Pređi na sadržaj

Uljanovka

Koordinate: 59° 39′ 00″ S; 30° 46′ 00″ I / 59.65° S; 30.766667° I / 59.65; 30.766667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uljanovka
Улья́новка

Zastava
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonTosnjenski rejon
Osnovanprvi pomen 1727.
Varošica od1927.
Stara imenaSablino (do 1922)
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.12.688
 — gustina422,93 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate59° 39′ 00″ S; 30° 46′ 00″ I / 59.65° S; 30.766667° I / 59.65; 30.766667
Vremenska zonaUTC+3
Površina30 km2
Uljanovka na karti Rusije
Uljanovka
Uljanovka
Uljanovka na karti Rusije
Uljanovka na karti Lenjingradske oblasti
Uljanovka
Uljanovka
Uljanovka na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj187010
Pozivni broj+7 81361
Registarska oznaka47
OKATO kod41 248 564
OKTMO kod41 648 164 051
Veb-sajt
admsablino.ru/

Uljanovka (rus. Улья́новка), do 1922. Sablino (rus. Саблино) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Tosnjenskom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 12.688 stanovnika.

Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1922. godine.

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Varošica Uljanovka nalazi se na severu Tosnjenskog rejona Lenjingradske oblasti, na oko 40 kilometara jugoistočno od istorijskog centra grada Sankt Peterburga, odnosno na oko 17 kilometara severoistočno od rejonskog centra grada Tosna.

Varošica je smeštena u niskoj Prinevskoj niziji, i kroz nju protiču reke Sablinka i Tosna. Na severnoj periferiji naselja reka Sablinka se uliva u Tosnu.

Područje uz reku Sablinku zbog svog specifičnog prirodnog i istorijskog nasleđa deo je zaštićenog područja i predstavlja spomenik prirode Sablinjski. Zaštićena zona obuhvata područje površine od 328,8 hektara[1] i u svoj sastav uključuje kanjone reka Tosne i Sablinke sa jasno izraženim stenama kambrijumske i ordovičke starosti, dva manja vodopada i nekoliko manjih pećina veštačkog porekla. U okviru zaštićenog područja nalazi se i nekoliko istorijskih lokaliteta, među kojima su drevni kurgani (velike grobne humke građene još u bronzanom dobu), lokalitet na kojem se vojska Aleksandra Nevskog pripremala za bitku sa Šveđanima, te nekadašnje imanje grofa Alekseja Tolstoja „Pustinjka” (rus. «Пустынька»). Sablinjski spomenik prirode ima status zaštićenog područja od 29. marta 1976. godine.[1]

Istorija

[uredi | uredi izvor]
Sablinjska železnička stanica na slici iz 1860.

Sve od XVIII do početka 20. veka na obalama reka Tosne i Sablinke vadio se građevinski kamen, pesak i glina koji su se koristili u pogonima građevinske industrije tadašnje prestonice Ruske Imperije Sankt Peterburga. U pisanim izvorima naselje se po prvi put pominje na karti Ingrije iz 1727. kao Konoba Sablina (rus. Харчевня Саблина).[2][3]

Sve do 1810. Sablino je bilo maleno naselje sa svega nekoliko kuća, a iste godine se tu doseljava nekoliko porodica iz Jaroslavske gubernije. Prema podacima iz 1838. u naselju je živelo tek 109 stanovnika.[4]

Prema podacima sa karte Peterburga i okoline iz 1885. godine izvesno je da su na mestu današnje varoši postojala dva naselja, selo Sablino sa 26 domaćinstava (150 stanovnika) na jugu (na moskovskom drumu) i imanje Dačnoje Sablino nešto severnije sa 22 kuće. Krajem 19. veka oba naselja postaju poznata po brojnim letnjikovcima imućnijih petrogradskih građana. S vremenom severno naselje se širilo, kako teritorijalno, tako i po broju stanovnika, dok je južno naselje sve više gubilo na značaju.[5]

Odlukom lokalnih petrogradskih vlasti od 9. oktobra 1922. naselje Sablino je preimenovano u Uljanovku, u čast vođe Oktobarske revolucije Vladimira Iljiča Lenjina koji je tu živeo oko dve godine (u periodu 19051906) u kući svoje najstarije sestre Ane Uljanove. Od 16. maja 1927. Uljanovka je administrativno uređena kao varoš.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 11.734 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 12.688 stanovnika.[6]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
11,60916,49316,01714,1179,595[7]9,244[8]11,734[9]12,688

Saobraćaj

[uredi | uredi izvor]

Uljanovka je važno saobraćajno raskršće, kako drumskog tako i železničkog saobraćaja. Tu se ukrštaju železničke pruge MoskvaSankt Peterburg i MgaGatčina. Južno od grada prolazi trasa nacionalnog autoputa M10 Rosija od Moskve ka Sankt Peterburgu, dok južna peterburška obilaznica A120 obilazi oko varoši sa istoka i juga. Magistralnim drumom povezana je sa Nikoljskim i Otradnim na severu, odnosno varošicom Krasni Bor na severozapadu.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Informaciя ob OOPT
  2. ^ I. K. Kirillov. Fragment kartы Ingermanlandii. 1727 g.
  3. ^ „Iz istorii Sablino…”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 15. 10. 2015. 
  4. ^ Opisanie Sankt-Peterburgskoй gubernii po uezdam i stanam, 1838 g.
  5. ^ «Karta raйona manёvrov» 1913 g.
  6. ^ „Leningradskaя oblastь. Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя na 1 яnvarя 2009-2015 gg.”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 15. 10. 2015. 
  7. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  8. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  9. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]