok ne deluje radikalno lečenje. U tom smislu ona ima zadatak da preventivno spreči pojavu simptoma (bol, frakture ...) ili smanji intenzitet bilo kojih postojećih simptoma.

Radionuklidi[uredi | uredi izvor]

U medicinskoj dijagnostici i lečenju primenjuje se desetak radionuklida, u osnovnom obliku ili u obliku farmakoloških preparata (radiofarmaci).[7][8][9] Radionuklidi s kratkim vremenom poluraspada nazivaju se otvorenim izvorima zračenja ili otvorenim radionuklidima, a radionuklidi s dugim vremenom poluraspada nazivaju se zatvorenim izvorima zračenja ili zatvorenim radionuklidima. Zatvoreni radionuklidi (na primer 60Co ili kobalt-60) trajno se smeštaju u zaštitni olovni omotač i koriste se samo za lečenje (kobaltna bomba). Otvoreni radionuklidi prevoze se u posebno zaštićenoj olovnoj ambalaži, a na mestu primene raspodeljuju se u pojedinačne doze i daju bolesnicima sistemski (intravenski) ili lokalno (na primer intrakavitalno), radi istraživanja, dijagnoze ili lečenja bolesti (nuklearna medicina).

Dijagnostički i terapijski postupci s radionuklidima i radiofarmacima temelje se na ozračivanju bolesnika. Doza zračenja određuje se prema fizičkim svojstvima radionuklida (vreme poluraspada, energija zračenja), fizičko-hemijskim i biološkim svojstvima radiofarmaceutika (hemijska stabilnost, in vivo razdeoba i metabolički put u organizmu uz brzinu izlučivanja iz organizma) te količini radioaktivnosti primenjenog preparata. U lečenju se koristi štetni učinak zračenja na živu materiju, pa se tako na mestu nakupljanja radionuklida uništavaju ciljne ćelije. Kod pojačanog lučenja hormona štitne žlezde ili raka štitne žlezde primenjuje se 131I (jod-131), kod policitemije rubre vere 32P (fosfor-32), kod bolesti kostiju 90Sr (stroncijum-90) i drugi. U dijagnostici se zbog štetnosti zračenja upotrebljava najmanja moguća doza radionuklida. Za utvrđivanje funkcije štitne žlezde, bubrega, pluća i drugog primenjuje se radionuklid 99mTc (tehnicijum-99m) i njegovi preparati, za utvrđivanje funkcije miokarda ili srednjeg mišićnog sloja srca 201Tl (talijum-201), za obeležavanje glukoze 18F (fluor-18) i drugi. Rukovanje radionuklidima i njihovo izlučivanje iz bolesnikova tela može uzrokovati kontaminaciju okoline, što se reguliše zakonima o zaštiti od jonizirajućeg zračenja.[10]

Radionuklidi nastali ljudskim delovanjem[uredi | uredi izvor]

Ljudi koriste radioaktivnost oko stotinu godina i kroz to vreme neki radionuklidi su nastali ljudskim delovanjem. Količine takvih nuklida su manje nego količine kozmogeničkih radionuklida. Oni obično imaju kraće vreme poluraspada od praiskonskih i kozmogeničkih nuklida. Zabranom testiranja nuklearnog oružja iznad površine zemlje, zabiležen je pad tako nastalih radionuklida. Neki od nuklida koji su nastali ljudskim delovanjem su:[11]

  • tricijum ili H-3 (vreme poluraspada je 12,3 godina): nastao testiranjem oružja i u nuklearnim reaktorima; nastao proizvodnjom nuklearnog oružja;
  • jod-131 (vreme poluraspada je 8,04 dana): produkt nuklearne fisije u reaktorima i testiranju oružja; medicinsko lečenje bolesti štitne žlezde;
  • jod-129 (vreme poluraspada je 1,57 x 107 godina): produkt nuklearne fisije u reaktorima i testiranju oružja;
  • cezijum-137 (vreme poluraspada je 30,17 godina): produkt nuklearne fisije u reaktorima i testiranju oružja;
  • stroncijum-90 (vreme poluraspada je 28,78 godina): produkt nuklearne fisije u reaktorima i testiranju oružja;
  • tehnecijum-99m (vreme poluraspada je 6,03 sati): produkt raspada Mo-99, koristi se u dijagnostičke svrhe (radiologija – nuklearna medicina);
  • tehnecijum-99 (vreme poluraspada je 2,11 x 105 godina): produkt raspada tehnecijuma-99m
  • plutonijum-239 (vreme poluraspada je 2,41 x 104 godina): nastaje neutronskim bombardovanjem uranijuma-238 ((U-238 + n--> U-239--> Np-239 +ß--> Pu-239+ß)

