Stari Grad
Stari Grad | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 2.781 |
— gustina | 52,88 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 11′ 02″ S; 16° 35′ 57″ I / 43.18399583121979° S; 16.599250467462944° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 2 m |
Površina | 52,59 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Đurđica Plančić (SDP) |
Poštanski broj | 21460 |
Pozivni broj | +385 21 |
Registarska oznaka | ST |
Veb-sajt | |
stari-grad.hr |
Stari Grad (ital. Cittàvecchia) je grad u Hrvatskoj na ostrvu Hvaru, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.[1]
Ime[uredi | uredi izvor]
Stanovnici ga zovu Stori Grod. Takođe ga zovu i Paiz, iako se taj naziv više odnosi na uže, starije gradsko jezgro.
Položaj[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na ostrvu Hvaru, na zapadu, na dnu Starogrojske uvale (Starogruojčice ).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare opštine Hvar.
Osnovan je kao starogrčki Pharos, iako, zbog činjenice da je smešten na vrlo povoljnom mestu, vrlo je moguće da je tu postojalo i neko starije ilirsko naselje.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 2011. godine, grad Stari Grad je imao 2.781 stanovnika, od čega u samom Starom Gradu 1.885.
Grad Stari Grad[uredi | uredi izvor]
Broj stanovnika po popisima[2] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011 |
4.494 | 4.720 | 5.511 | 5.990 | 5.975 | 5.007 | 5.027 | 4.258 | 3.388 | 3.433 | 3.231 | 3.016 | 2.857 | 2.884 | 2.817 | 2.781 |
Napomena: Nastao iz stare opštine Hvar.
Stari Grad (naseljeno mesto)[uredi | uredi izvor]
Broj stanovnika po popisima[2] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011 |
2.843 | 3.217 | 3.363 | 3.386 | 3.120 | 2.469 | 2.468 | 1.941 | 1.446 | 1.531 | 1.460 | 1.607 | 1.676 | 1.836 | 1.906 | 1.885 |
Napomena: U 1869. sadrži podatke za naselja Rudina i Selca kod Starog Grada, kao i deo podataka u 1857. za naselje Rudina.
Po Konstantinu Porfirogenitu nekršteni Srbi su prvi stanovnici ovoga područja nakon dolaska Slovena. Srbi su osnovali područje koje se nazivalo Paganija, a tim područjem su vladali tri veka. Stanovnici Starog Grada sebe zovu Starograjanima/Starogruojkama, a postoji i oblik Paezani/Paezonka.
Popis 1991.[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Stari Grad je imalo 1.836 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Kretanje stanovništva[uredi | uredi izvor]
Prirodno mu gravitiraju sledeća naselja: Dol (lokalno: Duol), Selca (lokalno: Sijelca, ij se meko izgovori, slično kao u ruskom ), Rudine, Vrbanj (lokalno: Varbuonj), Svirče.
Narečje[uredi | uredi izvor]
Stanovnici govore čokavskim narečjem, koji je vrsta čakavsko ikavskog dijalekta.
Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]
- Tonći Tadić, dr fizike, hrvatski „Zastupnik godine“ u Saboru
- Janez Maroević, hrvatski maratonac
- Vinko Šoljan, alfa i omega Starogruojskeg maratona (Pharos maratona) u daljinskom plivanju
- Tonko Maroević, akademik
- Juraj Bijankini, hrvatski političar iz doba narodnog preporoda
- don Šime Ljubić
- Petar Hektorović, autor „Ribanja i ribarskog prigovaranja“
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Zann, Lenore (30. 01. 2015). „Croatia: Journey to my ancestral home”. The Chronicle-Herald (na jeziku: engleski). Halifax, Nova Scotia, Canada. Pristupljeno 01. 02. 2015.
- ^ a b — Republika Hrvatska — Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.