Trihlormetiazid

С Википедије, слободне енциклопедије
Trihlormetiazid
IUPAC ime
6-Chloro-3-(dichloromethyl)-1,1-dioxo-
3,4-dihydro-2H-benzo[e][1,2,4]thiadiazine-
7-sulfonamide
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • B (D ako se koristi u tretmanu hipertenzije prouzrokovane trudnoćom)
Način primeneOralno (kapsule, tablete, oralni rastvor)
Pravni status
Pravni status
  • Rx-samo
Farmakokinetički podaci
BioraspoloživostVarijabilno apsorbiran iz GI trakta
IzlučivanjePrimarno ilučen nepromenjen kroz urin
Identifikatori
CAS broj133-67-5
ATC kodC03AA03 (WHO)
PubChemCID 5560
Hemijski podaci
FormulaC8H8Cl3N3O4S2
Molarna masa380.6558 g/mol

Trihlormetiazid (INN, trenutno se prodaje pod imenima Achletin, Diu-Hydrin and Triflumen) je diuretik[1] sa osobinama sličnim sa hidrohlorotiazidom.[2] On se obično koristi za tretman oedema (uključujući slučajeve vezane za gušenje srca, hepatičku cirozu i kortikosteroidnu terapiju) i hipertenziju.[2] U veterinarskoj medicini, trihlormetiazid se može kombinovati sa deksametazonom da bi se koristio na konjima sa blagim otocima distalnih udova i generalno u tretmanu modricama.[3]

Farmakologija[уреди | уреди извор]

Kao diuretik trihlormetiazid stimuliše gubitak vode iz tela.[2] Trihlormetiazid funkcioniše kao inhibitor Na+/Cl- ion re apsorpcije iz distalnih tubula bubrega.[2] Dodatno, trihlormetiazid povećava izlučivanje kalijuma.[2]

Mehanizam[уреди | уреди извор]

Misli se da trihlormetiazid blokira aktivnu reapsorpciju hlorida i možda natriju u uzlaznoj Henleovoj petlji. To rezultuje u izlučivanju natrijuma, hlorida i vode, i na tako funkcioniše kao diuretik.[2] Mada se trihlormetiazid koristi u tretmanu hipertenzije, njegovi hipotenziski efekti možda nisu neizostavno prouzrokovani njegovom diuretičkom ulogom.[2] Tiazidi generalno uzrokuju vasodilaciju putem aktiviranja kalcijum-aktiviranog kalijum kanala u vaskularnim glatkim mišićima i inhibiranja različitih karbonatnih dehidrataza u vaskularnom tkivu.[2]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „Chapter 28. Diuretics”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 
  2. ^ а б в г д ђ е ж „DrugBank: DB01021 (Trichlormethiazide)”. DrugBank. Приступљено 23. 1. 2008. 
  3. ^ „Trichlormethiazide and Dexamethasone for veterinary use”. Wedgewood Pharmacy. Приступљено 24. 1. 2008. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).