Popis dostupnih radionuklida na tržištu[uredi | uredi izvor]

Za dobivanje samo gama zračenja[uredi | uredi izvor]

Radionuklid Radioaktivnost Vreme poluraspada Energija (KeV)
Barijum-133 1 μCi 10,7 godina 81,0, 356,0
Kadmijum-109 1 μCi 453 dana 88,0
Kobalt-57 1 μCi 270 dana 122,1
Kobalt-60 1 μCi 5,27 godina 1173,2, 1332,5
Evropijum-152 1 μCi 13,5 godina 121,8, 344,3, 1408,0
Mangan-54 1 μCi 312 dana 834,8
Natrijum-22 1 μCi 2,6 godina 511,0, 1274,5
Cink-65 1 μCi 244 dana 511,0, 1115,5
Tehnicijum-99 m 1 μCi 6,01 sati 140

Za dobivanje samo beta-čestica[uredi | uredi izvor]

Radionuklid Radioaktivnost Vreme poluraspada Energija (KeV)
Stroncijum-90 0,1 μCi 28,5 gogodinadina 546,0
Talijum-204 1 μCi 3,78 godina 763,4
Ugljenik-14 10 μCi 5730 godina 49,5 (prosečno)

Za dobivanje samo alfa-čestica[uredi | uredi izvor]

Radionuklid Radioaktivnost Vreme poluraspada Energija (KeV)
Polonijum-210 0,1 μCi 138 dana 5304,5

Za dobivanje više različitih elementarnih čestica jonizujućeg zračenja[uredi | uredi izvor]

Radionuklid Radioaktivnost Vreme poluraspada Energija (KeV)
Cezijum-137 1, 5, 10 μCi 30,1 godina Gama i beta raspad

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ahmad, S. S.; Duke, S.; Jena, R.; Williams, M. V.; Burnet, N. G. (2012). „Advances in radiotherapy”. BMJ. 345: e7765. PMID 23212681. S2CID 9791495. doi:10.1136/bmj.e7765. .
  2. ^ International Union of Pure and Applied Chemistry . E Richard Cohen, Tom Cvitas, Jeremy G Frey, Bertil Holstrom, John W Jost. ed. Quantities, Units and Symbols in Physical Chemistry (3nd edition ed.). Royal Society of Chemistry; 3rd edition. 2007. ISBN 978-0-85404-433-7.
  3. ^ Gerber DE, Chan TA; Recent advances in radiation therapy. Am Fam Physician. 2008 Dec 1;78(11):1254-62.
  4. ^ CK Bomford, IH Kunkler, J Walter. Walter and Miller’s Textbook of Radiation therapy (6th Ed), p311
  5. ^ "Radiosensitivity" on GP notebook http://www.gpnotebook.co.uk/simplepage.cfm?ID=2060451853 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)
  6. ^ "Radiation therapy- what GPs need to know" on patient.co.uk http://patient.info/doctor/radiotherapy
  7. ^ Carlsson, J.; Forssell Aronsson, E; Hietala, SO; Stigbrand, T; Tennvall, J; et al. (2003). „Tumour therapy with radionuclides: assessment of progress and problems”. Radiotherapy and Oncology. 66 (2): 107—117. PMID 12648782. doi:10.1016/S0167-8140(02)00374-2. 
  8. ^ „Radioisotopes in Industry”. World Nuclear Association. Архивирано из оригинала 27. 02. 2013. г. Приступљено 25. 05. 2019. 
  9. ^ Martin, James (2006). Physics for Radiation Protection: A Handbook. John Wiley & Sons. стр. 130. ISBN 978-3527406111. 
  10. ^ Radionuklidi, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  11. ^ [2] Архивирано на сајту Wayback Machine (6. januar 2012) "Fizika - Slikovne dijagnostike za medicinare", Davor Eterović, 2011.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).